Buergel o Documenti XII.
12. siječnja 2004Oglas
Novo lice najvecoj svjetskoj izlozbi suvremene umjetnosti, Documenti, svakih pet godina daje novi umjetnicki voditelj te manifestacije. 2007. godine to ce biti Roger-Martin Buergel koji je nedavno sluzbeno predstavljen kao privremeni "otac" kasselske smotre suvremene umjetnicke produkcije. Taj 41-godisnjak studirao je umjetnost, filozofiju i ekomomiju u svom rodnom Berlinu i Becu u kojem od 1983. zivi i radi kao slobodni kustos, publicist te docent na sveucilistu. Upucena javnost sjeca ga se i kao privatnog tajnika skandaloznog umjetnika Hermana Nitscha, jednog od najvaznijih predstavnika Beckog akcionizma. Komisija koja je izabrala Buergela za voditelja dvanaeste Documente obrazlozila je svoju odluku time da je rijec o "izvanrednoj licnosti" koja obecaje "novo definiranje postavljanja izlozbe". U intervjuu za Deutsche Welle koji je vodio Jens Krepala Buergel je objasnio o cemu se tocno radi:
"U svom sam konceptu napisao da smatram kako se izlozbe ne moraju i dalje nuzno postavljati na konvencionalan nacin. Ne odbijam per se tu formu, ali mislim da na izlozbi kao mediju treba jednostavno i dalje raditi. Drugim rijecima: izlozbe se ne moraju zamisljati kao nesto sto ce trajati mjesec dana u kojima ce neke stvari biti postavljene u prostor ili objesene na zidove, nego se treba pozabaviti drugim idejama. Modelima koje, npr., poznajemo iz svijeta filma, tako da se izlozba s vremenom mijenja. Mislio sam na takve stvari," prica Buergel.
On je protivnik kulta kustoskih licnosti koji trenutno vlada u svijetu suvremene umjetnosti a koji je zasluzan za to da se kustosi smatraju pravim malim bogovima, sto objasnjava rijecima: "Razlog je jednostavno to da se time iskrivljuje identifikacija ljudi s umjetnoscu. Suvremena umjetnost je jedna vrlo teska stvar. Postoje razliciti putevi kojima si je ljudi mogu uciniti jednostavnijom. Jedan put je preko teorije, drugi preko prikazivanja kustosa kao super-umjetnika koji je u stanju ljudima objasniti svijet. A to je uloga koju ja odbijam."
Sef Documente XII najavio je da ce ta izlozba biti politickija nego prethodne, a na pitanje kako je to moguce postici odgovara: "Na dva nacina: Documenta ionako slovi kao politicka izlozba iz sasvim jednostavnog razloga jer je to paradigmaticna i nedvojbeno najvaznija izlozba suvremene umjenosti, izlozba koja na neki nacin utvrdjuje koordinate suvremene umjetnosti. Politicnost za mene ne znaci primarno da se umjetnici bave politickim temama. To je, na primjer, slucaj kada umjetnici tematiziraju granicu izmedju Mexica i SAD-a. Politicno je za mene i kada se posjetitelji ukljuce u komponiranje izlozbe, dakle, da ne budu kroz nju samo provedeni, nego da se i sami osjecaju kao ‚tvorci svijeta'."
Buergel namjerava posebnu pozornost posvetiti prostorima koji su do sada na Documenti bili zanemarivani, ali i postaviti teziste na situaciji u Europi: "Postoje regije prema kojima se jednostavno na dosadasnjim documentama ponasalo macehinski, npr. prema drzavama na istoku, citavom post-sovjetskom prostoru. S druge pak strane, nemam namjeru obvezivati umjetnike da predstavljaju svoj geopoliticki identitet. Tako se, npr., od jednog libanonskog umjetnika danas ocekuje u svijetu umjetnosti da radi s auto-bombama. Ali ima i europskih umjetnika koji se bave africkim temama i ima africkih umjetnika koji pogled upravljaju na New York, London ili Johannesburg. Dakle, s jedne mi je strane stalo inzistirati na regijama koje nisu vec istrosene na trzistu, a s druge strane zelim predstaviti druge tradicijske linije moderne, koje zapad jos ne poznaje. Ono sto nama danas treba je povratak njemackoj i europskoj situaciji. Europa je, po mom misljenju, politicki jos uvijek nerijesen problem i mislim da se time moramo vise baviti nego sto je do sada bio slucaj."
Pred novim covjekom na kormilu kasselske Documente je trogodisnja pripremna voznja po svjetskim morima suvremene umjetnosti, no Buergel se ne vidi kao Kolumbo koji ce putovati po svijetu otkrivajuci umjetnike kao nove kontinente i skupljati ih kao egzoticne ptice.
"Vise zelim raditi s grupama ili kolektivima koji su vec negdje nesto razvili, u Zagrebu, Dakaru ili gdje god. Mora se imati obzira i prema njihovim predodzbama. Ne zele svi nuzno sudjelovati na izlozbi ovakvog tipa. Mora se naci zajednicka forma kojom ce se ojacati takva regionalna egzistencija i istovremeno ostvariti odgovarajuci oblik prezentacije u Kasselu, dakle, izbjeci suhoparno kupovanje umjetnosti." Buergel najavljuje i druge novine na Documenti 2007., npr. radikalno smanjenje broja umjetnika jer zeli raditi specificiranije, manje univerzalno, globalno i enciklopedijski. Dvanaesta smotra suvremene umjetnosti u Kasselu trebala bi biti i subjektivnija, prezentirati biografije umjetnika koji se nisu kretali utabanim i konvencionalnim stazama. Buergela pritom ne brine pretjerano hoce li staza koju je odabrao za najveci projekt u svojoj dosadasnjoj karijeri, biti kriva, jer ce, kako kaze, "pet godina kasnije biti postavljena nova Documenta koja ce moci ispraviti sve propusteno".
