Atena nastavlja prodaju državne imovine

Kako je objavljeno sredinom travnja, zajedno s jednim grčkim manjim partnerom njemački koncern Fraport preuzima 14 regionalnih zračnih luka u Grčkoj. Među njima su i one u omiljenim turističkim ciljevima, na otocima Kreti, Krfu i Rodosu. Za koncesiju u trajanju od 40 godina koncern treba platiti ukupno 1,23 milijardi eura i osim toga investirati 330 milijuna u obnovu zračnih luka. Taj je posao dogovoren još 2014. godine uz posredovanje premijera Antonisa Samarasa, no iz političkih razloga je odugovlačeno s provedbom dogovora. Tako je u siječnju 2015. ljevičarski premijer Alexis Tsipras oštro osuđivao „rasprodaju" državne imovine. Na Jonskim otocima na zapadu Grčke lokalni je guverner čak organizirao referendum protiv predstojeće privatizacije. Na njemu je 75 posto sudionika glasovalo protiv davanja koncesije Fraportu, no rezultat referenduma nije bio obvezujući.

„U Grčkoj jednostavno treba vremena kako bi se obuzdale reakcije i stvari usmjerile u željenom smjeru", kaže za DW Nikos Chrysikopoulos, glavni urednik gospodarskog portala Capital.gr. On podsjeća da su nakon skretanja ulijevo u Ateni sve privatizacije proglašene nepoželjnima, no, kako kaže, čini se da je sada vrijeme ipak zrelo za ulagače. Tu su posebno aktivni Nijemci. Nekoliko dana nakon što je frankfurtski koncern Fraport preuzeo regionalne zračne luke, konzorcij investitora okupljen u grupi Deutsche Invest Equity Partners sa sjedištem u Münchenu dobio je koncesiju za kontejnersku luku u Solunu, drugu po veličini u Grčkoj. A sada je na prodaju i deset posto državnog udjela u nekadašnjem telekomunikacijskom monopolistu OTE-u. Njemački Telekom, trenutačno njegov najveći dioničar, ima pravo prvokupa.  

Privatizacija kao političko pitanje

Na prodaju je i kronični gubitaš ELBO iz Soluna, tvrtka za proizvodnju autobusa i vojnih vozila. Početna cijena: deset milijuna eura. Mediji izvješćuju da je zanimanje pokazala KraussMaffei-Gruppe iz Münchena. 340 zaposlenih u ELBO-u je reagiralo štrajkovima. „Prije su govorili da će Ministarstvo obrane preuzeti našu tvrtku zbog nacionalnog interesa. Ali Vlada nas je izdala", žali se sindikalac Theodoros Aliongas. No ekonomski analitičar Chrysikopoulos smatra da za privatizaciju te tvrtke nema alternative.

Politički osjetljiva i tehnički nepregledna je i planirana djelomična privatizacija energetskog diva DEI. U skladu s dogovorom s vjerovnicima, Atena bi što prije trebala na prodaju ponuditi paket od 17 posto dionica tog nekadašnjeg monopolista. Osim toga, 2015. je dogovoreno smanjivanje DEI-ovog udjela na tržištu s 90 na 50 posto. No još nije jasno kako bi sve to trebalo biti provedeno. Nekadašnji ministar energetike Panos Skourletis je dugo blokirao svaku odluku u smjeru privatizacije. Tek nakon njegovog odlaska stvari su se polako počele mijenjati. Nedavno je fond za privatizaciju TAIPED po prvi put objavio da želi imenovati tehničkog savjetnika za to pitanje.

Od tada šef sindikata Jorgos Adamidis prijeti štrajkovima i obustavom opskrbe električnom energijom. On planiranu djelomičnu privatizaciju naziva „zločinom" i ističe da je vrijednost dionica DEI-a trenutačno jako niska pa da prodaja paketa od 17 posto ne bi donijela više od 100 milijuna eura. On zato predlaže prebacivanje dionica DEI-a u novoosnovani državni fond.   

Svađa oko nadležnosti

Jedan od glavnih problema u grčkoj politici privatizacije je pitanje nadležnosti. TAIPED, fond za privatizaciju osnovan 2011. godine, trebao bi se prije svega brinuti o zračnim lukama i nekretninama. A 2016. je, prema francuskom uzoru, osnovan EDIS, ured zadužen za javna poduzeća. No najvažniju ulogu u privatizaciji bi trebala imati fiducijarna ustanova u kojoj bi grčki vjerovnici imali ne samo pravo glasa, nego i pravo veta. Ali podjela nadležnosti između tih ustanova ostaje nejasna. Čini se da je samo jedno jasno: TAIPED je zadužen za prodaju, a fiducijarna ustanova za ugovore o najmu i koncesiji.  

Trenutačno politika Vlade u Ateni daje prednost dodjeli prava na korištenje putem koncesije pred prodajom, čime imovina i dalje ostaje u državnom vlasništvu. Upitno je ima li ta politika podršku grčkih vjerovnika. Osobito ako se uzme u obzir da fiducijarna ustanova već mjesecima nema ni vodstvo niti poslovnik.