Američke tvrtke u Njemačkoj zapošljavaju 800.000 suradnika

Iako se mnogi u Europi pitaju, kakav će uticaj rezultat američkih izbora imati na ovdašnje gospodarstvo - treba podsjetiti kako je Kerry, kao europski student koliko-toliko vezan za Stari kontinent ali i on - i kud i kamo više tabor oko predsjednika Busha pred očima imaju samo jednog takmaca kojem "nikad neće dozvoliti" da se približi Sjedinjenim Američkim Državam: Narodnu Republiku Kinu. Što to znači - radije uopće nebismo niti razmišljali ali Europa i osobito Njemačka strepi nad svakom promjenom tečaja prema dolaru i svakim centom skuplje nafte. Jer, u Njemačkoj to nisu tek spekulativna pitanja uz čašicu i cigaru pored kamina. To je od životne važnosti tvrtkama poput BMW-a, Porschea ili mnogih drugih, koje ionako velik dio svoje produkcije izvoze na tržište Sjeverne Amerike. Obratno, manje je poznato kako je Njemačka još uvijek najznačajniji poligon američkih tvrtki u čitavoj Europi. Tu je američkih 110 milijardi eura i preko 2000 američkih tvrtki u ovoj zemlji zapošljava 800.000 ljudi - i svaki od njih se pita, što će rezultat ovih izbora značiti za njihovu budućnost.

Tim više što su dva najveća američka investitora svjetski koncerni u kojima stanje nipošto nije blještavo: na čelu je Ford koji je prošle godine morao pretrpjeti smanjenje prometa za čitavih milijardu i 880 milijuna eura i tako je pao na oko 14 milijardi. I "Ford" trpi od ukupne slabe konjukture i pušta čitav niz svojih europskih podružnica na neumoljivu međusobnu borbu ali tek "broj 2" na ljestvici američkih tvrtki u Njemčakoj je prošlih tjedana punio naslovnice: General Motors i stanje u Opelu. I njegov promet je pao za 940 milijuna i sada je tek nešto manji nego "Fordov" - ali već kod General Motorsa, nije sasvim neosnovano pitanje, da li su u američkom sjedištu baš doista promislili, što čine i kako namjeravaju to postići na tržištu Njemačke.

To najbolje pokazuje primjer najvećeg trgovačkog lanca naše planete, američkog Wal-Marta koji pak šepa na 11. mjestu ljestvice američkih investitora u ovoj zemlji. Kada je prije otprilike 7 godina Wal-Mart dolazio na njemačko tržište, njemački trgovci na malo su doista mogli samo ukočeno gledati kao kunić pred zmijom, što to koncern iz Bentonville, Arkansas smjera u ovoj zemlji. Jer u usporedbi sa njim je čak i njemački gigant, "Metro" sa oko 90 milijardi eura prometa, tek srednja kategorija: Wal-Mart je težak preko 240 milijarde dolara i do sada je uspjevao osvojiti tržišta čitavog sjevernoameričkog kontintenta. Štoviše, neko vrijeme se spekuliralo hoće li se dogoditi neizrecivo - hoće li možda Wal-Mart progutati i sam Metro?

Ali američki recept nije osobito djelovao na njemačkom tržištu. Ne samo zbog uobičajenog "Wal-Mart Cheer", pjesmicom i pozdravom kojeg svi djelatnici svakog jutra prije otvaranja vrata trgovina u čitavom svijetu, izriču u slavu svog koncerna. U Njemačkoj se ona više ne čuje - a promjena u ovoj zemlji i odstupanja od standarda koncerna ima još: nema više niti namještenika Wal-Marta koji pozdravlja mušterije na parkiralištu i pomaže im da nađu slobodno mjesto - slobodnih mjesta ionako ima napretek. Bez mnogo buke je ovdje ukinuto i pravilo po kojem se namještenik američkog lanca mora obratiti mušteriji već kada mu se ona približi na četri metra - bolje rekavši, nitko ga se više ne pridržava.

Jer učinjene su greške - i to već na samom početku. U jurnjavi na njemačko tržište amerikanci su kupili posrnuli lanac "Wertkauf" i 74 filijala "Interspara" - i osobito kada je riječ o ovim posljednjim, kupnja tih često derutnih nekretnina pokazala se kao kobna greška. Sa druge strane, nitko im nije rekao niti su se sjetili pitati, kako to stoji sa sindikatima u ovoj zemlji a previdjeli su i notornu činjenicu: ovdašnje tržište već je preplavljeno njemačkim discounterima poput Aldija i Lidl-a koji su razmazili ovdašnje mušterije stalnim popustima i jagmom robu prodavati što jeftinije. Zato je "Wal Mart" bio i ostao praktično fus-nota njemačkog tržišta na malo, sa prometom od 2 milijarde i 800 milijuna eura. Usporedbe radi: Aldi ostvaruje 24 milijardi prometa, Lidl 12 milijardi. Sa druge strane, oba njemačka koncerna trude se svim silama osvojiti tržišta drugih zemalja jer je stopa zarade u trgovinama živežnih namirnica u ovoj zemlji i manja od 1%. U Velikoj Britaniji, gdje se Wal Mart uspio probiti, je stopa profita 5 do 7%.

Dakako, njemačke zaposlenike se ne tiče "visoka politika" međunarodnih koncerna. Ono što ih jedino zanima su njihova radna mjesta. A iako i konkretno Wal Mart i gotovo sve američke kompanije uporno ponavljaju kako namjeravaju osvojiti još veći dio njemačkog tržišta - na koncu će se ipak postaviti pitanje globalnih interesa i koliko se dugo mogu podnositi eventualni gubici.