AIDS nije zdravstveni nego politicki problem
3. prosinca 2003Oglas
Još nikada nije toliko ljudi umrlo od AIDS-a kao ove godine i još nikada nije zabilježen tako velik broj novozaraženih osoba. To proizlazi iz godišnjeg izvješca Programa Ujedinjenih naroda za suzbijanje AIDS-a i Svjetske zdravstvene organizacije. Prema službenim podacima, u svijetu je danas oko 40 milijuna HIV-pozitivnih osoba, od cega više od 25 milijuna u Africi. U Njemackoj je zaraženo 39 tisuca ljudi, a u Hrvatskoj 415. U ponedjeljak je obilježen Svjetski dan AIDS-a koji je bio povod za brojne apele upucene politicarima, jer ta neizljeciva bolest nije samo zdravstveni, nego i socijalni, gospodarski i politicki problem.
U Africi je u meduvremenu broj onih koji umiru od AIDS-a veci nego broj žrtava rata i nasilja. Jedna od zemalja koja je posebno teško pogodena je Južna Afrika. Njezin bivši predsjednik Nelson Mandela organizirao je prošle nedjelje u Capetownu humanitarni koncert za oboljele od AIDS-a, ciji je moto bio broj 46664. Mandela objašnjava zašto:
"46664 bio je moj zatvorenicki broj, osamnaest godina dok sam bio u zatvoru na otoku Robben. Bio sam sveden na taj broj. Milijuni ljudi zaraženih HIV-om u opasnosti su da budu svedeni na broj ako ne budemo djelovali."
U nekim zemljama zaraženi i oboljeli nisu cak evidentirani ni kao brojevi, nego se jednostavno prešucuju u svim statistikama. Kineska je vlada, doduše, objavila da je u njezinoj zemlji zaraženo više od milijun ljudi, no još uvijek izostaju široke državne kampanje za suzbijanje AIDS-a. Strucnjaci pretpostavljaju da ce, ukoliko se ništa ne poduzme, u Kini do 2010. godine biti deset milijuna oboljelih. Ono što vlada u Pekingu nikako ne želi priznati je cinjenica da je sve više zaraženih izvan takozvanih rizicnih skupina, primjerice zbog nekontroliranih transfuzija krvi. U Kini takoder, tvrde komunisticke vlasti, ne postoji prostitucija pa zato i nema državnih mjera za poticanje uporabe prezervativa u tom najstarijem zanatu na svijetu. Rezultat te politike zatvaranja ociju je da oko pet i pol milijuna prostitutki ne koristi prezervativ.
Situacija je još gora u Indiji, gdje se AIDS smatra bolešcu dekadentnog zapada pa se zbog toga smatra nemogucim da bi se ona mogla pojaviti i u indijskom društvu.
AIDS se danas najbrže širi u Rusiji, cak brže nego u Africi. No, za razliku od zapadne Europe i SAD-a Rusija veci dio državnog novca ne troši za prevenciju i lijecenje zaraženih i oboljelih, nego za "istraživanje i razvoj djelotvornih lijekova protiv zaraze". Zato su u Rusiji medunarodne humanitarne organizacije one koje pružaju ne samo konkretnu pomoc oboljelima, nego i provode projekte za obrazovanje i prevenciju. Na AIDS kao politicki problem upozorio je nedavno i americki ministar vanjskih poslova Colin Powell:
"To je više od zdravstvene krize. To je kriza nacionalne sigurnosti. To je kriza u kojoj zemlje ili mogu ili ne mogu ostati sposobne za preživljavanje. Tu imate i više nego zdravstveni problem. Imate problem nacionalne sigurnosti, vanjskopoliticki problem."
