Široki spektar političkih stranaka | Informacije o Njemačkoj | DW | 12.06.2008

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Informacije o Njemačkoj

Široki spektar političkih stranaka

Crno, crveno i žuto - dugo vremena je to bila politička slika Njemačke. Onda su došli zeleni, a nedavno i tamno crveni. Slika stranačkog života u Njemačkoj je, kako vidite, vrlo šarena.

Zastavice CDU-a, FDP-a, Zelenih

Šaroliko u Bundestagu

Od Konrada Adenauera preko Helmuta Kohla do Angele Merkel: Kršćansko demokratska unija (CDU), u savezu sa svojom čisto bavarskom sestrinskom strankom Kršćansko socijalnom unijom (CSU), u poslijeratnom je razdoblju najduže imala svog saveznog kancelara. Nakon Drugoga svjetskog rata svoje su pristaše kršćanski demokrati prvenstveno pronalazili među biračima stranaka centra kršćanskoga obilježja. Njihova je boja crna – što ni u kojem slučaju ne treba shvatiti kao odraz pesimizma. Obje stranke u svom nazivu imaju „kršćansko“ i u stranačkome spektru svrstavaju se kao „konzervativne“.

Crno i konzervativno

Logo CDU-a i CSU-a

CDU i CSU u Bundestagu

Tradicionalno se zauzimaju za kršćanske ideale. Ali, kao pučke stranke traže i što je moguće širi konsenzus u narodu. Za svog koalicijskog partnera do sada su stranke Unije preferirale Liberalno demokratsku stranku (FDP). Ali u nuždi ulaze i u takozvane „velike koalicije“ sa Socijaldemokratskom strankom Njemačke (SPD). Na saveznoj se razini to prvi puta dogodilo krajem šezdesetih prošloga stoljeća i ponovno sada od 2005. godine.

Crveno i socijaldemokratsko

Zgrada Willyja Brandta u Berlinu, sjedište SPD-a

Zgrada Willyja Brandta u Berlinu, sjedište SPD-a

U međuvremenu SDP svako malo vodi glavnu riječ na državnoj razini. Imena koja stoje iza socijaldemokratskih kancelara su Willy Brandt, Helmut Schmidt ili posljednji Gerhard Schröder. Crveno u njihovom označavanju ukazuje na korijene u radničkom pokretu iz druge polovice 19. stoljeća. SPD je pod tim imenom postojao još u vrijeme Weimarske Republike, ali su ga, poput svih ostalih stranaka, nacionalsocijalisti zabranili. Mnogi njegovi članovi završili su u koncentracijskim logorima. Nakon rata stranka je bila opterećena ideološkim svađama. U svom „Godesberškom programu“ SPD se 1959. sadržajno i ideološki od socijalističke radničke stranke transformirao u socijaldemokratsku narodnu stranku, čime je za biranje bila prihvatljiva većem broju građana. Danas je SPD druga po veličini pučka stranka, koja se zalaže za socijalne ideje i radnička prava.

Zeleno – više nego samo ekološko

Vodstvo stranke Zelenih ispred slogana: Danas. Za sutra

Vodstvo stranke Zelenih ispred slogana: "Danas. Za sutra"

Do sredine osamdesetih socijaldemokrati su u potrazi za koalicijskim partnerima imali samo izbor između FDP-a i – kao što je to bio slučaj u šezdesetima – velike koalicije sa strankama Unije. Tijekom osamdesetih na političku je pozornicu stupio novi koalicijski partner: Zeleni. Oni svoje korijenje imaju u mirovnom pokretu sedamdesetih, ali i feminističkom pokretu te građanskim inicijativama. Oni se stoga zauzimaju kako za zaštitu okoliša tako i za ravnopravnost spolova. Malo-pomalo pojavili su se prvi oprezni savezi sa Zelenima na lokalnoj razini i u saveznim pokrajinama, sve dok se crveno-zelena koalicija pod tadašnjim saveznim kancelarom Gerhardom Schröderom nije uspjela sastaviti i na saveznoj razini. Uz to sada se prakticira i crno-zeleni savez, bar kod lokalnih i pokrajinskih vlasti.

Zeleno nadjačalo žuto

Guido Westerwelle šef je njemačkih liberala

Guido Westerwelle šef je njemačkih liberala

Liberalna demokratska stranka (FDP), koja se u spektru boja tradicionalno pojavljuje kao žuta, izgubila je svoju poziciju jedinog jezičca na vagi između stranaka Unije i socijaldemokrata. Do devedesetih godina 20. stoljeća bili su mlađi partneri gotovo svake savezne vlade – a od tada više nisu. Sebe vide kao sljedbenike tradicije liberalizma u Njemačkoj i odbijaju svaku pretjeranu državnu regulativu. Često zastupaju interese manjih i srednjih poduzeća, a rado se označavaju kao „stranka onih s boljim zaradama“.

Crveno-crveno – za mnoge članove SPD-a i dalje crvena marama

Jedan pristaša ljevice nosi crvenu zastavu

Nova ljevica u Njemačkoj

U Berlinu već nekoliko godina postoji crveno-crvena koalicija koju čine SPD i Stranka ljevice. Jer u međuvremenu Stranka ljevice sve više jača i privlači prvenstveno birače SPD-a. Među socijaldemokratima pak postoje snažne unutarstranačke rasprave o tome kako bi se SPD trebao postaviti prema Ljevici. No, etablirane stranke u većini slučajeva imaju problem s Ljevicom. Razlozi tomu su u povijesti te stranke: njezini korijeni na istoku zemlje nalaze se u bivšoj DDR-ovskoj Jedinstvenoj socijalističkoj stranci Njemačke (SED), čiji su članovi tek nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke osnovali PDS, Stranku demokratskog socijalizma. Toj se stranci i danas još predbacuje kadrovska i ideološka bliskost nekadašnjem Stasijevom režimu. Zapadni krak njezina korijena svodi se na nedavno odvajanje frakcije iz SPD-a: WASG-a, Izborne alternative socijalne pravednosti. PDS i WASG u međuvremenu su se ujedinili u Stranku ljevice, koja javno kritizira socijalne nedostatke i sebe shvaća kao predstavnika „malih ljudi“. Ljevica pokušava osvojiti bodove i radikalnim pacifizmom.

Desni ekstremisti u njemačkom stranačkom krajobrazu

Pristaše NPD-a na jednom prosvjedu

Pristaše NPD-a na jednom prosvjedu

Uspjesi desnih ekstremista stalno su izazivali senzaciju. Uglavnom se govori o NPD-u, Nacionaldemokratskoj stranci Njemačke, koja je još u šezdesetim godinama prošloga stoljeća u nekoliko pokrajinskih parlamenata uspijevala prijeći izborni prag od 5 posto. Trenutačno njezini članovi sjede u saskom Landtagu i često skrbe za skandale. Postupak za zabranu te stranke prekinut je zbog proceduralnih grešaka, ali se o zabrani NPD-a trenutno još uvijek razmišlja.