Crna Gora nakon Đukanovića: Prema EU-u ili praznoj suverenosti? | Politika | DW | 09.01.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Crna Gora nakon Đukanovića: Prema EU-u ili praznoj suverenosti?

Netransparentnost i kršenje zakonskih procedura obilježile su prvih mjesec dana rada nove crnogorske vlade. Nedemokratske prakse vlada pravda potrebom sprječavanja povratka Đukanovića na vlast, piše Andrej Nikolaidis.

Na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, održanim 30.8.2020. do tada vladajuća koalicija okupljena oko Demokratske partije socijalista nije uspjela osvojiti dovoljno mandata za formiranje vlade. Politički analitičari bliski vlastima Srbije i BiH entiteta Republike Srpske već sljedeće jutro su u televizijskim emisijama i novinskim natpisima zbivanja u Crnoj Gori protumačili kao „zeleno svjetlo“ za formiranje takozvanog „Srpskog sveta“, saveza Srbije, RS i Crne Gore – što je u biti varijacija ideje „Velike Srbije", zbog koje je srpski nacionalizam vodio postjugoslovenske ratove devedesetih godina XX. stoljeća.

Čelnik DPS-a Milo Đukanović iste je večeri priznao izborni poraz. U narednim tjednima tranzicija vlasti u Crnoj Gori izvršena je po demokratskim pravilima. Time je sa stola sklonjeno pitanje koje je opterećivalo crnogorsku demokraciju: tridesetogodišnja „nesmjenjljivost" Đukanovićeve partije.

Na stol su, međutim, stigla druga, ne manje ozbiljna pitanja.

Noć nakon izbora, pred hramom SPC-a u Podgorici organizirana je proslava izborne pobjede, koju su pratile skupne uvrede na račun Albanaca i pjesme o „srpskom Kosovu". Uslijedila je kampanja zastrašivanja muslimana u Pljevljima, koja je podrazumijevala napade na Bošnjake i imovinu Islamske zajednice. Kao odgovor na to, građanska inicijativa organizirala je prosvjedni skup u Podgorici, na kojem se okupilo preko 50.000 građana.

DF nije u vladi ali značajno utječe na njezin rad

Montenegro Schriftsteller und Kolumnist Andrej Nikolaidis

Andrej Nikolaidis

Osovinu nove crnogorske parlamentarne većine koja broji 41, prema 40 opozicionih poslanika, predstavlja nacionalistički proruski Demokratski front, čiji su čelnici, Andrija Mandić i Milan Knežević nepravomoćno osuđeni na po 5 godina zatvora zbog sudjelovanja u pokušaju, od strane Rusije sponzoriranog, državnog udara 2016. Treća bitna figura saveza okupljenog oko DF-a je Miodrag Davidović, ratni ministar u vladi osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića. Po riječima premijera Krivokapića, upravo je Davidović bio najzaslužniji za njegov „ulazak u politiku“.

U novoj vladi nema čelnika Demokratskog fronta, no upravo taj savez osigurava parlamentarnu većinu i značajno utječe na vladinu politiku. DF je izvršio pritisak na vladu da nastavi s dosadašnjom praksom stranačkog zapošljavanja i da članove njihovog saveza postavi na mjesta koja bi morali pokrivati nestranački profesionalci. Vlada je popustila. Rezultat je sporni zakon o zapošljavanju u javnom sektoru, koji je naišao na kritiku Europske komisije.

Dejan Vukšić, predsjednik parlamenta Kotora, odvjetnik među čijim klijentima su i članovi zloglasnog Kavačkog kriminalnog klana, postavljen je za direktora Agencije za nacionalnu sigurnost, iako zakon ne dopušta imenovanje političkog dužnosnika na tu poziciju. Parlament je odbio Rezoluciju Bošnjačke stranke o genocidu u Srebrenici - važan dokument za proces suočavanja s prošlošću. Na čelo parlamentarnog Odbora za sigurnost postavljen je Milan Knežević, osuđen za pokušaj terorizma, a agresivni negator genocida u Srebrenici Jovan Vučurović, s dugom listom skandaloznih ksenofobnih i homofobnih izjava, na čelo parlamentarnog Odbora za ljudska prava.

