Bliži li se kraj Berlusconiju?

„Nikada neću odstupiti ili podnijeti ostavku“ – bile su jedne od posljednjih izjava za talijanske medije premijera Silvija Berlusconija. Iako njegova zemlja zapravo već tjednima ili bolje rečeno, mjesecima više sliči razrušenim Pompejima nego jednoj modernoj državi u zapadnoj Europi, Berlusconi i njegova stranka do sada su i dalje činili sve kako bi ostali na vlasti.

Međutim, s obzirom na događaj koji će se dogoditi u ponedjeljak (15.11.), povlačenje Finijevih ministara iz Vlade, neki već sada polaze od toga da su prijepori koji su se događali unutar vladajuće koalicije posljednjih tjedana, ništa drugo nego „posljednji trzaji stare političke klase“. Tako se naime izrazio i sam ministar kulture u Berlusconijevoj vladi, Sandro Bondi rekavši između ostalog i da se „zemlja nalazi u krizi“ te da „kad ju svladamo, tada će i vlast prijeći u ruke onih koji će Italiju moći voditi“. Je li pod „starom političkom klasom“ doista mislio na svog premijera, Bondi nije želio reći. No, s druge strane, izjave poput ove svjedoče kao nikada do sada o strahu koji vlada unutar Berlusconijeve stranke Narod slobode.

Prijelazna vlada kao najgore rješenje?

Berlusconi je najavio da će sam postaviti pitanje povjerenja u oba doma talijanskog parlamenta čim prođe proračun za 2011. godinu. Ukoliko izgubi povjerenje u jednom od domova, on će morati podnijeti ostavku. A posljedice ovog čina za sada se ne mogu točno procijeniti iako bi one u svakom slučaju trebale nagovijestiti ako ne i uvesti konačne promjene.

S jedne strane, ukoliko padne Berlusconijeva vlada, to ne znači automatski da će doći do novih izbora. Vrlo je moguće da bi u tom slučaju predsjednik morao izgraditi takozvanu prijelaznu vladu, naravno ukoliko se većina u Parlamentu s time složi. Ove mogućnosti se sam Berlusconi „boji kao samog vraga“ i to iz nekoliko razloga. U tom slučaju bi središnja vlast bila u rukama predsjednika parlamenta Gianfranca Finija (koji je prošlog vikenda 6./7. 11. i zatražio od premijera i svog nekadašnjeg stranačkog kolege Berlusconija da podnese ostavku). Njega bi najvjerojatnije tolerirala ljevica što bi Finiju svakako omogućilo da donese promjene u određenim zakonima još prije novih izbora. Te promjene bi se prvenstveno ticale izbornog zakona: primjerice, prednost više ne bi imale manje stranke već velike koalicije čime bi se automatski drastično smanjile šanse neke nove, eventualne Berlusconijeve izborne pobjede.

Princip manjeg zla

U tom smislu, nije ni čudo da sam Berlusconi zapravo u slučaju negativnog ishoda glasovanja o povjerenju, očekuje ili se barem nada novim izborima. Iako, niti u ovom slučaju nije u potpunosti sigurno da bi ih on mogao i dobiti. No, on se očito povodi za onom starom poslovicom da je od dva zla bolje izabrati ono manje, - iako - po mišljenju mnogih, u ovom slučaju vrijedi i ona druga mudrost koja kaže da princip manjeg zla nikada, ili rijetko kada dovodi do uspjeha.

Oporba, primjerice Pier Ferdinando Casini iz Unije demokršćana tvrdi da Berlusconiju u svakom slučaju ne preostaje ništa drugo nego da se u potpunosti povuče. Da je došlo vrijeme za promjene i sasvim novi početak, drže i mnogi drugi u talijanskom političkom vrhu. Gianfranco Fini je za ponedjeljak, u slučaju da Berlusconi ne podnese ostavku, najavio da će iz vlade povući sve članove svoje nove stranke Budućnost i sloboda.

Što se tiče eventualnih novih izbora u kojima Silvio Berlusconi vidi takoreći svoj posljednji izlaz, po mišljenju promatrača – niti u ovom slučaju nije sasvim sigurno da bi mogao pobijediti. Jedno je u svakom slučaju sigurno: ukoliko dođe do novih izbora, multimilijarder Berlusconi će u izbornu utrku krenuti snagom kakvu Italija do sada još nije vidjela. Drugim riječima, iako je ovo razdoblje vladavine Berlusconija očigledno na kraju, era Berlusconi to zasigurno još uvijek nije.

Talijani nedovoljno informirani?

On samoga sebe u cijeloj priči vidi kao žrtvu intriga, no još uvijek je očito, gotovo potpuno siguran u svoju popularnost iako je ovako kao on rijetko koji političar u povijesti ove zemlje, uspio podijeliti talijansku javnost: ili ga vole ili mrze, sredina ne postoji.

Lošu sliku Italije koja u inozemstvu postoji upravo zbog Berlusconijevih fašističkih ispada, afektiranih macho-nastupa, avantura s maloljetnicama, zbog njegove taštine i površnosti, očigledno kod većine Talijana ne igra neku posebnu ulogu – no, ne iz razloga kako vole navoditi, primjerice, njemački mediji, „ zbog talijanske lakoće življenja i sveopće nebrige oko političkih zbivanja“, već vjerojatno prvenstveno zbog toga što većina Talijana nema vjerojatno o svemu tome uopće pojma. Mediji, televizijske kuće se naime još uvijek čvrsto nalaze u rukama Berlusconija. A one ne izvještavaju o negativnim izgredima premijera i još manje o komentarima drugih zemalja.

Autor: Tröndle, Kleinjung, agencije / Željka Telišman

Odg. urednik: Anto Janković