Carsharing? Nijemci ostaju vjerni vlastitom automobilu | Gospodarstvo | DW | 12.08.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Gospodarstvo

Carsharing? Nijemci ostaju vjerni vlastitom automobilu

Vjeruje se kako je budućnost automobilizma već počela: vozilo će biti električno i autonomno – i biti će zajedničko, a ne u privatnom vlasništvu. No nova studija pokazuje: Nijemci još uvijek hoće svoj auto.

Osobito nakon svih skandala u automobilskoj industriji i zahtjeva za još oštrijim propisima koji bi štitili okoliš je i čitav niz angažiranih medija ovog ljeta objavljivalo članke naslovljene poput onog u Frankfurter Allgemeine Zeitungu: „Das Auto ist out". Automobil mladima više nije statusni simbol, tvrdi autorica lista Anna Steiner. Dok se ranije krenulo u auto-školu čim se navršilo 18 godina, danas su polaznici auto-škola sve stariji i prosjek već ide prema tridesetoj. Auto se danas svodi na prijevozno sredstvo i nema problema odabrati bolju alternativu. I kupci automobila postaju sve stariji, baš kao što su i sve stariji automobili koji se voze po cestama Njemačke. Osobito mladi, tvrdi ova autorica, sve manje žele automobil. Pogotovo ne vlastiti.

A vlastiti više i ne mora niti biti. Zapravo, po studiji savjetničke tvrtke A. T. Kearney se čini kako je upravo Njemačka najdalje odmakla u budućnosti automobilizma. Osobito kad je riječ o Carsharingu, zajedničkom korištenju vozila: ispitali su više od tisuću osoba u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama i od svih tih zemalja su upravo Nijemci daleko prednjačili u takvom obliku mobilnosti.

Svugdje su polovica upitanih korisnici nekih od oblika Carsharinga. U Njemačkoj njih dvije trećine sjeda u takvo vozilo barem jednom mjesečno, dok u drugim zemljama jedva polovica. Dapače, u Njemačkoj su korisnici i mnogo zadovoljniji takvim oblikom mobilnosti nego u druge dvije zemlje.

Mopedi za iznajmljivanje u Berlinu

Alternativni oblici prijevoza su svakako zgodni - ali samo dok je "moj automobil u garaži". A i o tome tek razmišljaju uglavnom mlade intelektualke i intelektualci u gradovima.

Lijepo, ali dok je moj auto u garaži

No sad u tom istraživanju koje je objavilo Süddeutsche Zeitungu i prenosi ga agencija dpa, dolazi do jednog golemog „ali": i u Njemačkoj zapravo golema većina i od onih koji koriste neki oblik zajedničkog automobila ima pristup automobilu koji je u njihovom ili obiteljskom vlasništvu. Jedva pet posto upitanih misli kako bi doista moglo doći tako daleko da se odreknu vlastitog vozila i isključivo se pouzdaju u Carsharing. Oni znaju cijeniti takvu ponudu mobilnosti kao dodatak, ali smatraju to alternativom i tek jedan posto upitanih tu uslugu koristi svaki dan. Drugim riječima, Carsharing će možda istisnuti drugi automobil u obitelji – ali tek u dalekoj budućnosti će doista zamijeniti i „glavni" automobil kojeg se želi posjedovati.

Autori istraživanja procjenjuju kako će, čak i ako se dogodi neka velika promjena u razmišljanju, u neko dogledno doba Carsharing biti zamjena za najviše dva milijuna automobila u Njemačkoj. Oliver Reppert, direktor tvrtke Sharenow koja je najveći ponuđač takvih zajedničkih vozila slaže se s tom procjenom: „Ovo istraživanje A.T. Kearneya potvrđuje naše gledište kako privatna vozila u Njemačkoj još uvijek imaju preveliku ulogu kako bi se dogodila korjenita promjena u mobilnosti", kaže šef Sharenow. Ipak, on dodaje: „Ako bi nam uspjelo maknuti sa ulica i tih pet posto privatnih vozila o kojima govori ovo istraživanje, već i to bi bilo 2,5 milijuna automobila manje u velikim gradovima Njemačke. To bi bila odlična vijest za očuvanje okoliša."

