10 godina od amoka u Erfurtu - što se promjenilo?

Lica djece puna straha i panike, naoražani pripadnici policije, liječnici, uspaničeni roditelji – tu su bile slike koje su prije točno deset godina obišle svijet. Amok koji se dogodio u gimnaziji Gutenberg u njemačkom gradiću Erfurtu odnio je živote 16 ljudi: 12 učitelja, jedne sekretarice, dvoje učenika i jednog policajca. Počinitelj, 19-godišnji učenik počinio je na kraju samoubojstvo.

Neki su i danas u terapiji

Psihičke posljedice preživjeli osjećaju i dan danas, jedno desetljeće nakon ovog stravičnog čina. „Kod većine su se simptomi traume pojavili ionako mnogo kasnije. U početku većina osjeća samo strah ili ništa. Treba proći određeno vrijeme dok ne shvatimo što se zapravo dogodilo i što smo zapravo doživjeli“, kaže psihoterapeutica Alina Wilms. Preživjeli učenici gimnazije u Gutenbergu, njih oko 700, godinu dana nakon napada nalazili su se u terapiji a njih četvoro i danas treba pomoć terapeuta. Kod njih posljedice PTBS-a, posttraumatskog poremećaja, nisu u potpunosti uklonjene sve do danas.

Pa ipak, deset godina kasnije, zgrada gimnazije u Erfurtu ponovno je puna života i u njoj se nastava odvija kao i na bilo kojoj drugoj školi. U početku su mnogi, prije svega sami učitelji, učenici i njihovi roditelji, polazili od toga da će mjesto zločina zauvijek ostati zatvoreno. „No, onda smo ipak odlučili da bi bilo bolje pokazati da smo mi ti koji odlučujemo, što i kako dalje, da nas ovakav jedan čin, ma koliko strašan on bio, ne može otjerati. Samo dva nakon napada roditelji i školska upravo smo zaključili da naša škola mora i dalje ostati naša škola“, kaže direktorica gimnazije Christiane Alt. No, usprkos tome, neki se ipak nikada nisu htjeli vratiti; kako učenici tako ni učitelji. Onima koji su ostali, kaže Alt, upravo je osjećaj zajedništva pomogao proći kroz najteže razdoblje.

Svake godine, na dan obilježavanja ovog tragičnog događaja, u školu se vraćaju mnogi preživjeli iako su je zapravo već odavno napustili. Kako kaže Christiane Alt, neki šalju pisma i razglednice a ima i onih koji zovu telefonom. „Svi imamo ista sjećanja. Slike od prije deset godina nažalost nikada nećemo moći izbrisati. One će nas pratiti najvjerojatnije do kraja“, kaže direktorica gimnazije.

Na novi zakon se još uvijek čeka

Iako se od tada na njemačkim školama kao i dječjim vrtićima mnogo toga promijenilo, situacija po pitanju sigurnosti još uvijek nije onakva kakva bi trebala biti. U većini škola su primjerice na vratima učionica ugrađene dodatne brave i to s unutarnje strane kako bi se učenici i učitelji u slučaju napada mogli zabarikadirati. No, još uvijek nema dovoljno razglasnih i alarmnih uređaja a nedostaju i konkretni planovi spašavanja u slučaju najgoreg.

Ono što mnoge roditelje posebno ljuti je i činjenica da prijedlog promjene zakona po pitanju dobivanja dozvola za nabavljanje oružja i njegovog čuvanja kod kuće, još uvijek nije usvojen. Još uvijek je moguće vatreno oružje koje netko koristi u sportske svrhe, držati u kući.

Autor: Željka Telišman (dpa)

Odg.ured:Nenad Kreizer