Prema podacima UNICEF-a, svaki se dan u svijetu HIV-om zarazi dvije tisuce djece ispod 15 godina, od kojih velik dio ne doživi petu godinu. U sedam africkih država HIV-om je zaraženo više od 25 posto odraslih, a oko deset milijuna djece zbog te je bolesti ostalo bez jednog ili oba roditelja. Zbog toga se u globalnu akciju suzbijanja AIDS-a ukljucila i Svjetska banka, koja otvoreno govori o uskoj povezanosti suzbijanja siromaštva, poticanja gospodarskog razvoja i sprecavanja širenja te epidemije. Svjetska banka s milijardu i pol dolara potpomaže brojne nevladine projekte, prije svega u Africi i Karibiku.
Unatoc ozbiljnosti situacije, takozvani "Globalni fond za suzbijanje AIDS-a, tuberkuloze i malarije" našao se u velikoj financijskoj krizi jer bogate industrijske zemlje u njega ne uplacuju dovoljno. Taj je fond osnovan u lipnju 2001. godine na inicijativu glavnog tajnika UN-a Kofija Annana koji je ovih dana ponovo upozorio:
"Nema ni traga od toga da ce se epidemija poceti smanjivati do 2005., što je bio cilj koji smo si postavili. Trebali bismo za cetvrtinu smanjiti broj mladih ljudi inficiranih HIV-om, trebali bismo prepoloviti broj zaražene djece i moramo proširiti naše programe na terenu."
AIDS još uvijek nije izljeciv, a razvoj cjepiva protiv te bolesti je kompliciran buduci da se virusi pojavljuju u razlicitim oblicima i vrlo brzo razvijaju otpornost. Zato se i današnje uspješne terapije temelje na kombinaciji razlicitih lijekova. No, proizvodnja tih lijekova je skupa zbog cega su oni dostupni samo zaraženima i oboljelima u bogatim zemljama. Jedini je izlaz omogucavanje proizvodnje jeftinih kopija originalnih lijekova, cemu su se zbog zaštite prava na patent usprotivile americka i švicarska vlada. Tek u kolovozu ove godine jeftina je proizvodnja postala moguca. Lijekovi se sada proizvode u zemljama u razvoju za zemlje u razvoju. Time je cijena kombinacije lijekova za sprecavanje izbijanja AIDS-a smanjena s 12 tisuca dolara na 140 dolara godišnje. Povodom Svjetskog dana AIDS-a i Ujedinjeni su narodi predstavili humanitarni program koji bi siromasnim zaraženim osobama trebao omoguciti lijecenje. No, za to su potrebne milijarde dolara, što znaci da je ponovo red na - politicarima.
U Africi je u meduvremenu broj onih koji umiru od AIDS-a veci nego broj žrtava rata i nasilja. Jedna od zemalja koja je posebno teško pogodena je Južna Afrika. Njezin bivši predsjednik Nelson Mandela organizirao je prošle nedjelje u Capetownu humanitarni koncert za oboljele od AIDS-a, ciji je moto bio broj 46664. Mandela objašnjava zašto:
"46664 bio je moj zatvorenicki broj, osamnaest godina dok sam bio u zatvoru na otoku Robben. Bio sam sveden na taj broj. Milijuni ljudi zaraženih HIV-om u opasnosti su da budu svedeni na broj ako ne budemo djelovali."
U nekim zemljama zaraženi i oboljeli nisu cak evidentirani ni kao brojevi, nego se jednostavno prešucuju u svim statistikama. Kineska je vlada, doduše, objavila da je u njezinoj zemlji zaraženo više od milijun ljudi, no još uvijek izostaju široke državne kampanje za suzbijanje AIDS-a. Strucnjaci pretpostavljaju da ce, ukoliko se ništa ne poduzme, u Kini do 2010. godine biti deset milijuna oboljelih. Ono što vlada u Pekingu nikako ne želi priznati je cinjenica da je sve više zaraženih izvan takozvanih rizicnih skupina, primjerice zbog nekontroliranih transfuzija krvi. U Kini takoder, tvrde komunisticke vlasti, ne postoji prostitucija pa zato i nema državnih mjera za poticanje uporabe prezervativa u tom najstarijem zanatu na svijetu. Rezultat te politike zatvaranja ociju je da oko pet i pol milijuna prostitutki ne koristi prezervativ.
