Blair hoće treći mandat

Već danima je britanska javnost iščekivala termin novih izbora. Onda je i smrt pape Ivana Pavla Drugog objavljivanje datuma odgodila za 24 sata. Ipak, premijer Tony Blair jučer je otklonio nedoumice:

«Kao što znate upravo dolazim iz Buckinghamske palače, gdje sam kraljicu molio da raspusti parlament. Ona je bila tako dobra da pristane. U Velikoj Britaniji će se izbori za donji dom održati 5. svibnja.»

Po prvi put od 1992. laburisti i torijevci imaju približno jednake izglede. Laburistička stranka premijera Blaira dobiva, istina, u većini ispitivanja javnog mnijenja između dva i šest posto više. Ali, Financial Times daje prednost konzervativcima bivšeg ministra unutarnjih poslova Michalea Howarda s 39 posto, dok laburisti dobivaju 34 posto.

Stručnjaci se slažu da će u središtu pozornosti predizborne kampanje biti vjerodostojnost premijera. I dalje mnogi Britanci smatraju da je premijer Blair u vezi s ratom u Iraku svjesno prevario javnost upozoravajući na opasnost iračkog oružja za masovno uništavanje. To mišljenje zastupaju i neki zastupnici iz njegove stranke, a jedan je čak zbog politike prema Iraku prešao oporbenim Liberalnim demokratima.

Blairov suparnik Michael Howard glavnom slabošću nekoć popularnog premijera smatra vjerodostojnost, ali mu predbacuje i pasivnost:

«Gospodin Blair se već potajno veseli trećoj pobjedi. Ali, vi to ne morate prihvatiti. Ako mislite što i mi mislimo, onda je krajnje vrijeme da se prihvatimo važnih problema.»

Ali, ne radi se samo o Blairovoj osobi. Prije četiri godine on je obećao poboljšanje u obrazovnom i zdravstvenom sustavu, u javnim službama i prometnoj infrastrukturi. Vidljivih uspjeha je, međutim, malo.

I gospodarsko stanje zabrinjava. S Blairovog stajališta jedan od razloga za raniji termin izbora su prognoze da će najesen doći do slabljenja gospodarskog rasta. Osim toga stručnjaci očekuju pad cijena nekretnina i daljnji rast kamata hipotekarnih kredita.

Ti čimbenici su zapravo puno više trebali ojačati konzervativce nego što se dogodilo. Da do toga nije došlo razlog zacijelo leži u prošlosti. Konzervativci, istina, s Michaelom Howardom imaju na čelu čovjeka koji se uspješno može suprotstaviti Blairu. Ali, birači zacijelo nisu zaboravili predbacivanja korupcije i zloporabe koja su pratila Majorovu vladu. A Howard je bio jedan od ministara u toj vladi. Mnogi se birači osim toga boje da će konzervativci ponovo uvesti mjere štednje na socijalnom području kako bi tim novcem financirali porezne olakšice za velika poduzeća.

Zato su mnogi birači neodlučni. Odaziv birača mogao bi biti slab i zato što mnoge Britance ne oduševljava ni Blair ni protukandidat Howard.

Od toga nezadovoljstva mogli bi profitirati Liberalni demokrati, jedina stranka koja je bila protiv rata u Iraku.

Pa ipak, većina promatrača očekuje da će Blair, najkarizmatičniji britanski političar posljednjih godina biti ponovo izabran, iako s oslabljenom većinom. To bi ga prisililo na kompromise prema kritičarima unutar stranke. Blair bi mogao postati prvi laburistički političar koji je izabran triput zaredom. Ali, vladanje u trećem mandatu neće mu sigurno biti lakše, nego znatno teže.