Colin Powell - priča o uspjehu i disciplini

Ono što se špekuliralo i u završnici američke predizborne kampanje, kada se još nije znalo da će George Bush još četiri godine boraviti u Bijeloj kući, ovoga se tjedna i obistinilo: Colin Luther Powell Busha u drugom mandatu neće pratiti. Mnogi političari i novinari širom svijeta i osobito u Europi, ne kriju žalost što Powell odlazi s položaja ministra vanjskih poslova, jer, mnogima se on činio "najeuropskijim" od svih članova vlade predsjednika Busha, iako je njegov životopis - kako je i sam napisao u autobiografiji "Moj američki put" - toliko američki da više ne može ni biti: od crnačkih predgrada Harlema i Bronxa Powell je postao prvi crnac koji je bio savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost, bio je prvi obojeni zapovjednik vojnoga stožera i prvi crnac – šef američke diplomacije.

Sin švelje i skladištara u tekstilnoj tvornici koji su u potrazi za boljim životom došli u SAD sa Jamajke, prevalio je dug put: od predgrađa New Yorka pa do parketa međunarodne politike i već je uobičajena fraza kako je sve postigao svojim "radom, marljivošću i inteligencijom" - ali koja potpuno odgovara životopisu Colina Powella. Školovao se u javnoj školi, studirao geologiju na gradskom Collegu u New Yorku i nakon toga kreće putem koji mu je i bez novca, osiguravao kvalitetno školovanje. Sredinom pedesetih stupa u pričuvni sastav američke vojske u kojoj magistrira ekonomiju. 1958. završava izobrazbu za časnika i postaje poručnikom američke vojske.

Nakon toga je Powell upoznao i vojsku i rat dovoljno dobro: ratuje u Vijetnamu gdje biva ranjen ali se i uspinje u vojnoj hijerarhiji sve do časnika u stožeru američkih snaga u Vijetnamu. Zapovjeda bataljonom u Koreji ali početkom sedamdesetih vraća se u Sjedinjene Države. 1977, sa 40 godina počinje raditi u ministarstvu obrane i tadašnji ministri, Harold Brown i Caspar Weinberger, znaju cijeniti procjene Colina Powella. Tako sudjeluje u planiranju napada na Grenadu, u zračnom napadu na Libiju. Nakon skandala sa novcem pobunjenicima u Nikaragvi koji je tekao preko Irana i ostavke člana Vijeća nacionalne sigurnosti admirala Poindexera, Powell postaje članom Vijeća, kasnije i savjetnik predsjednika Reagana za nacionalnu sigurnost. Upravo iz tog razdoblja i eventualne invazije u Nikaragvu ostalo je nešto što se zove Powellova doktrina - nikad nije problem vojno poraziti protivnika, problem je vojnim sredstvima osigurati mir i sigurnost. I upravo je to uvjerenje starog vojnika navelo Powella da bude protivnik mnogih vojnih intervencija - baš zato se protivio i američkoj vojnoj intervenciji u Bosni i Hercegovini baš kao što se protivio i brzopletom vojnom odgovoru još kada je Irak okupirao Kuvajt iako je iz tog "Prvog zaljevskog rata" upravo Powell, kao zapovjednik stožera, u očima američke javnosti izašao kao pobjednik.

Na krilima te slave neko vrijeme se spekuliralo i o Powellu kao nezavisnom kandidatu za predsjednika Amerike ali priključuje se republikancima - iako sa za konzervativce, čudnim političkim uvjerenjima: doduše za smrtnu kaznu ali i za mogućnost pobačaja i za zabranu ručnog oružja. Konačno, nakon pobjede George Busha mlađeg, postaje ministrom obrane iako prve mjesece njegove uprave komentator Timesa prati riječima - Powell bi bio sjajan ministar kada bi mu dali.

Jer on ostaje svojevrsna tragična figura američke vlade. Upravo on uvjerava Vijeće Sigurnosti UN-a o oružju za masovno uništavanje Saddama Husseina - koje nikad nije nađeno i za koje ni onda nije bilo dokaza da postoje - ali kako je vojni pohod na Irak jedini odgovor: "Ako Vijeće Sigurnosti nije u stanju djelovati protiv Bagdada, onda u interesu naše sigurnosti moramo sami, sa našim saveznicima biti aktivni."

Zašto se ovaj vojnik koji je postao uvjereni mirotvorac, onda založio za rat? Na to pitanje odgovor donekle daje ugledni američki novinar Bob Woodward: Svijet nikome drugome iz američke vlade nebi toliko vjerovao a sa druge strane - Colin Powell, doduše general sa četri zvjezdice, ali on je bio i ostao vojnik. A vojnik sluša kada mu zapovjednik, dakle George Bush naredi da nešto učini - ili da je vrijeme da pokupi svoje stvari sa stola.