Ako se vara i kod prvaka...

Nije baš tako lako biti ljubitelj Bayerna, kao što bi neki mogli pomisliti. Naravno, tu su 23 titule prvaka Njemačke, šest pobjeda Europskog kupa i dvije nagrade najboljeg kluba na čitavom svijetu. Ali uvijek iznova su tu i te zajedljive primjedbe, o nadutosti Bayerna, o megalomaniji, o tom Uliju Hoeneßu...

Navijači kluba iz Münchena zato imaju već spremne sve odgovore: što znači arogancija? Točnije bi bilo reći da je riječ o zdravom samopouzdanju. Zašto megalomanija? Ima li kluba u Njemačkoj koji je uspješniji? I na kraju, sve svoje pobjede je Bayern osvojio sam, svojim igračima, i ništa nije dobio na poklon.

A direktor kluba, Uli Hoeneß? Da, dobro, on doista ponekad "puca previsoko" sa svojim primjedbama i kritikama. Ali on je vrhunski menadžer i povrh toga, dobar čovjek. On pomaže onima koji su posrnuli u svojim egzistencijama, baš kao što pomaže prezaduženim klubovima po čitavoj Njemačkoj. On je poznat i po svom dobrotvornom radu i sve u svemu, kao vizionar je njemačkom nogometu više donio nego što mu je naškodio. A to se odnosi i na njegove primjedbe, makar je upravo Hoeneß bio taj koji je aludirao na ovisnost o kokainu bivšeg trenera njemačke reprezentacije Christopha Dauma - što je Dauma konačno koštalo i njegovog posla.

Nema dvojbe: Hoeneß je čovjek s velikom gubicom, ali i s velikim srcem. Ali sad su došle i vijesti o utaji poreza direktora Bayerna. Kako je sam prijavio njemačkim poreznicima bankovni račun u Švicarskoj. Kako pišu mediji, Hoeneß je već zbog tog računa naknadno platio šest milijuna eura poreza - što otvara golemo pitanje, koliko je to Hoeneßovog novaca doista u Švicarskoj? Ako je već platio šest milijuna, tu bi se lako moglo raditi o desecima milijuna eura - i takav iznos neminovno rađa sumnju: odakle mu taj novac?

Kao direktor Bayerna, kako se čuje, Hoeneß je zadovoljan s razmjerno skromnom plaćom od jednog milijuna eura godišnje. On je vlasnik i tvornice kobasica, ali i tako se teško mogu nakupiti teški milijuni u Švicarskoj - uza svu štedljivost jednog Švabe kao što je Hoeneß.

Zato se na pitanje odakle novac, neminovno nameće i najgori mogući odgovor: to je "crni" novac koji se ipak lakše može steći u nogometu, nego kao proizvođač kobasica. Je li Hoeneß ubirao "svoje postotke" kod transfera igrača? I nije li bilo spekulacija oko namještanja utakmica u Europskom kupu? Sjećate li se onog čudnog 0:4 u polufinalu kupa UEFA-e 2008. u St. Peterburgu?

Do sada je momčad iz Münchena bila pošteđena i od tračka sumnje. Ali sad, nakon skandala s utajom poreza čovjeka koji praktično utjelovljuje Bayern? Tko zna, što se još može vjerovati? Nije li upravo Hoeneß još 2005. jednom novinaru rekao kako "zna da je to glupo", ali i kako "plaća čitav porez".

Nema dvojbe kako je Uli Hoeneß izgubio vjerodostojnost, bez obzira kako završio istražni postupak državnog odvjetništva oko utaje poreza. Već prošle subote na utakmici u Hannoveru nije bio prisutan. Za sad odbija svaku mogućnost da podnese ostavku, ali se čini kako je samo pitanje vremena kada će napustiti klub.

Doduše, šteta će svakako ostati: za njegov klub koji upravo ima povijesnu priliku za trostruku titulu prvaka, a koji je Hoeneß često isticao kao svoje životno djelo. Ali šteta je počinjena i čitavom njemačkom nogometu - i to će morati priznati i najveći neprijatelji Bayerna.

Jer, do sad je bilo jednostavno pokazivati prstom na malverzacije u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj ili Rusiji. Sada nam mora biti jasno: kriminala ima i u njemačkom nogometu. I to baš kod prvaka. I to baš kod menadžera koji je najglasnije govorio o poštenju. Naizgled skromni Uli Hoeneß je očito vodio dvostruki život - i time naškodio i prijateljima i neprijateljima.