Štititi slobodu tiska - i kada se pišu gluposti | Politika | DW | 23.06.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Štititi slobodu tiska - i kada se pišu gluposti

Članak u 'taz'-u o policajcima u Njemačkoj je glup i pun prezira naspram ljudi. Zbog toga tužiti autoricu ipak nije dobra ideja ministra unutarnjih poslova Horsta Seehofera, smatra Jens Thurau.

Policija u Stuttagrtu

Policija u Stuttagrtu

Da nešto razjasnimo odmah: kolumna, satira ili što god to već jest, koju je autorica Hengameh Yaghoobifarah objavila u alternativnom dnevnom listu "Die Tageszeitung" (taz) je nepodnošljiva. Tekst se bavi pitanjem što činiti s policajcima ako se ukine policija. Novi posao? To ne funkcionira, kaže autorica. Stoga za njih preostaje samo "...smetlište. Ne u ulozi smetlara, s ključevima za ulazak u kuće, već kao otpad, gdje bi doista bili okruženi smećem. Među sebi sličnima sigurno bi se osjećali najbolje."

Ljude označiti kao otpad vraća nas u najcrnja vremena njemačke povijesti. To je naprosto nevjerojatno glupo. Što nam autorica želi reći nije baš jasno, neki satirični ton tu se ne može prepoznati. Članak pripada u ružnu kulturu deračine na papiru, bez tihih i suptilnih podtonova, bez samoironije. Do toga dolazi kada klasično novinarstvo pokušava oponašati prljavštinu, izrugivanje i agresiju prisutne u društvenim medijima. Sve po načelu: najvažnije je lupati šakom o stol i vikati, to povećava čitanost.

Visok kazneni prag

Svejedno nije dobra ideja saveznog ministra unutarnjih poslova Horsta Seehofera da zbog toga autoricu izvede pred sud. Prag za izvođenje novinara pred sud zbog onoga što pišu je u Njemačkoj s pravom visok. Ni u kojem se slučaju neka njemačka vlada ne smije izložiti sumnji da pokušava ograničiti slobodu medija - a pogotovo ne u vremenima kada se u nekim drugim demokratskim zemljama, poput SAD-a ili Mađarske, to doista svakodnevno zbiva. I zbog toga se u Berlinu u ponedjeljak moglo čuti kako  kancelarka Angela Merkel o kaznenoj prijavi "razgovara" sa svojim ministrom. Drugim riječima: ona ga pokušava uvjeriti da je bolje od toga odustati. I dobro da je tako.

Horst Seehofer u Stuttgartu nakon izgreda

Horst Seehofer u Stuttgartu nakon izgreda

Jedno je jasno: mir, staloženost i zamišljenost koji su vladali u vrijeme ograničenja zbog korone su stvar prošlosti. Jesmo li uistinu vjerovali da će pandemija ljude navesti na promjenu, na to da više razmišljaju? O tome što u stvari trenutno činimo, kojom se brzinom mijenjamo, kako se društvo sve više polarizira? Nažalost do toga nije došlo.

Već nekoliko tjedana se vodi rasprava o rasizmu i u redovima njemačke policije, i to s pravom. Ali istovremeno dolazi i do žestokih napada na policajce, i to kako s lijeva, tako i s desna - prilikom demonstracija protiv rasizma, ili na protestima protiv ograničenja zbog korone. A sada i nasilje nevjerojatnih razmjera prošlog vikenda u Stuttagrtu, nakon što je policija kontrolirala jednog 17-godišnjaka zbog sumnje da je koristio drogu.

Zbog toga sada ministar unutarnjih poslova želi odaslati signal i demonstrativno stati ispred službenika policije time što će podići optužnicu protiv jedne novinarke. Dok se u isto vrijeme na Twitteru i Facebooku i dalje objavljuju uvrede najgore vrste. Seehofer u tome neće imati uspjeha, već će samo još više potaći polariziranje. Usput budi rečeno, "taz" se za svoj članak odavno već ispričao.

I to baš ministar Ustava

Kao što se vidi u medijima ne rade nikakvi sveci. Ali upravo u vrijeme korona-krize se pokazalo koliko su važni slobodni mediji, prije svih klasični poput novina, TV-vijesti, radija, javno-pravnog serivsa. Kada je situacija kritična, ljudi traže pouzdane informacije. To mogu pružiti samo mediji koji se ne moraju plašiti progona od strane države. Bijesni građani ih ionako obasipaju drvljem i kamenjem.

Horst Seehofer je kao ministar unutarnjih poslova istovremeno i ministar Ustava u kojem je zajamčena sloboda medija. To je on, čini se, sada zaboravio.

A za 'taz' i njihovu autoricu važi: neka se srame, što duže, to bolje. Ali pred sud oni ne spadaju - ni novinarka, ni njezin list.