BiH sudovi bez vjerskih obilježja

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), tijelo u Bosni i Hercegovini zaduženo za imenovanje sudaca i tužitelja, ali i za cijeli niz pitanja vezanih za rad, budžet, postupanje sudova, još prošle godine je donijelo zaključak da se "rukovoditeljima pravosudnih institucija u BiH skrene pozornost na zabranu nošenja vjerskih obilježja svim djelatnicima" u tim institucijama. Premda je zaključak usvojen na sjednicama VSTV-a na jesen prošle godine, prava bura nastala je tek ovih dana, posebno među pravnicama koje nose marame (hidžabe), budući da se i hidžab (marama) smatra vjerskim obilježjem.

U dopisu Deutsche Welleu, Vijeće je pojasnilo i da pojam „vjersko obilježje“ "nema jasnu niti opću definiciju“ te se pod tim pojmom često podrazumijeva sve ono što obuhvaća elemente religijskog života vjernika, kao što su vrsta odjeće, pisani materijal, razna pomagala i slično, iz čega proizlazi da sama osoba određuje što za nju predstavlja vjerski simbol, odnosno je li marama vjersko obilježje, a što je i stav Europskog suda za ljudska prava.

Upitni motivi VSTV-a?

"Upitni su motivi i sve ono što prati cjelokupnu situaciju u BiH, jer dok po javnim institucijama, posebno po općinama i posebno u Republici Srpskoj, po zidovima kancelarija načelnika, ministara... vise mnogobrojne slike svetaca, križevi i slično, te dakle predstavljaju javnu instituciju kao takvu, dotle se pravo pojedinca, a konkretno mislim na pokrivene žene, dovodi u pitanje", kaže za Deutsche Welle pravnica M. D., žena pod hidžabom. Ona je inzistirala na anonimnosti iz straha za svoje radno mjesto. Napominje kako u određenom smislu, a shodno odredbama nekih konvencija, javne institucije mogu ograničiti to pravo, ako je u pitanju sigurnost i slično, premda to, kako kaže, do sada nikada nije bio slučaj u BiH kada su pitanju pokrivene žene, muslimanke.

Islamska zajednica BiH je također prosvjedovala zbog zaključaka VSTV-a i zatražila dodatna pojašnjenja i javnu raspravu.

Vijeće je raspravljalo i o slučajevima kada stranke, odnosno posjetitelji sudskih institucija nose vjerska obilježja, te zaključilo kako "nositelji pravosudnih funkcija cijene i odlučuju o ovom pitanju u svakom konkretnom slučaju“ pri čemu je potrebno svaku pojedinačnu situaciju pažljivo procijeniti u njenom cjelokupnom kontekstu, „imajući u vidu s jedne strane prava pojedinca na slobodu vjere i prava na jednak pristup pravdi za sve, i sa druge strane zahtjev poštivanja i očuvanja ugleda pravosudnih institucija, te objektivne zahtjeve sudskih postupaka".

Diskriminirajući zaključci

Sanja Vlaisavljević, direktorica Centra za kulturu dijaloga iz Sarajeva, smatra da je odluka VSTV-a u najmanju ruku upitna, budući da se Vijeće u njoj poziva na važeći Zakon o sudovima. "Ako već nešto postoji u Zakonu, onda je za pretpostaviti da službenici suda i suci poštuju Zakon, ili nam ovim poručuju da zapravo i nije tako? Ako u Zakonu o sudovima u članu 13. stoji da 'suci i službenici ne smiju isticati bilo kakvu vjersku, političku, nacionalnu ili drugu pripadnost za vrijeme vršenja službenih dužnosti', onda je pretpostavka da niti jedan sudac neće započeti suđenje glasno izgovarajući 'Bismilu' ili moleći 'Zdravo Mariju'", smatra Vlaisavljević.

Ovakvom se odlukom VSTV-a, dodaje ona, "krše temeljna ljudska prava iz Opće deklaracije UN-a o pravima čovjeka i Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka, u kojima nedvosmisleno stoji da svi ljudi imaju pravo na slobodu vjeroispovijesti, da imaju pravo da ju javno ispoljavaju kroz molitve, običaje, obrede". "Ujedno, u ovim konvencijama piše da do ograničenja ovih sloboda može doći samo i isključivo ako narušavaju javnu sigurnost, javni red, zdravlje ili moral, te radi zaštite prava i sloboda drugih. Prema dostupnim podacima u javnosti, suci, niti ostali službenici uposleni u sudovima, ne narušavaju sigurnost noseći, recimo, križ oko vrata", naglašava Vlaisavljević. U ovom slučaju, smatra ona, ima i elemenata diskriminacije jer "ne treba zaboraviti da hidžab, krunica ili križ nisu ukrasi u životu vjernika niti neki usputni elementi distinkcije spram drugih, nego spadaju u kategoriju propisanih normi".

