18 godina od masakra kod sarajevske tržnice

Tijekom rata 1992. - 1995. godine Sarajevo je svakodnevno bilo pod vatrom artiljerijskog i drugog oružja bivše Vojske Republike Srpske (VRS). Na meti snaga odanih predsjedniku RS-a Radovanu Karadžiću često su bili civili u redovima za vodu ili humanitarnu pomoć, djeca u parkovima ili na igralištima. Prema tvrdnjama očevidaca, granatirana su i groblja za vrijeme sprovoda, tržnice, biblioteke, sportski objekti, glavne gradske prometnice i vozila javnog prijevoza.

Pod vatrom su bili gotovo svi prostori u gradu na kojima su se okupljali civili, putevi kojima su se građani kretali u potrazi za hranom... Na meti artiljerije VRS često su bile i bolnice, škole, a granatirani su i domovi za djecu bez roditeljske skrbi. Mnogi slučajevi „teroriziranja“ Sarajeva tijekom proteklog rata opisani su u optužnicama koje je Tužiteljstvo Haškog suda podiglo protiv bivših pripadnika VRS, uključujući zapovjednika snaga „bosanskih Srba“, Ratka Mladića.

Bolna svjedočenja

Prema nalazima istražnih komisija, uključujući komisiju UNPROFOR-a, 28. kolovoza 1995. godine sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa bivše VRS na užu gradsku jezgru ispaljeno je nekoliko minobacačkih granata. (Na naslovnoj fotografiji Markale nakon prvog napada u veljači 1994. godine). Jedna od njih eksplodirala je ispred Gradske tržnice Markale te usmrtila 43 i ranila 84 civila. Među ubijenima je bio i sedamnaestogodišnji Adnan Ibahimagić, prisjećaju se prijatelji njegove obitelji.

„Njegovo tijelo je visilo preko ograde kod tramvajskih šina. Tog dana se nije javio, iako se imao običaj javiti. Prvo smo ga tražili u Vojnoj bolnici, ali ga tamo nije bilo na popisu ranjenih i mrtvih. Tek kasnije smo pronašli njegovo tijelo u mrtvačnici. Imao je sedamnaest godina kad je ubijen“, kazao je Mehmed Mešić.

Granata proizvedena u Srbiji

Minobacačka granata koja je 28. kolovoza 1995. godine ubila i ranila desetine građana Sarajeva bila je proizvedena u tvornici „Krušik“ u Valjevu (Republika Srbija) dvije godine ranije, posvjedočio je na suđenju Ratku Mladiću tadašnji istražitelj Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) BiH Emir Turkušić. Turkušić, koji je u istrazi o eksploziji sudjelovao kao član tima za kontradiverzijsku zaštitu MUP-a BiH, izjavio je da je na stabilizatoru granate pronađena oznaka KV-9307.

„To znači da je projektil bio proizveden u valjevskom 'Krušiku' u srpnju 1993. godine“, pojasnio je Turkušić. Istu oznaku imale su još četiri granate koje su tog dana eksplodirale u blizini Markala. Ratko Mladić je, između ostalog, optužen za teror nad civilima u Sarajevu granatiranjem i snajperiranjem u periodu od 1992. do 1995. godine. Mladićeva obrana nastavlja ispitivanje Turkušića u srijedu (28.8.).

NATO-va „Namjerna sila“

Svjedok optužbe u procesu protiv bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića, bivši član UNPROFOR-a u BiH David Harland, potvrdio je da su snage „bosanskih Srba“ vršile „ciljane napade na Sarajevo“ kako bi terorizirale civile. „Tada smo (1995. godine) rekli da ne znamo tko je te granate bacio kako bi prikrili planove o vojnoj intervenciji“, kazao je Harland. Karadžićevi sljedbenici i danas tvrde da je za masakr odgovorna vlada u Sarajevu, koja je željela isposlovati međunarodnu vojnu intervenciju.

Masakr kod Gradske tržnice 28. kolovoza 1995. godine bio je posljednji veliki zločin Karadžićevih Srba u opkoljenom Sarajevu. Uslijedila je operacija NATO-a „Deliberate force“ (Namjerna sila). Vojno-političko rukovodstvo RS-a prisiljeno je na deblokadu Sarajeva i povlačenje artiljerije s položaja oko glavnog grada BiH. Zračni udari prošireni su i van zone sarajevskog ratišta tako da je NATO uništio znatne vojne potencijale RS-a. U sjeverozapadnoj Bosni uslijedile su i vojne operacije Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane što je, u kombinaciji sa međunarodnim pritiskom, dovelo do Daytonskog sporazuma.