"U svom sam konceptu napisao da smatram kako se izlozbe ne moraju i dalje nuzno postavljati na konvencionalan nacin. Ne odbijam per se tu formu, ali mislim da na izlozbi kao mediju treba jednostavno i dalje raditi. Drugim rijecima: izlozbe se ne moraju zamisljati kao nesto sto ce trajati mjesec dana u kojima ce neke stvari biti postavljene u prostor ili objesene na zidove, nego se treba pozabaviti drugim idejama. Modelima koje, npr., poznajemo iz svijeta filma, tako da se izlozba s vremenom mijenja. Mislio sam na takve stvari," prica Buergel.
On je protivnik kulta kustoskih licnosti koji trenutno vlada u svijetu suvremene umjetnosti a koji je zasluzan za to da se kustosi smatraju pravim malim bogovima, sto objasnjava rijecima: "Razlog je jednostavno to da se time iskrivljuje identifikacija ljudi s umjetnoscu. Suvremena umjetnost je jedna vrlo teska stvar. Postoje razliciti putevi kojima si je ljudi mogu uciniti jednostavnijom. Jedan put je preko teorije, drugi preko prikazivanja kustosa kao super-umjetnika koji je u stanju ljudima objasniti svijet. A to je uloga koju ja odbijam."
Sef Documente XII najavio je da ce ta izlozba biti politickija nego prethodne, a na pitanje kako je to moguce postici odgovara: "Na dva nacina: Documenta ionako slovi kao politicka izlozba iz sasvim jednostavnog razloga jer je to paradigmaticna i nedvojbeno najvaznija izlozba suvremene umjenosti, izlozba koja na neki nacin utvrdjuje koordinate suvremene umjetnosti. Politicnost za mene ne znaci primarno da se umjetnici bave politickim temama. To je, na primjer, slucaj kada umjetnici tematiziraju granicu izmedju Mexica i SAD-a. Politicno je za mene i kada se posjetitelji ukljuce u komponiranje izlozbe, dakle, da ne budu kroz nju samo provedeni, nego da se i sami osjecaju kao ‚tvorci svijeta'."
Buergel namjerava posebnu pozornost posvetiti prostorima koji su do sada na Documenti bili zanemarivani, ali i postaviti teziste na situaciji u Europi: "Postoje regije prema kojima se jednostavno na dosadasnjim documentama ponasalo macehinski, npr. prema drzavama na istoku, citavom post-sovjetskom prostoru. S druge pak strane, nemam namjeru obvezivati umjetnike da predstavljaju svoj geopoliticki identitet. Tako se, npr., od jednog libanonskog umjetnika danas ocekuje u svijetu umjetnosti da radi s auto-bombama. Ali ima i europskih umjetnika koji se bave africkim temama i ima africkih umjetnika koji pogled upravljaju na New York, London ili Johannesburg. Dakle, s jedne mi je strane stalo inzistirati na regijama koje nisu vec istrosene na trzistu, a s druge strane zelim predstaviti druge tradicijske linije moderne, koje zapad jos ne poznaje. Ono sto nama danas treba je povratak njemackoj i europskoj situaciji. Europa je, po mom misljenju, politicki jos uvijek nerijesen problem i mislim da se time moramo vise baviti nego sto je do sada bio slucaj."
Pred novim covjekom na kormilu kasselske Documente je trogodisnja pripremna voznja po svjetskim morima suvremene umjetnosti, no Buergel se ne vidi kao Kolumbo koji ce putovati po svijetu otkrivajuci umjetnike kao nove kontinente i skupljati ih kao egzoticne ptice.
"Vise zelim raditi s grupama ili kolektivima koji su vec negdje nesto razvili, u Zagrebu, Dakaru ili gdje god. Mora se imati obzira i prema njihovim predodzbama. Ne zele svi nuzno sudjelovati na izlozbi ovakvog tipa. Mora se naci zajednicka forma kojom ce se ojacati takva regionalna egzistencija i istovremeno ostvariti odgovarajuci oblik prezentacije u Kasselu, dakle, izbjeci suhoparno kupovanje umjetnosti." Buergel najavljuje i druge novine na Documenti 2007., npr. radikalno smanjenje broja umjetnika jer zeli raditi specificiranije, manje univerzalno, globalno i enciklopedijski. Dvanaesta smotra suvremene umjetnosti u Kasselu trebala bi biti i subjektivnija, prezentirati biografije umjetnika koji se nisu kretali utabanim i konvencionalnim stazama. Buergela pritom ne brine pretjerano hoce li staza koju je odabrao za najveci projekt u svojoj dosadasnjoj karijeri, biti kriva, jer ce, kako kaze, "pet godina kasnije biti postavljena nova Documenta koja ce moci ispraviti sve propusteno".
Oglas