1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Što želi Alternativa za Njemačku?

Kay-Alexander Scholz30. travnja 2016

Alternativa za Njemačku (AfD) želi usvojiti prvi stranački program. Hoće li ona postati anti-islamska stranka? Pitanje odnosa prema islamu jedno je od ključnih za budućnost AfD-a.

https://p.dw.com/p/1IfPO
Foto: picture-alliance/dpa/J. Carstensen

Politički gledano, stvari se dobro odvijaju za Alternativu za Njemačku. Stranka utemeljena 2013. u međuvremenu je zastupljena u više od polovice parlamenata njemačkih saveznih pokrajina. Na istoku zemlje ankete AfD-u predviđaju oko 20% glasova. Na području bivšeg DDR-a Alternativa u međuvremenu čak potiskuje socijaldemokrate (SPD) s drugog mjesta stranačkog rankinga, odmah iza kršćanskih demokrata (CDU) Angele Merkel. Već mjesecima raste popularnost AfD-a, na saveznoj razini je stranka već kod 13%, a kao glavni razlog za to Institut za demoskopiju iz Allensbacha navodi ponašanje stranaka tijekom izbjegličkog vala. „Brige mnogih građana u parlamentu nitko nije shvatio ozbiljno“, kaže šefica Allensbacha Renate Köcher. I to je bio temelj trenutnog uspjeha AfD-a.

Valjda zahvaljujući tako jakoj trenutnoj poziciji, AfD je u međuvremenu nekako otvoreniji u odnosu s desno-populističkim strankama u Europi. U skladu s motom „Zajedno smo jači“ političari AfD-a njeguju kontakte s FPÖ-om u Austriji, Marine Le Pen u Francuskoj ili Geertom Wildersom u Nizozemskoj. Omladinska organizacija AfD-a saveznike je potražila čak i kod Putina.

U novije se vrijeme u javnosti nije čulo baš puno (za razliku od ranijih vremena) o svađi unutar AfD-a: između liberala, neokonzervativaca i ekstremnih desničara o budućem kursu. Biračima se očito sviđa to novo zajedništvo.

"Šareni" program

U središtu zanimanja stranačkog kongresa u Stuttgartu se nalazi AfD-ov temeljni program. Nacrt programa obuhvaća 74 stranice. Tematski su zastupljena mnoga područja: Europa („Okončati eksperiment euro!“), unutarnja politika („Progon kriminalnih stranaca, uvođenje vojne obveze!“), vanjska politika („Odnos s Rusijom od ključnog značenja!“), tržište rada („Zatvoriti Saveznu agenciju za rad!“), obitelj („Gender-Mainstreaming potkopova obitelji!“), kultura („Njemačka lajtkultura!“), obrazovanje („Bez posebnih prava za muslimanske učenike, ne ženskoj kvoti!“), doseljavanje („Zahtjev za azil podnositi izvan Schengena!“), porezi („Kočnica za poreze i izdatke!“), gospodarstvo („TTIP ne valja!“), energija („Ukidanje energetskih subvencija, produženje rada nuklearki!“), infrastruktura („Slobodna vožnja za slobodne građane!“), poljoprivreda („Više skrbi za seljake!“) i okoliš („Poticati seoski život!“).

Program je napisan u nekoliko radnih skupina i uz sudjelovanje oko 1.000 članova. Šefica programske komisije je Alice Weidel. Ona je novi adut stranke. Tijekom akademske karijere bila je sklona libertarijanskim idejama. U prvom nacrtu programa AfD-a tako su se našli odgovarajući prijedlozi: ukidanje osiguranja u slučaju nesreće, ukidanje poreza na naslijeđe i oporezivanja gospodarske djelatnosti, privatizacija osiguranja u slučaju nezaposlenosti i javno-pravne televizije i radija. U konačnom nacrtu za stranački kongres neke od tih mjera su izbrisane ili barem ublažene. Moguće objašnjenje: AfD ne želi šokirati birače radnike i namještenike.

Odlučujuće diskusije

Stranačka šefica Frauke Petry u ožujku je AfD nazvala „strankom socijalnog mira“. Njezin zamjenik Alexander Gauland govori o „stranci običnih ljudi“. U preambuli stoji: „Mi smo liberali i konzervativci“. Što je na koncu AfD? Politolozi ne vide kontradikciju u tim različitim izjavama. Razlog: AfD je trenutno „heterogena protestna stranka s karakterom pokreta koji okuplja ljude“ (Hendrik Träger) odnosno „stranka usisivač“ (Albrecht von Lucke). Manjak profila po tome ne škodi. Jer stranka želi doprijeti do brojnih skupina birača. Uskoro bi toj strategiji mogao doći kraj – nakon što stranka dobije čvrsti program.

Oko 2.000 prijavljenih članova u Stuttgartu će dočekati podeblji svežanj papira s oko 1.400 stranica zahtjeva za korekcijama programa. Vjerojatno će stranački kongres biti prekratak da se o svemu diskutira, može se čuti iz stranačke centrale. Među zahtjevima je na primjer mnogo onih iz nacionalno-konzervativnog krila stranke koji će sigurno pokušati dati svoj „pečat“ AfD-u. U Stuttgartu bi se mogao okončati i unutarstranački mir. „AfD će se morati odlučiti u kojem smjeru želi ići“, kaže Petry u intervjuu za magazin „Stern“. Ona pita: „Želi li biti konzervativno-liberalna ili nacionalno-konzervativna socijalna stranka?“ Latentni konflikti između vodećih političara AfD-a mogli bi izbiti u potrazi za odgovorom na ta pitanja. Petry ili Gauland? Björn Höcke, tirinški šef AfD-a i idol nove desnice, protiv vice-šefa Jörga Meuthena?

"Islam ne pripada u Njemačku"

Anti-islamski plakat AfD-a iz listopada 2015. s Angelom Merkel
Plakat AfD-a iz listopada 2015.Foto: picture-alliance/dpa/D. Bockwoldt

Uoči stranačkog kongresa vodeći političari AfD-a su u medijski fokus stavili temu islama. Uz temu „izbjeglice“, bavljenje islamom ima potencijal da dugoročno zaokupi njemačku javnost – a to je dobro za populiste poput AfD-a. Jedno od najzanimljivijih pitanja uoči kongresa u Stuttgartu je koliko će na koncu biti intenzivan anti-islamski kurs AfD-a.

U programskom nacrtu stoji. „Islam ne pripada u Njemačku.“ Odbacuje se minarete kao „islamističke simbole vladavine“, baš kao i pozive mujezina na molitvu. AfD zahtijeva zabranu burki, a u školama i zabranu marama za učiteljice i učenice. O tome da li se džamije uopće smije graditi i tko ih smije podizati, te kako bi se trebalo regulirati izobrazbu imama, ne postoje različiti prijedlozi. Kako je rekla dopredsjednica AfD-a, njezina stranka ne želi ograničiti pravo na slobodno prakticiranje religije, ali i da želi pokrenuti debatu o „političkom islamu“, te preispitati njegovu konformnost s Ustavom SR Njemačke.

Debata je već u tijeku: u nju se umiješao čak i savezni predsjednik. Joachim Gauck je rekao kako se po pitanju slobode religije nema što „čačkati“. Izričito je podržao rečenicu svog prethodnika Christiana Wulffa iz 2010.: „Islam pripada u Njemačku.“