Čuvar nacističkog logora je u Njemačkoj siguran | Panorama | DW | 11.04.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Apsurdi pravosuđa

Čuvar nacističkog logora je u Njemačkoj siguran

Ne samo da zvuči, nego jest nevjerojatno: bivši čuvar koncentracijskog logora kojem je američki sud dokazao sudjelovanje u holokaustu je protjeran u Njemačku - gdje ne mora strahovati od zatvora. I nije jedini.

Tvornica klinkera logora Neuengamme pod kojeg je spadao i sustav gradilišta obrambenih utvrda prema Sjevernom moru

Tvornica klinkera logora Neuengamme pod kojeg je spadao i sustav gradilišta obrambenih utvrda prema Sjevernom moru

Sad već 95-godišnji Friedrich Karl B. je na koncu ipak morao stati pred sud zbog počinjenog za vrijeme nacističkog režima. 20. veljače ove godine ga je sud u američkoj saveznoj državi Tennessee proglasio krivim što je služio kao čuvar u nacističkim koncentracijskim logorima sudjelovao u holokaustu. Protjerao ga je iz SAD-a u Njemačku kamo je stigao u Frankfurt na Majni.

B. je priznao da je bio čuvar u logoru, ali je američkoj službi za useljavanje izjavio kako "nije doživio" niti zlostavljanje logoraša, a "nije znao" niti za njihovu smrt. Tvrdi i kako nije sudjelovao u marševima logoraša kad su logori bili evakuirani. Kad je stigao u Njemačku istražiteljima je dao do znanja kako nije voljan još jednom davati izjavu.

I sad dolazi nevjerojatan dio ovog događaja: državno odvjetništvo Cellea je već 31. ožujka obustavilo postupak protiv optuženog zbog nedostatka dokaza o njegovoj krivici jer nema više niti živih bivših zatvorenika logora u kojima je on bio čuvar. Time je stvar, što se njemačkog pravosuđa tiče, završena: B. koji je od 1959. živio u SAD-u će vjerojatno kraj svog života mirno provesti u svojoj domovini.

 Friedrich Karl B. na fotografiji staroj preko pola stoljeća

Friedrich Karl B. na fotografiji američkoj službi za useljavanje iz 1959. Mnogo godina kasnije je utvrđeno kako je lagao tu službu i prešutio da je bio čuvar u logoru - što je bio povod njegovom protjerivanju,

Za Amerikance krivi, za Nijemce...

Christoph Heubner, službujući dopredsjednik Međunarodnog odbora za Auschwitz u Berlinu smatra - blago rečeno "čudnim" da američko i njemačko pravosuđe u toj mjeri različito ocjenjuju ovaj slučaj. "Kad Amerikanci protjeruju te ljude, onda je dužnost njemačkog pravosuđa razjasniti taj slučaj", kaže on za DW.

Ali takva suzdržanost njemačkih istražitelja nije nešto neuobičajeno: u proteklih četrdesetak godina je iz SAD-a u Njemačku protjerano oko sedamdeset ostarjelih nacističkih počinitelja i golema većina od njih nikad nije morala uopće stati pred njemačkog suca.

Mnogi od njih su mirno poživjeli ostatak svog života u nekom staračkom domu - na račun njemačkih poreznih platiša. Na primjer kao rođeni Poljak, Jakiw Palij koji se priključio SS-u i kao 95-godišnjak je, nakon dugog diplomatskog natezanja, protjeran iz svog doma u New Yorku u Njemačku.

Zakon koji slijede američki sudovi je zapravo jedan dodatak Zakona o useljavanju iz godine 1978. Po njemu SAD ima pravo protjerati svaku osobu za koju se može dokazati da je sudjelovala u nacističkim zločinima. No mjera protjerivanja se može izreći samo ako neka zemlja iskaže spremnost prihvatiti tu osobu - što nije uvijek slučaj.

Himmler u posjeti logoru gdje je služio Jakiv Palij

Bilo je velikih muka i Jakiwa Palija uopće protjerati u Njemačku, makar mu tu nikad nije bilo suđeno. Na ovoj fotografiji je Palij možda tek u drugom redu postrojenih čuvara logora Travniki i teško je vjerovati da bi im osobno Himmler stezao ruku za bilo što drugo osim za užasne zločine. Ali - to njemačkom sudu nije dovoljno.

Nisu problem sudovi, nego njemački zakon

Jer u Njemačkoj zapravo i nakon svih ovih godina poslije rata, ne postoji zakon koji se konkretno bavi zločinom holokausta. I sad, desetljećima nakon rata, bivši nacisti mogu biti osuđeni, ali optužba će "samo" glasiti ubojstvo ili sudjelovanje u ubojstvu. Svim ostalim zločinima - silovanja, otmice, mučenja ili smrt kao posljedica nasilja - je već prošao rok zastare. To znači da njemački državni odvjetnik mora biti u stanju dokazati kako je optuženi ubio konkretnu osobu - a to je nakon toliko vremena veoma teško.

