Šokol - specijalitet predobar za turiste

Šokol ili sokol je specijalitet do kojeg turisti ne dolaze, kažu mnogi šokolari, kako se vole nazivati proizvođači šokola. Riječ je o svinjskom mesu, točnije o svinjskoj vratini. Važno je da meso bude prošarano odnosno da ima masnoće. Svaka obitelj ima svoj recept, a ovu deliciju čuvaju samo za obitelj i pomno odabrane goste. Šokol se mora potrošiti u roku od godine dana. Prvi se načimaju u svibnju.

U studenom i prosincu gotovo ga je nemoguće naći jer se potroši sve što se napravi, kaže Marija Dejanović, direktorica turističke zajednice grada Nina koji se trudi promovirati ovaj proizvod, a zašto, pojašnjava , duga je priča: "Možda ne bih toliko zdušno prionula razvoju te manifestacije da nisam to prolazila u svojoj obitelji. Živim u Ninu 30 godina i kada sam bila mlada nevjesta promatrala sam svog svekra kako to radi, a tako je učio i moj sin, usmenom predajom od svog djeda, oca pa i pradjeda, kako se rade najbolji šokoli.“

Tajna je u soli

A u Zatonu, u blizini Nina obitelj Peša više ni ne zna od kada u njihovoj obitelji seže tradicija pravljenja sokola - oduvijek. Šime Peša priča nam svoj recept kojeg je naučio od djedova i pradjedova, iako je godinama živio u Americi recept nije zaboravio: "Posoliš ga, ali ne smije biti puno soli, ja ga posolim i pa zatim otresem sol i ono što ostane dovoljno je i to stoji tjedan dana u soli. Onda ga dva, tri sata potopim u crno vino. Zatim stavim začine: papar, klinčiće, oraščiće i to meljem. Kasnije imam kožicu koju kupim, stavim ga u to i zavežem, a onda ga stavim u još jednu mrežicu.“

Šokol se potom suši na dimu. I Bruno Peša njeguje tradiciju šokola. Bruno je Šimin sin i živi u Americi u New Yorku. On, ne samo da je naučio tradiciju od oca, nego ju je prenio u New York gdje posjeduje vlastiti restoran. Bruno je naravno želio nadmašiti oca: "Želio sam napraviti bolji sokol od njegovog. Svatko može napraviti pršut i sokol, ali da bude dobar važno je znati koliko soli staviti. Kako bi napravio sokol moraš biti stručnjak u tome koliko soli staviti.“

Zašto Sokola nema u restoranu a nije ni za turiste?

Bruno sokol nema u ponudi u svom restoranu, a evo i zašto: "To je samo za doma, to je predobro za restoran." A kako jesti šokol i uživati na pravi način objasnio nam je Šime, a njegova supruga Milka pojasnila nam je da turisti rijetko kad uživaju u sokolu: "Većinom se jede kao predjelo sa sirom, pršutom, maslinama, stavi se domaći pomodor. Turisti to malo jedu, ne sviđa im se, to je zapravo za dobre goste, obitelj i tako.“

Za obitelj Peša geslo je "samo domaće“. Prave svoje maslinovo ulje, proizvode svoje vino, pršut, rajčice i ostalo povrće, love ribu, uzgajaju kokice pa imaju domaća jaja itd. Uglavnom nerado i zapravo nikako ne kupuju hranu, a kažu da nitko u selu ne proizvodi domaće proizvode u tolikoj mjeri poput njih. A oni u tome, kako kažu, uživaju. I prava je šteta što tradicija izumire jer ljudi odustaju, što zbog nedostatka vremena, što zbog nedostatka motivacije.

No, ne i obitelj Peša. Bruno i njegov otac garantiraju da od tradicije neće odustati: "Kad radim vino ili pršut ja pokažem djeci i oni gledaju. Ne znam hoće li to kasnije raditi ali bar će znati što je to ako budu htjeli praviti, imaju recept, sve je zapisano. Tko drugi u selu to radi, a da mu ne treba da to radi, nitko, sve se možeš kupiti. Da imam milijune ja bih uvijek ovo radio. I more, ja to volim i uživam u tome.“

Autor: Ivana Zrilić

Odg. ur.: Z. Arbutina