Brod i brodograditelj s dušom

Brodograditelj Mladen Ušković iz Brbinja posljednji je brbinjski kalafat. Nekada ih je u ovom malom mjestu na Dugom otoku bilo čak 18, postojala su tri škvera. Danas je ostao samo jedan kalafat koji se prisjeća svojih početaka: „Rođen sam prije 65 godina na Dugom otoku gdje sam u obiteljskoj tradiciji nastavio zanat jer to mi je još u mami bilo suđeno, da budem brodograditelj kao jedinac, morala se tako nastaviti tradicija.“

Posao je vrlo zanimljiv, kreativan, rekreativan, tu nema mjesta ni pretilosti, ni porocima, kaže Mladen Ušković i žali što je danas malo tko više zainteresiran za ovaj posao. Brodogradnja na ovim prostorima odnosno kalafati, pomalo su potisnuti u drugi plan u naletu novih tehnologija.

Živi spomenik

Mladen Ušković podsjeća na obiteljska brodogradilišta od Murtera, Betine do Dugog otoka. Kaže kako su rijetka u funkciji. Većinom su to spomenici vremena, ističe posljednji brbinjski kalafat. Njegov škver nije samo spomenik, on radi i danas. Za njega je gradnja brodova puno više od posla.

Ljeti, kada Brbinj posjete brojni turisti, škver Mladena Uškovića nezaobilazan je. On sam u šali kaže kako je za turiste njegov škver poput katedrale. „Pa rekao sam, jednoga dana kada više ne budem radio, stat ću na vrata i reći - dajte mi za kavicu ili pivicu, ali ugasiti ga neću. Tu je dosta potrošeno znoja, ali i lijepih radosti. Još uvijek je on aktivan, godišnje se napravi jedan brod, imamo jedno meko spuštanje prema penziji i mirovanju“, kaže Ušković dodajući da on radi i kao liječnik, jer se uvijek nađe neki brod kojem je potreban popravak.

Otac više od 100 brodova

Ušković je 41 godinu brodograditelj – bez ijednog dana godišnjeg odmora, ali na sreću, kaže, i bez dana bolovanja. Mladen Ušković je u svom životu predano radeći napravio čak 117 brodova. Kaže kako bi rado nekoga učio jer sve se manje zna o gradnji drvenih brodova. Ipak, sam nema nasljednika. On i njegova supruga Elda imaju četiri kćeri na koje je jako ponosan i koje već i same imaju djecu i obitelji. A što bi bilo kad bi bilo…? „Mislim da sam imao sina vjerojatno se ne bi bavio brodogradnjom jer je teško živjeti na otoku i baviti se brodogradnjom, ali sam siguran u to da bi znao napraviti brod, to bi ga naučio i bio bi brodograditelj ne po profesiji nego po emocijama i naslijeđu. Volio bi da zna napraviti brod, a to bi sigurno naučio od mladosti.“

I domoljubna djelatnost

Kalafat mora biti žilav. Stari kalafati uvijek su govorili - ovo što ćeš kod nas naučiti ne piše u knjigama, priča Ušković i prisjeća se da su u Brbinju nekada bila tri brodogradilišta. A danas vlada plastika koju je puno jednostavnije održavati. Pojedini otoci su imali kalafate, neki nisu. Brodogradnja je sinonim za mjesto Brbinj. Svi su od toga dobro živjeli i školovali djecu: „Mislim da je ta djelatnost i nekako domoljubna, jer toliko je zadržala obitelji, djece na ovom prostoru da bi demografska slika sigurno bila drukčija da nije bilo kalafata, otisnuli bi se u tuđi svijet kao što su neki drugi koji nisu imali svoje profesije ili zanata.“

Plastika i druge tehnologije danas su potisnule drvo, priča Mladen Ušković no smatra kako će uvijek biti onih koji će guštati u gradnji drvenog broda. Jer drveni brod, za posljednjeg brbinjskog kalafata Mladena Uškovića, više je od broda: „Uvijek se netko nađe tko napravi drveni brod, koji uživa. To je brod koji ima dušu, koji treba njegovati poput svoje gospođe.“

Autorica: Ivana Zrilić

Odgovorni urednik: A. Šubić