1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

«Big brother» na «europski način»

Henriette Wrege2. veljače 2007

Policijski i pravodusni organi zemalja Europske unije pohranjuju sve više podataka o svojim građanima. Stručnjaci se pribojavaju Europske unije kao «policijske države».

https://p.dw.com/p/9nZZ
Građani EU "na meti" policijeFoto: dpa - Fotoreport

Ministri unutarnjih poslova Europske unije na svome su nedavnom neformalnom susretu Dresdenu dogovorili bolje umrežavanje rada policije i pravosuđa. Tony Bunyan iz organizacije State Watch je jedan od malobrojnih dobrih poznavatelja suradnje pravosudnih i organa reda u članicama Unije. On smatra da nova suradnja ugrožava prava građana. Razlog zabrinutosti je jedan ugovor sedam zemalja EU potpisan prije godinu i pol.

Po tom ugovoru o suradnji policije i pravosuđa nije predviđeno registriranje sitnih prekršaja, naprimjer pogrešnog parkiranja. Ugovor između Njemačke, Austrije, Francuske, Španjolske i država Beneluksa alarmirao je inicijative koje štite prava građana. Tony Bunyan iz britanske udruge za prava građana State Watch smatra da se u javnosti mora najprije prodiskutirati namjere vlada tih zemalja o pojačanoj razmjeni otisaka prstiju ili DNK, genetskog otiska prsta: «Ugovor je razrađen u tajnim pregovorima sedam vlada, koje su mu pristupile bez odobrenja nacionalnih parlamenata. I sada bi ti parlamenti trebali potvrditi ugovor, iako nemaju mogućnosti promjene ni jednog jedinog paragrafa.Uz to i ostalih bi ga 20 zemalja Unije trebalo prihvatitit, ali bez ikakvih izmjena teksta. To nije demokratska praksa.»

State Watch su prije 16 godina utemeljili znanstvenici, pravnici i novinari. To je jedna mala, ali poprilično djelotvorna nevladina organizacija, čiju internetsku stranicu mjesečno posjeti preko 100 000 osoba. Ona informira o gotovo svemu onome što je u Europskoj uniji ili realnost ili tek planirano na polju ograničavanja prava građana. U Njemačkoj se analiza DNK-a trenutno koristi samo u iznimnim slučajevima, u pravilu samo onda kada se radi o najtežim kriminalcima ili seksualnim zločinima. Vlasti Velike Britanije su puno dalje: «Ovdje su zakoni tako promijenjeni da sada sve uhićene osobe, bez obzira za što ih se tereti, moraju dati otisak prsta a pohranjuje se i analiza DNK i to do kraja živote te osobe. U Velikoj Britaniji upravo nastaje najveća datoteka DNK u Europi. Unatoč tome Velika Britanija ima i najviše zatvora u Europi, to samo pokazuje da takvo nadziranje građana neće pomoći u ostvarivanju cilja.»

Britanska tajna služba MI6 je nakon terorističkih napada u Londonu po Europskoj uniji razdijelila podatke nekoliko tisuća Pakistanaca koji žive u Velikoj Britaniji. Bunyanu protestira zbig toga jer nitko ne zna kada će se i gdje iskoristiti ti podaci. Ruth Weinzierl iz Njemačkog instituta za ljudska prava smatra da bi se pravilima o zaštiti osobnih podataka moral hitno regulirati zbog čega se oni prikupljaju: «Radi li se o težim kaznenim djelima ili samo lakšim. Mora se regulirati koja prava imaju pogođene osobe, mora se definirati uvjete pod kojima se podatke smije predati trećim državama ili vlastima i koliko dugo će oni biti pohranjeni. Ukoliko se to ne regulira jedinstveno na razini Europske unije uopće se ne može znati što će se s tim podacima dogoditi ukoliko ih se preda nekim drugim državama Unije u sklopu borbe protiv krininala ili suzbijanja terorizma.»

Birtanska služba za zaštitu podataka nedavno je upozorila da europsko društvo u stilu jednog mjesečara «gazi» u policijsku državu gdje se svakoga nadgleda. Tony Bunyan iz State Watcha tvrdi da europski sigurnosni organi bjesomučno prikupljaju sve moguće podatke: «U Europi se u međuvremenu može nadzirati cjelokupni promet e-mailova, faxeva, korištenja interneta, telefona i mobitela. Ukoliko se sada još od svih građana prikupe otisci prstiju i DNK, to su ogromne količine podataka. U biti svi Europljani postaju osumnjičenici. To je besmisleno i nema veze s borbom protiv terorista. Ako vi ne znate gdje trebate tražiti teško ćete uhititi teroriste. Mi smo analizirali mjere donesene nakon terorističkih napada u Madridu i došli do zaključka da preko polovice nema nikakve veze s antiterorističkom borbom.»