Demokratski front se mogao zaobići

Utjecaj DF-a bilo je moguće izbjeći. Bošnjačka stranka je predložila formiranje vlade u kojoj ne bi bilo mjesta ni za taj savez ni za Đukanovićev DPS. Iz DPS-a su poručili da bi podržali takvu koaliciju centrističkih, lijevo-od-centra i stranaka manjinskih naroda. Takva koalicija imala bi u parlamentu komotnu većinu, dovoljnu za promjene u pravosuđu koje su nužne da bi bio odblokiran proces pridruživanja Crne Gore EU-u.

Prijedlog je odbijen. Po prvi put od obnove neovisnosti Crne Gore, u vladi nema pripadnika stranaka manjinskih naroda (Bošnjaka, Albanaca i Hrvata).

Vlada je izložena kritikama da je mononacionalna i pod neprimjerenim utjecajem Srpske pravoslavne Crkve. Iz SPC su poručili da su njeni pravni stručnjaci autori izmjena zakona čiji je tekst, praktično, ta crkva dostavila vladi na usvajanje. U procesu nisu sudjelovali predstavnici drugih vjerskih zajednica u Crnoj Gori. Nije konzultirana ni Venecijanska komisija, koja je aktivno sudjelovala u pripremi zakona usvojenog u prosincu 2019. U začuđujućoj žurbi, parlament je te izmjene usvojio u 3 ujutro, iako nije imao kvorum za rad a presudan je bio glas zastupnice čiji mandat nije potvrđen.

Transparentnost kao prioritet u radu vlade?

Premierminister von Montenegro, Zdravko Krivokapić

Loš start: premijer Zdravko Krivokapić

Zabrinutost javnosti izazvala je odluka vlade da državu zaduži za 890 milijuna eura. Zastupnik Raško Konjević iz SDP-a za DW kaže: „Vlada se trećeg dana svog mandata zadužila za gotovo 20% GDP. Premijer Krivokapić je kao prioritet vlade odredio transparentnost.Pao je na prvom ispitu. Za zaduženje nisu znale ni stranke na vlasti. Nepojmljivo je da o zaduženju odluče dva ili tri čovjeka, bez sudjelovanja skupštine, bez javnosti. Od zastupnika se kriju materijali s tajne sjednice vlade. To izaziva ozbiljne sumnje u koruptivne elemente ovog posla".

Provladini mediji, naročito In4s, sprovode brutalne kampanje prema kritičkim glasovima. Kritični analitičari poput Ljubomira Filipovića u višestruko primaju teške prijetnje po svoju i sigurnost svoje obitelji. Iako je o tome tjednima ranije obavijestio vicepremijera Dritana Abazovića, vlasti nisu otkrile tko stoji iza prijetnji.

Dominantni osjećaj zabrinutosti za budućnost rezultirao je procesom formiranja novih političkih organizacija, kakve su građanske inicijative „21. maj" i „Demokratska alijansa“, kritične i prema Đukanoviću i prema novoj vladi.

Brojne kritike

Netransparentnost i kršenje zakonskih procedura obilježile su prvih mjesec dana rada vlade. Zabrinjava tendencija vladajućih da nedemokratske prakse pravdaju kao „nužne poteze“ koji za cilj imaju spriječiti povratak Mila Đukanovića na vlast. Takav scenarij ne samo da nije poželjan, nego ni realan.

Brojne su kritike da vlada stvarnu agendu pokušava maskirati prihvaćanjem vanjskopolitičkog kursa (Crna Gora u NATO i EU) koji je provodila Đukanovićeva administracija.Niti jedna od članica vladajuće koalicije, pa ni zelena URA, nije glasala za ulazak u NATO kada je crnogorski parlament odlučivao o tome.

Kontroverzna odluka vlade da ugasi "Montenegro Airlines”, nacionalnu aviokompaniju, neprocjenjivo bitnu za turizam, najvažniju privrednu granu Crne Gore, kao i odluka o opozivu niza veleposlanika, daju na značaju takvim kritikama. Ti su potezi, kao i insistiranje na partijskom zapošljavanju usprkos upozorenjima Europske komisije, protumačeni kao pražnjenje sadržaja crnogorske suverenosti, čiji je cilj primijeniti “krvnu sliku” i dugoročni smjer administracije te tako izvrše potpunu preorijentaciju Crne Gore ka statusu satelita Srbije. Takva politika u biti znači diskreditiranje članstva Crne Gore u EU i NATO.