Đukanović - vječni vođa | Politika | DW | 04.04.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Đukanović - vječni vođa

Ankete u Crnoj Gori pokazuju da Milo Đukanović ide ka pobjedi u prvom krugu predsjedničkih izbora 15. travnja. Analitičari za DW kažu da mu račun može pomrsiti samo visoka izlaznost, ali da su šanse za to male.

Pored čelnika Demokratske partije socijalista (DPS) u predsjedničkoj utrci sudjeluje šest oporbenih predstavnika. Mladen Bojanić ima podršku većinske opozicije, Socijaldemokratska partija je kandidirala Draginju Vuksanović, Marko Milačić predstavlja stranku Prava Crna Gora, Vasilije Miličković nastupa kao neovisni kandidat, Dobrilo Dedeić u ime Srpske koalicija a Hazbija Kalač ispred Stranke pravde i pomirenja.

„Vrlo je pozitivna promjena što na ovim predsjedničkim izborima imamo veći broj kandidata nego u ranijim kampanjama. S druge strane, višeslojna i raznorodna struktura oporbenih predsjedničkih kandidata doprinijet će boljoj poziciji kandidata vladajuće koalicije", kaže za DW Milena Bešić, direktorica Centra za demokraciju i ljudska prava (CEDEM).

CEDEM-ovo nedavno istraživanje je pokazalo da 50,6 posto glasača želi Milu Đukanovića za predsjednika, što bi mu donijelo pobjedu u prvom krugu. Novinar lista Vijesti Samir Kajošević nema sumnje da će tako biti i na dan izbora.

„Iskustvo s prošlih izbora je pokazalo da jedan opozicioni kandidat stvara ozbiljan problem za DPS. Veliki broj takozvanih malih kandidata je dobar za Đukanovića jer se time potvrđuje slika o iscjepkanoj opoziciji i jača apatičnost kod birača. Osim toga, u pravilu mali kandidati uglavnom podjednako napadaju njega i opoziciju, što dodatno stvara zbunjenost kod birača", objašnjava Kajošević za DW.

Isti stav zauzima i Nikoleta Đukanović iz Centra za monitoring (CEMI). „Iako veći broj kandidata znači da je šira mogućnost izbora, to ne znači da se povećavaju izgledi oporbi."

Velika izlaznost jedini protivnik

West Balkan Länder - Montenegro (picture alliance/Prisma Archivo)

Čvrsto u rukama Mile Đukanovića - izborna pobjeda u Crnoj Gori

Brojke pokazuju da bi jedino velika izlaznost mogla ugroziti Đukanovića. Pravo glasa imat će oko 535.000 birača. Pri izlaznosti od 70 posto bi Đukanović za pobjedu u prvom krugu morao osvojiti nešto manje od 190.000 glasova. To je približna cifra koju je na posljednjim parlamentarnim izborima osvojila njegova vladajuća koalicija.

„Biračko tijelo DPS-a nema mnogo oscilacija. Može se očekivati da će taj dio biračkog tijela i ovaj put izaći na izbore i pružiti podršku čelniku stranke", objašnjava Nikoleta Đukanović.

Ako izlaznost bude veća od 70 posto, lider DPS bi morao osvojiti nove, dodatne glasove. Novinar Kajošević pojašnjava da veća izlaznost ne ide na ruku DPS-u jer po pravilu znači veći broj opozicionih glasača.

„Najbolji primjer su parlamentarni izbori 2016. kada je vijest o državnom udaru u popodnevnim satovima smanjila izlaznost građana, zbog straha od nemira, i time omogućila DPS da formira tijesnu većinu. Zbog dugotrajnih pregovora o predsjedničkom kandidatu i velikog broja malih kandidata, bojim se da će i na ovim izborima biti značajan broj apstinenata", dodaje on.

Iako bi upravo apstinenti mogli da pomrse računicu trodecenijskog lidera male republike, naši sugovornici ne vjeruju da će oni masovno izaći na birališta. „Oporbije dugo trebalo da se suglase oko imena zajedničkog kandidata, to je utjecalo da se ne postigne potpuno jedinstvo i može uticati na želju glasača da izađu na ove izbore", navodi Nina Đukanović.

Crna Gora je od stjecanja neovisnosti dva puta birala predsjednika, oba puta u prvom krugu. Prosječna izlaznost je bila oko 65 posto. „Iz ove perspektive treba da se desi nešto potpuno nepredvidljivo da bi aktualni sastav kandidata proizveo drugi krug. Svi opredjeljujući faktori za sada ukazuju da drugog kruga neće biti", zaključuje Milena Bešić.

Izbori se održavaju 15. travnja. Milo Đukanović je u vrhu crnogorskog establišmenta od 1989. godine, a premijer Crne Gore prvi put je postao 1991. na svoj 29. rođendan. Tijekom tog razdoblja svojevoljno je dva puta pauzirao, zadržavajući ključni utjecaj u vladajućoj stranci. Uvjerljivi je evropski šampion po dužini boravka na vlasti.