Prodavaonica automobila u Bargtheideu

Carsharing jest alternativa i svakako je zgodnije nego imati i drugi automobil u obitelji. Ali "glavni" auto ipak ostaje u vlasništvu i uvijek na raspolaganju.

Nema tu velike zarade – bez potpora

Naravno, takvi ponuđači zajedničkih vozila uživaju i čitav niz povlastica, ne toliko države koliko gradskih uprava i teško im pada prihvatiti činjenicu kako su ipak još tek marginalna pojava. Jer kako je utvrdilo i istraživanje A. T. Kearneya, taj oblik mobilnosti pada i već zbog banalnog razloga rentabilnosti. Samo u tri grada Njemačke: Berlinu, Hamburgu i Münchenu se Carsharingom doista može zaraditi novac. U još osam drugih gradova se u najboljem slučaju mogu nadati pokriti troškove, ali svugdje drugdje – tu se samo gubi novac.

Jer zarađuje se samo dok je vozilo iznajmljeno, a ne dok stoji pred kućom ili pred nečijim radnim mjestom. „Carsharing koji će biti unosan zahtjeva određen minimalni broj korisnika koji onda mora biti povezan sa visokom (geografskom) gustoćom. A ona već u predgrađima mnogih njemačkih velegradova više nije dovoljna", objašnjava Wulf Stolle iz A. T. Kearney. Njegov je zaključak kako se „ne nadzire trend da će se ljudi odreći vlastitog automobila i zamijeniti ga zajedničkim."

Možda tek nešto unosniji oblik zajedničkog korištenja automobila jest svojevrsna kombinacija sa uobičajenim rent-a-carom: korisnik tu neće samo mobitelom naći i uzeti najbliži auto i ostaviti ga gdje hoće, nego postoje središnja parkirališta odakle se automobili uzimaju i kamo se vraćaju. Takav oblik Carsharinga već odavno imaju Njemačke željeznice (DB) službom Flinster, ali niti glasnogovornik Željeznice nije uvjeren kako će to donijeti neku revoluciju u mobilnosti: „Carsharing sam po sebi ne rješava niti problem prometa, niti zaštite klime. Odlučujuća je mudra kombinacija različitih oblika prijevoza, od željeznice preko autobusa, bicikla pa do zajedničkog vozila."

Lamborghini Aventador S - reklamna fotografija

Jesu li mladi prestali snivati o vlastitom "ludom autu"? Što god tražili zaštitnici klime i okoliša i mislili mladi u gradovima, još uvijek tu ima mnogo strasti: golemoj većini mladih je to još uvijek (nedostižan) san.

Mladi ne vole automobile?

No i u tom slučaju, Nijemci još uvijek itekako cijene vlastiti automobil pred kućom koji će im uvijek biti na raspolaganju. A članku u Frankfurter Allgemeine Zeitungu valja dodati i nešto starije istraživanje Zaklade Bertelsmann o mobilnosti mladih: snovi o alternativnim oblicima mobilnosti će se naći kod obrazovanih mladih u velegradovima. U provinciji, gdje je najbliža samoposluga desetak kilometra od doma, o tome se niti ne razmišlja. Da, polaže se ispit sve kasnije jer je i auto-škola sve skuplja - treba računati i sa oko 2.000 eura. Košta sve više jer se i sve se češće pada na ispitu – to potvrđuje i autoklub ADAC.

Treba zato onda zaraditi za auto-školu, a treba i imati za automobil: samo (rabljeno) vozilo možda košta tek koju stotinu eura, ali mladima je često previše skupo plaćati poreze, namete, osiguranje, popravke, gorivo – a problem je i trošak parkiranja u velegradovima. Ista studija je došla i do gotovo zabavnog zaključka: daleko više mladih vlastiti automobil još uvijek smatra simbolom vlastite slobode nego što to misle stariji - koji su već dobar dio svog života proveli sjedeći u zastojima njemačkih autocesta.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva