Španjolska ″plastična polja″ | Priča dana | DW | 14.03.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Španjolska "plastična polja"

Staklenici španjolske oblasti Almeria opskrbljuju veliki dio Europe jeftinim voćem i povrćem. To ne bi bilo moguće bez ilegalnog zapošljavanja migranata iz Afrike.

U samu zoru nekoliko desetaka migranata okupilo se oko kružnog toka na rubu mjesta El Ejida usred poljoprivredne regije Almeria. Obično poljoprivrednici svrate kako bi nekoliko njih unajmili za radove u jednom od brojnih staklenika.

No posljednjih dana je situacija loša. „Ovo je već peti dan zaredom kako se nije pojavio nitko", kaže Abderazak, 47-godišnji migrant iz Maroka. Pored njega stoji Lie Jallow koji je kod kuće u Gambiji bio policajac. „Radni i životni uvjeti ovdje su kao u Africi", žali se Lie koji, kako kaže, nikad nije vjerovao da će biti prisiljen raditi u poljoprivredi.

Vrt Europe

Migranten arbeiten in Spaniens Landwirtschaft (DW/A. Williams)

Čekanje na nadnicu

U provinciji Almeria se na 31.000 hektara pod plastenicima godišnje proizvede 3,5 milijuna tona voća i povrća. Vlasnici ovog „mora plastike", kako nazivaju nepregledna polja plastenika su različiti: neki su u vlasništvu manjih lokalnih poljoprivrednika, a neki multinacionalnih kompanija koje direktno proizvode za supermarkete u Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

Ovo je istodobno i ulaz za mnoge izbjeglice na putu iz Afrike u Europu. Samo je prošle godine ovdje pristalo više od 400 brodova s preko 12.000 izbjeglica. Svježa radna snaga za lokalnu poljoprivredu.

Jose Garcia Cueva, aktivist u Andaluzijskom sindikatu (SOC-SAT), tvrdi da se migrante iz Afrike u provinciji Almeria sustavno iskorištava. "Na španjolskim poljima se ne poštuju zakoni. Teško je promijeniti mentalitet. Radnici često rade bez ugovora. Plaćeni su između 32 i 40 eura dnevno umjesto minimalca od 55 eura. Mnogi rade bez zaštite i izloženi su pesticidima u plastenicima”, govori sindikalist. Nedavno je jedan marokanski radnik umro nakon napadaja gušenja.

Slamovi između plastenika

Migranten arbeiten in Spaniens Landwirtschaft (DW/A. Williams)

Ismail Ayaman ispred svoje nastambe

28-godišnji Marokanac Ismail Ayaman stoji ispred svoje od dasaka i ostatka plastike sklepane kolibe na rubu grada Nijare. U jednom od mnogih „chabolasa", kako ovdje nazivaju improvizirana siromašna naselja migranata iz Afrike, početkom godine vatra iz jednog kuhala prouzročila je požar u kojemu je bez osnovnog smještaja ostalo 120 radnika.

I Ismail živi u nastambi koja svakog trenutka može planuti. Kombinacija otvorenog plamena, nezaštićenih plinskih boca i improviziranih instalacija je tempirana bomba. „Ove nastambe su vrlo opasne. Mnogi u njima puše, a kablovi vise posvuda. No nemamo izbora", kaže Ayaman.

Ali ovo naselje od plastičnog otpada je i simbol mnogih propalih snova migranata koji su u Europu stigli u potrazi za boljim životom. „Ja sam došao ovamo jer sam se nadao boljem životu u Španjolskoj. No život je ovdje bezvrijedan", kaže Salah Akili koji nema isprave jer nije prijavljen i već deset godina nije vidio svoju djecu u Maroku. Prema vlastima, 30 posto radnika na području Almerije nije prijavljeno.

Daniel Perez Reche je pripadnik specijalne policijske jedinice koja kontrolira radnike u ovoj regiji. „Reci mi istinu: to nisi ti", govori Reche jednom radniku u polju rajčica dok u rukama drži navodno njegov osobni dokument.

„On je radio s tuđim dokumentima. To je čest slučaj, ali to je i kazneno djelo u Španjolskoj i za to će odgovarati pred sudom", govori Reche dok nesretnog migranta s lisicama na rukama uvode u policijski kombi. I poljoprivrednike čeka kazna od maksimalno 6.000 eura za svakog ilegalnog radnika.

Ni poljoprivrednicima nije lako

Migranten arbeiten in Spaniens Landwirtschaft (DW/A. Williams)

Težak život od poljoprivrede Martinez Walbrecht i Übel

Lidia Martinez Walbrecht i njezin suprug Tobias Übel su iznajmili 1,5 hektara pod plastenicima na kojima uzgajaju papriku i krastavce. I oni upošljavaju radnike iz Afrike i istočne Europe. „Najveći problem je konkurencija iz Turske i Maroka koja zbog nižih troškova proizvodnje vrši pritisak na cijene u Europi. Prošle godine smo imali dobit od 25.000 eura, a ove će godine biti još gore. Prošlog prosinca kilogram krastavaca je pao na 8 centi. Da bismo pokrili troškove, cijena mora biti najmanje 65 centi", kaže Martinez Walbrecht.

Njezin suprug Tobias, bivši mehaničar pri Njemačkom ratnom zrakoplovstvu, objašnjava kako pritisak mnoge poljoprivrednike tjera na nelegalne metode. „Oni koji svojim radnicima plaćaju manje od minimalca i ne prijave ih mogu uštedjeti i do 20.000 eura godišnje. To je začarani krug", zaključuje ovaj poljoprivrednik.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

 

Preporuka uredništva