"Što ne znam, nije se niti dogodilo"

U Rijadu se posvuda mogu vidjeti žene, prekrivene velom od glave do pete, kako u luksuznim trgovinama kupuju traperice i drugu odjeću kakvu neće niti pomisliti nositi u javnosti. Čitavim gradom se prostiru moderni neboderi dok se u susjednim zgradama suci osuđuju ljude na bičevanje.

Saudijska Arabija je za strance zemlja puna suprotnosti koje teško mogu razumjeti. Tu je naravno novac od nafte, ali s druge strane je tu i vehabizam, osobito konzervativni oblik islama koji je u toj zemlji državna religija. Kao što nalaže islam, pohvalno je davati milodar pa tako novac daju i teroristima koji se nasiljem bore protiv zapadnih vrijednost.

"Ako misle da je to osobito bogougodno djelo, pojedini klanovi i imućne osobe podržavaju i teroriste", objašnjava Henner Fürtig, direktor GIGA instituta za bliskoistočne studije. To dobro zna i zapad pa je tako i u aferi Wikileaks otkrivena korespondencija američkih diplomata u kojoj se izvještava kako terorističke organizacije poput Al Kaide nigdje ne ubire toliko novca koliko iz Saudijske Arabije.

Milijuni dolara teroristima

Te organizacije "sakupljaju vjerojatno više milijuna dolara godišnje iz izvora u Saudijskoj Arabiji, najčešće za vrijeme hadža i ramazana" (kad se muslimanima osobito nalaže velikodušnost), piše u izvješću američkih službi. Saudijska vlada je doduše pokušala prekinuti vezu između Al Kaide i saudijskih bogatuna, ali ne čini osobito mnogo protiv odlijeva novca talibanima u Afganistanu.

Fürtig priznaje kako je strancima ponekad nemoguće shvatiti prave namjere saudijske vlade: ponekad se čini kako kraljevska kuća niti ne želi zaustaviti financiranje terorističkih organizacija, a ponekad izgleda da to jednostavno niti ne može, objašnjava stručnjak za Bliski istok. Jer ta zemlja sjedi između dvije stolice; s jedne strane je kraljevska kuća zaštitnica svetih mjesta Meke i Medine, ali je s druge strane i jedna od najbližih saveznika zapada.

S druge strane, zapad i Sjedinjene Američke Države se trude održavati dobre odnose sa Saudijskom Arabijom iako veoma dobro znaju u kojoj mjeri pomaže teroristima. Za to ima mnogo dobrih razloga, smatra Fürtig: Prvo, to je ipak zemlja sa najviše nafte na Bliskom istoku, a kao drugo - i usprkos svim proturječnostima, to je ipak pouzdan partner i stabilna zemlja u kojoj još od 1945. nije bilo pobuna i političkih previranja.

"Mrze nas, ali to nije važno"

Povrh toga, ta stabilnost pozitivno utječe i na susjedne zemlje i tamošnje, podjednako autoritativne vladare pa tako doprinosi i stabilnosti čitave regije. Osim toga, svojim geografskim položajem je Saudijska Arabija blizu notornim uporištima terorista poput Jemena ili Pakistana. To možda olakšava financiranje terorista, ali pomaže i Amerikancima da onda iz baza u Saudijskoj Arabiji šalju svoje bespilotne letjelice u lov na teroriste.

Gregory Gause iz vašingtonskog Brookings Institution, nema nikakvih iluzija: "Amerika kod većine Saudijaca nije baš osobito omiljena - ali to ne igra nikakvu ulogu za vanjsku politiku vlade u Rijadu". Američki poznavatelj regije podsjeća kako se kraljevska kuća Rijada rado predstavlja kao napredna i otvorena prema svijetu, a njemački stručnjak dodaje i još jedan razlog: novac.

Jer Saudijsku Arabiju može veoma skupo koštati ako postigne nestabilnost u Sjedinjenim Američkim Državama. Jer Saudijci su u tu zemlju uložili oko 600 milijardi dolara i zato im je u interesu da Americi ide dobro i da ta zemlja ne bude pogođena napadom kakav se dogodio 11. rujna 2001. Utoliko i Amerikanci prihvaćaju takav "orijentalni" način komunikacije gdje je gotovo nepristojno reći što se misli pa tako niti oni nisu vješali na velika zvona činjenicu kako nije samo obitelj Bin Ladena, nego je čak 15 od 19 terorista u tom napadu dolazilo iz Saudijske Arabije.

Abdulah, Papa i bičevanje

I kraljevska kuća klana Saud uvelike pokazuje svoje orijentalno porijeklo. S jedne strane je kralj Abdulah pisao povijest kad se 2007. sastao s poglavarom katoličke crkve, papom Benediktom XVI. Taj susret je trebao pokazati kako i vladar i zaštitnik groba proroka Muhameda u Medini tolerira pripadnike drugih vjeroispovijesti. Ali ta tolerancija se jedva može vidjeti u Saudijskoj Arabiji - i vjerska i bilo kakva druga.

Amnesty International iz godine u godinu javlja o tamošnjem životu u najgorem srednjem vijeku: "Sudovi uvijek iznova izriču zastrašujuće, neljudske i ponižavajuće kazne koji se i provode u javnosti, osobito bičevanje. Žene i djevojke se izuzetno diskriminira i žive u strahu od nasilja, kako prema važećim zakonskim propisima tako i u svakodnevnom životu", piše u izvještaju AI. Ako se pak i neki Saudijci odvaže prosvjedovati protiv stanja u njihovoj zemlji, policija u pravilu reagira svom silom i na stotine prosvjednika trpa u zatvore.

Henner Fürtig pak ističe kako takva orijentalna politika "ako se o tome ne govori, to se ne zna. A ako se ne zna, nije se niti dogodilo" - zapravo prilično dobro funkcionira. 88-godišnji kralj Abdulah ipak i kompromisima uspijeva rješavati mnoge probleme, a čak niti oni koji podržavaju terorističke organizacije "ne vjeruju da su time u sukobu sa smjernicama vlade Saudijske Arabije", smatra Fürtig. "Doduše, to se čini proturječno vanjskopolitičkim stavovima vlade u Rijadu, ali se time ne postavlja u pitanje sama kraljevska kuća", smatra Gregory Gause.

Da li će se nešto promijeniti u Saudijskoj Arabiji? Američki stručnjak u to osobito ne vjeruje: čak i u vremenima najvećih prosvjeda "Arapskog proljeća" je u Saudijskoj Arabiji uglavnom bilo sve mirno. Razlog tome nije samo blagostanje u toj zemlji, nego i činjenica kako su oporbene snage gotovo beznadno podijeljene. Jer i među oporbom je glavno pitanje religijska pripadnost. Tu se onda vidi i golema razlika između sunitskih muslimana i šiita kojih je također sve više u toj zemlji.