Situacija je još gora u Indiji, gdje se AIDS smatra bolešcu dekadentnog zapada pa se zbog toga smatra nemogucim da bi se ona mogla pojaviti i u indijskom društvu.
AIDS se danas najbrže širi u Rusiji, cak brže nego u Africi. No, za razliku od zapadne Europe i SAD-a Rusija veci dio državnog novca ne troši za prevenciju i lijecenje zaraženih i oboljelih, nego za "istraživanje i razvoj djelotvornih lijekova protiv zaraze". Zato su u Rusiji medunarodne humanitarne organizacije one koje pružaju ne samo konkretnu pomoc oboljelima, nego i provode projekte za obrazovanje i prevenciju. Na AIDS kao politicki problem upozorio je nedavno i americki ministar vanjskih poslova Colin Powell:
"To je više od zdravstvene krize. To je kriza nacionalne sigurnosti. To je kriza u kojoj zemlje ili mogu ili ne mogu ostati sposobne za preživljavanje. Tu imate i više nego zdravstveni problem. Imate problem nacionalne sigurnosti, vanjskopoliticki problem."
Prema podacima UNICEF-a, svaki se dan u svijetu HIV-om zarazi dvije tisuce djece ispod 15 godina, od kojih velik dio ne doživi petu godinu. U sedam africkih država HIV-om je zaraženo više od 25 posto odraslih, a oko deset milijuna djece zbog te je bolesti ostalo bez jednog ili oba roditelja. Zbog toga se u globalnu akciju suzbijanja AIDS-a ukljucila i Svjetska banka, koja otvoreno govori o uskoj povezanosti suzbijanja siromaštva, poticanja gospodarskog razvoja i sprecavanja širenja te epidemije. Svjetska banka s milijardu i pol dolara potpomaže brojne nevladine projekte, prije svega u Africi i Karibiku.
Unatoc ozbiljnosti situacije, takozvani "Globalni fond za suzbijanje AIDS-a, tuberkuloze i malarije" našao se u velikoj financijskoj krizi jer bogate industrijske zemlje u njega ne uplacuju dovoljno. Taj je fond osnovan u lipnju 2001. godine na inicijativu glavnog tajnika UN-a Kofija Annana koji je ovih dana ponovo upozorio:
"Nema ni traga od toga da ce se epidemija poceti smanjivati do 2005., što je bio cilj koji smo si postavili. Trebali bismo za cetvrtinu smanjiti broj mladih ljudi inficiranih HIV-om, trebali bismo prepoloviti broj zaražene djece i moramo proširiti naše programe na terenu."
AIDS još uvijek nije izljeciv, a razvoj cjepiva protiv te bolesti je kompliciran buduci da se virusi pojavljuju u razlicitim oblicima i vrlo brzo razvijaju otpornost. Zato se i današnje uspješne terapije temelje na kombinaciji razlicitih lijekova. No, proizvodnja tih lijekova je skupa zbog cega su oni dostupni samo zaraženima i oboljelima u bogatim zemljama. Jedini je izlaz omogucavanje proizvodnje jeftinih kopija originalnih lijekova, cemu su se zbog zaštite prava na patent usprotivile americka i švicarska vlada. Tek u kolovozu ove godine jeftina je proizvodnja postala moguca. Lijekovi se sada proizvode u zemljama u razvoju za zemlje u razvoju. Time je cijena kombinacije lijekova za sprecavanje izbijanja AIDS-a smanjena s 12 tisuca dolara na 140 dolara godišnje. Povodom Svjetskog dana AIDS-a i Ujedinjeni su narodi predstavili humanitarni program koji bi siromasnim zaraženim osobama trebao omoguciti lijecenje. No, za to su potrebne milijarde dolara, što znaci da je ponovo red na - politicarima.
Oglas