Thomas Walther to odlično zna: 77-godišnji odvjetnik i bivši sudac je u proteklih dvadesetak godina uvelike pomogao u utvrđivanju identiteta bivših nacista u Njemačkoj kako bi im se konačno sudilo za zločine. Ali najteže mu je padalo objasniti preživjelima holokausta osobitosti njemačkog pravosuđa i zašto je tako veoma teško da oni dospiju iza rešetaka.

"U američkoj službi za useljavanje je dovoljno da ona dođe do zaključka kako je optuženi lagao. Da je tajio svoju nacističku prošlost i da je služio u nekom koncentracijskom logoru - bez obzira kojem i bez obzira što se tamo događalo."

U Njemačkoj zakon traži od odvjetništva utvrđivanje konkretnog ubojstva na konkretnom mjestu. Čak i ako se nepobitno utvrdi da je služio u nekom logoru, to još nije dovoljno. "Mora se dati odgovor na glavno pitanje: na koji način je optuženi sudjelovao u nekom ubojstvu?"

Ruševina bunkera u Zoutelandeu

Gladni i iscrpljeni su prisilni radnici morali graditi čitav kompleks besmislenih utvrda koje i danas nakaza obale Sjevernog mora. A čuvar tih logoraša je bio Friedrich Karl B.

Zločini u sjeni rasula pred kraj rata

U slučaju Friedricha Karla B. je to izuzetno teško, makar je golemu pomoć pružio povjesničar spomen-područja logora Neuengamme, Reimer Möller. On je našao ime optuženog na popisu onih koji su poslani kao čuvari logora - a i do tog popisa se došlo tek velikom srećom. Naime, njega su ronioci našli u jednom brodu koji su potopili britanski zrakoplovi.

Tako se ipak može dokazati kako je on u siječnju 1945. kao vojnik ratne mornarice od SS-a bio poslan kao čuvar u dva koncentracijska logora u Meppenu. Oni su bili dio sustava logora Neuengamme koji se sastojao od preko 80 logora na sjeveru Njemačke, od Hamburga pa do obale Sjevernog mora.

Moglo se utvrditi i kako je on čuvao zatočenike na otoku Langeoog, jednom od mnogih mjesta gdje su zatočenici iz mnogih nacija - Židovi, Danci, Poljaci, Rusi, Talijani... - bili prisiljeni graditi obrambene utvrde protiv moguće invazije s mora. Američkom sucu je bilo dovoljno svjedočanstvo kako je u tom sustavu logora umrlo na stotine ljudi već i od gladi, hladnoće i premorenosti.

No za osudu B.-a pred njemačkim sudom je potrebno dokazati njegovo sudjelovanje u ubojstvu. Najviše izgleda za takav zločin je bilo kad su logori evakuirani u ožujku 1945. zbog nadiranja savezničkih snaga i kad se nije ostavljalo živima logoraše koji pješice i po zimi više nisu mogli dalje. Najmanje 70 osoba je ubijeno u evakuaciji, ali B. tvrdi kako u tome uopće nije sudjelovao. To je teoretski moguće: neki vojnici su bili poslani u borbu protiv saveznika, neki su već razmišljali dezertirati.

Priprema transporta za Auschwitz

Doista najmanje što možemo učiniti za nedužne žrtve nacista jest da te zločine nikad ne zaboravimo - ako se želimo smatrati civiliziranima.

"To je naša dužnost kao civilizirano društvo"

Zbog takvih njemačkih zakona se ljuti i Eli Rosenbaum. On već tri desetljeća "lovi" naciste koji su se sklonili u SAD, a već 11 godina je na čelu odjela američkog ministarstva pravosuđa za provedbu ljudskih prava. Jer njegovo je iskustvo kako Njemačka, čak i kad on otkrije nekog bivšeg nacista, odbije primiti ga nazad u zemlju: "Najčešće kažu: žao nam je, ali taj slučaj ne možemo preuzeti. Naš postupak jest primiti samo one osobe koje možemo i kazneno goniti. To je dovelo do toga da je čitav niz nacističkih zločinaca umrlo u SAD-u makar smo s njihovim slučajevima dobili pred ovdašnjim sudovima i dokazali smo da su sudjelovali u zločinima. Ali Njemačka ih nije željela prihvatiti", kaže Rosenbaum.

On i njegova služba su otkrili više od stotinu bivših nacista i mnoge je on osobno ispitivao. On ne misli da starac i s 90 godina ne mora odgovarati za ono što je počinio u mladosti, a i da je "prošlo previše vremena" od počinjenih zločina. "Što kasnije takve slučajeve izvedemo pred sud, to je snažnija poruka. Ako si toliko drzak počiniti takve zločine, onda je realna šansa da će te ostatak civiliziranog svijeta proganjati sve dok to bude potrebno."

Ne želi se upuštati niti u raspravu o ulozi koju je neka osoba imala u zločinu: "Nemam običaj raditi nekakve ljestvice. Za svaku žrtvu su svi bili počinitelji. Svi ti slučajevi šalju odlučnu poruku." A ta poruka je jednostavna i usmjerena je i svim mogućim budućim zločincima: tvoje zlodjelo nećemo zaboraviti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android