40 godina Njemačko-hrvatskog društva iz Mainza

Sve je počelo 1967. godine. U to su vrijeme na čelu dvaju gradova - u Mainzu Jacob "Jockel" Fuchs, a u Zagrebu Josip Kolar - bili gradonačelnici koji su se međusobno odlično razumjeli. Budući da su bili politički dužnosnici, oni su svoje prijateljstvo željeli proširiti i na stanovnike svojih gradova i iniciirali su uspostavu odnosa gradova prijatelja između Mainza i Zagreba.

Kada su 1968. godine Njemačka i tadašnja Jugoslavija potpisale tzv. Ugovor o vrbovanju radnika, u Njemačku su organizirano i u većem broju počeli stizati prvi "gastarbajteri" iz tadašnje Jugoslavije. Zahvaljujući partnerstvu glavnih gradova tadašnje Republike Hrvatske i pokrajine Porajnja i Falačke (Rheinland-Pfalz) na područje oko rijeka Rajne i Majne dolazilo je posebno puno Hrvata, objašnjava Harald Augter, predsjednik Gospodarske komore Rheinhessena i predsjednik današnjeg Njemačko-hrvatskog društva: "U početku je cilj Njemačko-jugoslavenskog društva - Njemačko-hrvatsko se tada još nije moglo zvati - pomoći ljudima koji su ovdje došli, pružiti im podršku pri nastojanjima da pronađu svoje mjesto i da se uključe u naše društvo."

Bio je to početak. Ali i kasnije, kada su dva gradonačelnika sišla s političke scene, uspostavljeni kontakti su ostali. Postojao je program razmjene studenata i profesora sveučilišta u Mainzu i Zagrebu, ostvarivana je intenzivna kulturna razmjena, uspostavljana gospodarska suradnja. Tako su još prije rata zagrebačkim ulicama između ostalih prolazili i tramvaji iz Mannheima i Mainza.

Ipak su odnosi posebno intenzivirani za vrijeme rata, objašnjava Augter. S jedne je strane prikupljana velika humanitarna pomoć, i pri tome je "... prikupljeno tako mnogo da smo 1991. i 1992. godine u više navrata velikim kamionskim konvojima išli dolje i na Trgu Bana Jelačića ljudima dijelili pomoć, direktno, bez posredovanja hrvatskih humanitarnih organizacija."

Istovremeno je, međutim, do velikog angažmana došlo i na političkom planu: "Priznanje Hrvatske je dobrim dijelom bilo inicirano iz Mainza. Tadašnji gradonačelnik Mainza, Hermann Weil, je početkom 1992. godine držao govor u hrvatskom Saboru, a nakon povratka u Njemačku je razgovarao s njemačkim ministrom vanjskih poslova Hansom Dietrichom Genscherom i kancelarom Kohlom i uspio je postići da je Njemačka bila prva zemlja koja je priznala neovisnost Hrvatske."

U to je vrijeme došlo i do promjene imena - Njemačko-jugoslavensko je postalo Njemačko-hrvatsko. Ipak rad udruge nije nikada bio primarno politički usmjeren: "Oduvijek je u prvom planu bila kultura i njegovanje prijateljskih veza među ljudima, a u posljednje vrijeme sve više i poslovnih veza. Posljednjih godina je upravo na tome naglasak, na gospodarskim odnosima, to je dobro za obje zemlje, ali mi se angažiramo i na uspostavi i održavanju kulturnih veza."

Trgovinska razmjena između Hrvatske i Njemačke raste iz godine u godinu, a na putu Hrvatske u EU su njemački politički i gospodarski prijatelji važan oslonac. A deseci tisuća Hrvata koji danas žive na području uz Rajnu i Majnu, od kojih mnogi već u trećoj generaciji, tu predstavljaju važnu sponu.