Da su zaključci VSTV-a diskriminirajući smatra i buduća pravnica Fatima Zukorlić, studentica 3. godine Pravnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu. "Zabrana nošenja hidžaba i drugih vjerskih obilježja u sudskim institucijama je diskriminirajuća i predstavlja grubo kršenje ljudskih prava, ali je istodobno i podsjetnik dosezanja ljudskih granica u vremenu tobože najviših svjetskih ideala demokracije i slobodnog društva. Pored svih izazova i problema s kojima se mladi suočavaju u BiH, posebno u potrazi za poslom, navedena odluka je dodatna otežavajuća okolnost", kaže Fatima. Dodaje da se kao buduća pravnica s hidžabom nada stjecanju radnog iskustva u "području u kojem će se cijeniti isključivo znanje i stručnost“ te očekuje kako njezin hidžab ne bi smio biti prepreka za buduću karijeru.

Dr. Edin Šarčević, predsjednik Zaklade Centar za javno pravo (Stiftung Kompetenzzentrum für Öffentliches Recht) ne slaže se s takvim tvrdnjama. On podržava zaključke VSTV-a. "Mislim da VSTV postupa i u skladu s Europskom konvencijom i u skladu s nacionalnim pravom, u prvom redu s nacionalnim ustavnim pravom i odlukama Ustavnog suda BiH. Dakle, ovaj zaključak je i opravdan i pravno utemeljen", kaže za Deutsche Welle dr. Šarčević, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu u Leipzigu.

BiH je, podsjeća on, sekularna država i "to nije tek činjenica, već stav Ustavnog suda BiH, to je tumačenje bosanskohercegovačkog Ustava i taj zahtjev sekularnosti postavlja pred državne organe, posebno pred sudove, obavezu da se sudski organi i sudske prostorije ne koriste kao podij na kojem će se iznositi i postavljati u izlog vjerske djelatnosti". "Suci i osoblje koje radi na sudu, ne predstavljaju svoju vjersku pripadnost u odnosu na javnost, niti bi trebali sugestivnu snagu simbola eventualno koristiti kao jedan vid pritiska na stranku pred sudom", naglašava Šarčević i dodaje da se stranka pred sudom mora osjećati potpuno zaštićenom i pošteđenom svih sugestivnih utjecaja vjerskih simbola koji bi, eventualno, suci ili osoblje na sudu postavili pred njih.

"Stranke pred sudom imaju pravo očekivati da im se sudi po pravu i zakonu jedne sekularne države... I upravo na taj zahtjev reagira ovaj zaključak VSTV-a i u skladu sa zakonskim odredbama u kojima postoji zabrana da se sudske prostorije koriste kao mjesto u kojem će se isticati vjerski simboli, a da se ta zabrana ne odnosi na stranke u sporu", kaže dr. Šarčević. Pojašnjava i da "svakako neće imati istu snagu ako neko oko vrata nosi lančić s križem veličine 1 cm kao križ koji bi se nosio na sudskoj togi i bio veličine od 12 do 15 cm".

"Konkretno, mislim da sudovi trebaju procijeniti imaju li ti simboli takvu sugestivnu snagu da kod stranke stvaraju dojam da joj se ne sudi neutralnom sudskom distancom, koja je u funkciji sekularne države, koja dijeli pravdu na osnovu ljudskih prava i zakona", zaključuje Šarčević.

Samo da je sudac častan

Dok je odluka VSTV-a, doduše sa zakašnjenjem, izazvala burne reakcije javnosti, Odvjetnička komora Federacije BiH nije se bitnije bavila tim zaključcima. "Nemamo nikakav stav o tome. Niti smo o tome raspravljali, niti se to ikad u praksi pojavilo kao problem", izjavio je za Deutsche Welle odvjetnik Branko Marić, predsjednik Odvjetničke komore FBiH. Naglašava da VSTV ima puno važnijih problema, te smatra da se radi o nekim nepostojećim dilemama. Zaključuje: "Ako je sudac častan i ako zna svoj posao, nije važno nosi li maramu ili ne, nosi li pticu na glavi ili ne nosi, apsolutno mi je svejedno. To je bit cijele priče i na to bi se i VSTV trebao usredotočiti".