"Božja ruka" vodi argentinsku reprezentaciju

Novi izbornik na kormilu argentinske reprezentacije je Diego Armando Maradona. To je, kako javljaju mediji, u utorak (28.10.) nogometnoj legendi priopćio predsjednik argentinskog nogometnog saveza Julio Gordona. Menadžer reprezentacije bi, navodi se dalje, trebao postati Carlos Bilardo, čovjek koji je doveo argentinsku vrstu na čelu s Maradonom do trona svjetskog nogometnog prvaka 1986. godine.

Službeno bi odluka o novom argentinskom izborniku trebala biti objavljena sutra (30.10.), točno na Maradonin 48. rođendan. On sam je rekao kako je to najveći poklon koji je dobio nakon rođenja svoje dvije kćeri Dalme i Giannine. U jednom radijskom intervjuu je najavio da će, za njega neuobičajeno, sasvim mirno pristupiti svojoj novoj zadaći. "Prvo ću razgovarati sa svim igračima - to je ono što se mora napraviti - sa svakim pojedinačno. A zatim ću s Carlosom Billardom potražiti odgovarajuće ljude, da bi naš projekt uspio", rekao je.

Ostarjeli "enfant terrible"

Ti planovi zvuče vrlo razumno, što je atribut koji čovjeku ne bi baš prvo pao na pamet pri spomenu Maradoninog imena. Njegovo nogometno umijeće je nesporno - mnogi ga smatraju najboljim igračem svih vremena, ali za razliku od njegovih kolega sličnog kalibra poput Pelea, Beckenbauera ili Bobbya Charltona, argentinska "Božja ruka", kako ga zovu, kao da se svim silama trudio da, nakon završetka svoje igračke karijere, u sjećanju javnosti ostane kao (ne više tako mladi) "enfante terrible".

Tko je taj čovjek, nogometni genij, koji je nekoć izgledao kao Falstaff, a potom, razrovan kokainom, kao reklama za špagete - pita se Emir Kusturica u najavnoj špici svog dokumentarca o Maradoni predstavljenog ove godine na filmskom festivalu u Cannesu.

Najmlađi debitant u argentinskoj reprezentaciji

Rođen je 30. listopada 1960. u mjestu Villa Fiorito i još u najranijem djetinjstvu koje je proveo u siromašnom predgrađu Buenos Airesa je, kako sam priča, bio tako lud za loptom da bi s njome u zagrljaju znao po noći spavati. U nogometnoj reprezentaciji Argentine debitirao je sa 16 godina (27.02.1977.) u utakmici protiv Mađarske kao najmlađi argentinski reprezentativac svih vremena.

1979. je postao juniorski prvak svijeta i proglašen je najboljim igračem turnira. S 18 godina je već bio milijunaš i prešao je u ekipu Boca Juniors s kojom je odmah postao nacionalni prvak. Iako je svjetsko prvenstvo 1982. trebalo biti njegov veliki prodor na međunarodnu scenu, ispao je tragični junak, jer je gažen i gonjen od protivnika, izgubio živce, dobio crveni karton, a njegova ekipa ispala iz turnira. No, to mu nije smetalo da se nakon prvenstva proda za tada rerkordnu svotu Barceloni. Sljedeća postaja bila je Napulj, gdje je argentinski "meštar nogometa" postao ubrzo narodni junak. S Napolijem je Maradona osvojio i Kup UEFA-e (1989.). No njegova godina je bez dvojbe bila 1986. Bio je kapetan argentinske reprezentacije koja je osvojila titulu svjetskog prvaka, on sam je izabran za najboljeg igrača turnira, najboljeg nogometaša godine u Južnoj Americi i svjetskog sportaša godine.

S drogom prema dnu

Odlaskom iz Napolija početkom 90-ih godina, počelo je Maradonino sportsko, a ubrzo i privatno potonuće. Još u Italiji je postao akterom kokainskih afera što mu je donijelo višemjesečnu suspenziju. Uslijedile su optužbe za dilanje, utaju poreza, afere s prostitucijom. U Italiji je proglašen "nepoželjnom osobom", izgubio je reklamne poslove sa sponzorima.

Za njegovo nogometno uskrsnuće pobrinuo se 1992. njegov stari suputnik - Carlos Billardo, tada trener Seville. On ga je za 11 milijuna njemačkih maraka kupio od Napolija i kratkoročno se ta investicija doista isplatila - kratkoročno. Jer, opet se o Maradoni pisalo više zbog njegovih eskapada izvan terena, nego zbog uspjeha na terenu. Iz sredine 90-ih datiraju i slike "okruglog" Diega s 15-ak kilograma viška koje su obišle svijet. Iako se Maradona tijekom zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća stalno opraštao od nogometa, pa se opet njemu vraćao, nikada više nije dosegao sportske vrhunce svoje karijere iz 70-ih i 80-ih.

Bogovima se sve oprašta

U novom tisućljeću su od Maradone stizale vijesti u "žutim" rubrikama: o njegovim bolestima, alkoholizmu, konzumiranju droge, prekomjernoj težini, prijateljevanju s Fidelom Castrom na Kubi. S 40 kilograma manje pojavio se 2005. u ulozi tv-voditelja - no ni taj izlet u medijske vode nije bio posebno uspješan.

Trenerskog iskustva Maradona ima malo, a i s onim što ima nije se proslavio. 1994. je vodio klub Deportivo Mandiyu, a godinu kasnije Racing Club. U oba slučaja je ugovor raskinut prije isteka. No, predsjednik argentinskog nogometnog saveza, ako je vjerovati Maradoni, nije ni u jednom trenutku razmišljao o nekoj drugoj opciji nego da izabere upravo njega, "Božju ruku". Pitanje je samo: kako je to, nakon svih Maradoninih grijeha, moguće? Kusturica za to u svom filmu nudi odgovor: Maradona je bog, a bogovima se sve oprašta. No, od njih se očekuju i božanska djela. A takvo jedno je i osvajanje idućeg svjetskog prvenstva 2010.