150 000 mrtvih na jugu Azije? - pomoć stiže i iz najsiromašnijih zemalja svijeta

Po zadnjim podacima Ujedinjenih naroda od posljedica tsunamija u Indijskom oceanu život je izgubilo oko 150 000 osoba. Najteža situacija vlada u indonezijskim pokrajinama Zapadana Sumatra u Aceh, gdje spasilački timovi zbog nepostojeće infrastrukture još uvijek nisu uspijeli doći u sva pogođena naselja. Slično je i na indijskim otocima Nikobarima i Andamanima. Tamo su humanitarne organizacije optužile vladu u Delhiju da blokira pristup tim otocima. Po informacijama indonezijske vlade poplavljena područja je samo u toj zemlji napustilo gotovo 400 000 izbjeglica. Pomoć stiže iz cijelog svijeta. U Njemačkoj je sinoć, primjerice, u jednoj televizijskoj emisiji prikupljeno preko 10 milijuna eura pomoći.

Jan Egeland, koordinator pomoći Ujedinjenih naroda, jučer je priopćio i da se među zemljama koje su poslale pomoć nalaze i neka koje to do sada nisu nikada učinile:

”...to su Nepal, Istočni Timor...neke od najsiromačnijih zemalja svijeta su već reagirale. U red zemalja koje su do sada pružile najveću pomoć u materijalu i ljudstvu su Kina i Indija",

kaže Egeland. Pomoć, iako simboličnu, pružili su i stanovnici iranskog Bama. Taj grad je pred kraj 2003. godine pogodio teški potres u kojem je poginulo oko 35000 ljudi. Žitelji tog mjesta i sami najbolje znaju što znači pomoć izvana, pomoć bez koji sigurno ne bi ni sami uspjeli preživjeti zadnje mjesece.

Pet tisuća dolara što ih je udruga "Pomoć Bamu" namijenila žrtvama plimnoga vala u Južnoj Aziji skroman je iznos. No, važnija od novčane svote jest gesta solidarnosti, ističe aktivist te organizacije Ali Amini:

"Naravno da je riječ o simboličnoj pomoći. I mi smo sami dio siromašnoga Trećeg svijeta. Nevladine i civilne organizacije u Iranu nemaju podršku države. Ona nam je više prepreka nego pomoć. Stoga su i naše mogućnosti vrlo ograničene. Tako je i prikupljenih pet tisuća dolara u prvome redu izraz našeg suosjećanja s ljudima pogođenim tsunamijem."

To, međutim, nije sve: udruga usklađuje i usmjerava humanitarne akcije Iranaca u zemlji i svijetu. Službeni apeli iranske vlade stanovništvu ostaju, pak, bez učinka. Laži, te pokušaj politiziranja domaće i međunarodne pomoći žrtvama potresa u Bamu prije godinu dana rezultirali su nepovjerenjem u državu, a nevladine organizacije i pojedince natjerali da za humanitarne akcije potraže druge puteve. "Veći angažman medija u praćenju katastrofe potakao bi zacijelo i širu solidarnost stanovništva. Ljudi ovdje, nažalost, nemaju druge mogućnosti informiranja o aktualnim događajima u Južnoj Aziji", tvrdi jedan od predstavnika organizacije i dodaje:

"Građani Bama o plimnome valu doznali su iz programa državnoga radija. Oni suosjećaju sa žrtvama u pogodenim zemljama i nadaju se da bi im mogli pomoći, znajući da to neće biti jednostavno. Većina njih još uvijek živi pod šatorima ili u improviziranom smještaju. Moglo bi se reći da su s cunamijem u Južnoj Aziji na površinu njihovog sjećanja isplivale i slike stravičnoga potresa koji su sami preživjeli."