1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Čudne izjave nogometnih legendi o dopingu

Joscha Weber/Andrea Jung-Grimm23. kolovoza 2013

Doping? Na to je do sada nogometni svijet samo bezazleno slijegao ramenima. No, izjave njemačkih nogometnih legendi sada pokazuju da su nekada igrači bez puno pitanja uzimali sve što su im liječnici velikodušno davali.

https://p.dw.com/p/19V2h
Bernd Schuster u akciji1984. u susretu Njemačka - Belgija (pobjeda Nijemaca 1:0)
Foto: picture-alliance/dpa

Nogomet je religija. Ta rečenica na prvi pogled djeluje pretjerano, ali na drugi se ipak možda čini kao da ima smisla. Prema podacima Međunarodnog nogometnog saveza (FIFA), u 208 zemalja svijeta oko 265 milijuna ljudi organizirano igra nogomet. A ljubitelja tog sporta je još daleko više: Svjetsko prvenstvo 2010. na televiziji je pratilo 3,2 milijarde ljudi. Svima njima su zajednički vjera u njihov klub, osvajanje titule, ostanak u ligi ili idući gol. Protagonisti na travnatom terenu postaju heroji, a ponekad ih se čak uzdiže i do (nogometnog) božanstva. No to vjerovanje u "bogove u kratkim hlačicama" ovih je dana stavljeno na tešku kušnju: treba li sve te fantastične akcije i pogotke zahvaliti tabletama i injekcijama? Ima li dopinga i u profesionalnom nogometu?

"Što je uopće doping?"

Vjera je još uvijek velika, ali sumnjičavost raste. I to zahvaljujući baš nogometnim velikanima iz prošlosti. Tako je jedan od najvećih njemačkih nogometaša svih vremena Franz Beckenbauer nedavno izjavio: "Naravno da smo dobivali naše vitaminske injekcije. Da, vitaminske injekcije, nemam pojma. Liječnik je rekao da je to vitaminska injekcija. Ali služi li takva injekcija samo poboljšanju forme ili je to već doping? Ne znam. Što je uopće doping?" Dakle, ukratko: vitaminske injekcije za koje nije znao jesu li one to što liječnik kaže ili možda ipak nisu. A što je doping - to ne zna, ali zna da on nema smisla u nogometu: "Uvijek sam smatrao da doping nema smisla u nogometu, jer igraš utakmice svaki drugi, treći ili četvrti dan. Poznato je da, ako se dopingiraš, time postižeš povećanje svog učinka. Dakle tijelo treba određeno vrijeme za oporavak."

Franz Beckenbauer
Što je Beckenbauer htio reći?Foto: picture-alliance/dpa

Može se samo naslutiti što je Beckenbauer time htio reći. Možda: doping u nogometu je besmislen, jer je previše naporan između svih tih utakmica? Čudno je to obrazloženje nogometne legende. Jer, za neke sportaše je baš to veliko opterećenje u kratkim vremenskim razdobljima glavni argument za uzimanje dopinških sredstava. Recimo, u biciklističkom sportu za višednevnih utrka.

Doping ima smisla?

A nakon Beckenbauera, s čudnim se izjavama javila još jedna njemačka nogometna legenda. Bernd Schuster, europski prvak iz 1980. i sadašnji trener FC Malage (naslovna fotografija iz 1984.), za list "Sport Bild" je izjavio da nema problema s dopingom ako on služi samo za brži oporavak: "Ako je neki igrač nakon ozljede za dva, tri tjedna brže ponovo u formi, onda to čak ima smisla." Aha. Dakle, doping ima smisla ako se ubrza oporavak ozlijeđenih igrača.

Bernd Schuster
Schuster ne odbija dopingFoto: picture-alliance/dpa

Ni Schuster se nije puno zamarao time što je sve kao igrač dobivao od svog liječnika: "Bilo je uobičajeno, ponekad čak ujutro na dan utakmice, da ti liječnici i fizioterapeuti daju neke stvari. Svi mi smo nešto uzimali." Schuster, koji je među ostalim igrao za Real Madrid, Barcelonu, Bayer Leverkusen i 1. FC Köln, svojim izjavama upućuje na redovitu zlouporabu lijekova u nogometu 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. I ne samo to, on se osvrće i na sadašnju nogometnu generaciju: "Neki igrači imaju u svojoj toaletnoj torbici više tableta nego dezodoransa i parfema. Oni su vrlo osjetljivi, trebaju nešto za sve moguće."

Naravno, iz izjava te dvije nogometne legende ne mogu se izvući zaključci o stvarno korištenim sredstvima, ali se može prepoznati stajalište: progutaj sve što ti liječnik dade. A doping?

Njemačka reprezentacija nakon osvajanja titule prvaka Europe 1980.
Njemačka reprezentacija nakon osvajanja titule prvaka Europe 1980.: Schumacher (2. s lijeva) i Schuster (4. s lijeva) očito su različito doživjeli problematiku dopingaFoto: picture alliance/dpa

"Tko ne priznaje, za mene je licemjer"

Postoje indicije da je njemačka reprezentacija na Svjetskom prvenstvu 1954. uzimala sredstva za poboljšanje forme; kod njemačkih sudionika SP-a iz 1966. pronađeni su tragovi zabranjenog lijeka Ephedrina; argentinska nogometna zvijezda Maradona je pozitivno testirana na kokain; a izjave svjedoka i sudske presude ukazuju čak na mogući sustavni doping u klubovima Juventus Torino i Olympique Marseille 90-ih godina. To je samo nekoliko najpoznatijih slučajeva. U "Antidopinškoj bazi podataka" norveškog novinara Tronda Husøa zabilježeno je više od 170 slučajeva dopinga u nogometu.

Polako se javljaju ipak i oni koji priznaju da je doping već desetljećima poznat i u njemačkom nogometu. Paul Breitner, svjetski prvak iz 1974. godine, za austrijsku TV postaju "Servus TV" je izjavio: "Bilo bi previše drsko kada bismo se mi nogometaši pravili da je dopinga bilo samo kod atletičara i plivača." On se pri tome konkretno osvrnuo na 1986. i 1987. godinu. "Naravno, i u godinama prije toga, u kojima sam imao uvid, doping je bio tema u nogometu. Tko to ne priznaje, za mene je licemjer", naglasio je 61-godišnji bivši nogometaš.

I njemačka nogometna zvijezda Harald "Toni" Schumacher je 1986. izazvao pravi skandal kada je u svojoj knjizi "Anpfiff" pisao o (zlo)uporabi lijekova u klubovima Bundeslige. On je izvijestio o dopingu i stimulativnim sredstvima. Nakon toga je bio izbačen iz njemačke reprezentacije.

Roland Wohlfarth
Prvi službeni slučaj dopinga u njemačkom nogometu: Roland Wohlfarth je bio suspendiran 1995.Foto: picture-alliance/dpa

U svakom slučaju jedno je jasno: postoje brojne indicije za to da su "bogovi u kratkim hlačicama" možda ipak samo obični ljudi koji griješe i koji nemaju nadljudske snage. No je li njihova snaga povećana ilegalnim sredstvima za sada i dalje ostaje pitanje vjerovanja i povjerenja.