Švedska ipak nije zemlja kao iz bajke

Švedska - zemlja kao iz bajke, zemlja priča Astrid Lindgren i Nilsa Hogerssona. Zemlja u kojoj su mladi obrazovani, a odrasli pravični i osviješteni. Školski primjer za socijalnu pravdu i integraciju. Ali i zemlja u kojoj u gradskih predgrađima gore automobili. "Ni u Švedskoj nije zlato sve što sija“, kaže Tobias Etzold iz projekta za sjevernu Europu zaklade za znanost i politiku (SWP). "Ni zemlje koje slove kao dobar primjer, poput Švedske u kojoj dobro funkcionira socijalna država i u kojoj živi relativno bogato stanovništvo, nisu imune na privrednu i financijsku krizu u Europi“, objašnjava Etzold.

Jaz između bogatih i siromašnih

Ono što vrli svijet u sjevernoeuropskoj državi potresa su neredi koji su počeli u stockholmskom predgrađu Husby – mjestu u kojemu živi 12.000 stanovnika od kojih 85 posto ima migrantsko porijeklo. Tamo je više od trećine stanovništva između 20 i 25 godina nezaposleno. Švedska vlada je nakon krize 2008. i 2009. godine bila primorana provesti mjere štednje. Država je reformama gospodarske probleme brzo riješila. One su, međutim, snažno pogodile siromašno stanovništvo.“Vlada se pobrinula za smanjenje naknada za bolovanje i nezaposlene, a s druge strane omogućila porezne olakšice bogatima", ukazuje Etzold. "Tako nešto uvijek rezultira velikom podjelom između siromašnih i bogatih u društvu“, kaže Almut Möller iz Njemačkog društva za vanjsku politiku.

Ovi problemi se jasno mogu vidjeti u Husbyju. Predgrađa su šesdesetih i sedamdesetih godina izgrađena kako bi se dobili jeftini stanovi. U socijalnim stanovima za slabostojeće stanovništvo su se tada uselili Šveđani. Međutim, u te stanove su se iz dana u dan sve više počeli useljavali doseljenici. "Švedska ima liberalnu politiku useljavanja“, kaže Möller za Deutsche Welle. Šveđani se povlače iz predgrađa, a migranti ostaju. Kako se broj nezaposlenih povećava, tako nezadovoljstvo u četvrtima u kojima je pristup obrazovanju i tržištu rada težak raste. "Broj mladih bez posla u Švedskoj je oko 25 posto, što je preko evropskog porsjeka“, kaže Möller.

Kap je prelila čašu nakon što je policija ubila jednog 69-godišnjeg migranta. Policija navodi kako je to učinila u samoobrani. Sociolog Martin Diewald sa sveučilišta u Bielefeldu smatra da situacija ne bi eskalirala da nije bilo tog događaja. Takvi događaji inače često dovode do nasilja. "Kod ljudi koji ionako smatraju da su diskriminirani poveća se agresivnost kada dožive nešto što smatraju napadom“, kaže sociolog Diewald. Razne migrantske grupe u Švedskoj demantiraju tvrdnje da su poštovani i priznati.

Propali program integracije

Policija tvrdi da je nerede stavila pod kontrolu. “Izgredi bi dugoročno mogli doprinijeti da se situacija u predgrađima poboljša”, kaže Tobias Etzold. "Političari su iznenađeni nasiljem jer problem u predgrađima već odavno zanemaruju. Možda ova situacija doprinese povećanju svijesti da vlada nešto mora poduzeti“, dodaje. Program za integraciju, koji je često smatran dobrim primjerom, je propao. Država ubuduće mora više investirati u obrazovanje i tržište rada. Tek tada Švedska može vratiti svoj dobar glas zemlje koja može poslužiti kao model. Trenutno je on prije klišej nego realnost.