1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Čovjek za novo doba u britanskom Kraljevskom baletu

Vid Mesarić, Zagreb9. lipnja 2008

Glavna zvijezda nedavno održanog Tjedna suvremenog plesa bio je britanski koreograf Wayne McGregor. Zagrebačkoj publici se osnivač poznate trupe "Random Dance" predstavio s predstavom "Entity" i - oduševio je.

https://p.dw.com/p/EGMj
Wayne McGregor (fotograf: Nick Mead)
Wayne McGregor (fotograf: Nick Mead)Foto: Nick Mead

Nije bilo veliko iznenađenje kada je na samome kraju 25. Tjedna suvremenog plesa najboljom predstavom po glasovima publike proglašena „Entity“ slavnog koreografa Waynea McGregora – svestranog suvremenog umjetnika koji osim što vodi svoju plesnu trupu Random Dance stiže voditi i istraživački tim na Odsjeku za eksperimentalnu psihologiju na Cambridgeu i biti kućni koreograf Kraljevskoga baleta. Stvarao je i instalacije za londonski South Bank, a najšira publika njegov je rad vidjela u filmu „Harry Potter i Plameni pehar’ za koji je koreografirao plesne scene.

Alzheimer kao motiv

Plakat Tjedna suvremenog plesa
McGregor je oduševio publiku zagrebačkog Tjedna suvremenog plesa

No, izuzetno bogati životopis i međunarodna slava tog 37-godišnjeg Britanca, ako je suditi prema riječima kazališne kritičarke Katarine Kolege, nije jedini razlog zbog kojega su se publika i dobar dio kritike oduševili njegovom produkcijom. Nju je, prije svega, oduševilo koreografsko pamćenje izvođača. "Deset plesača u jednoj minuti napravi toliko sitnih i bogatih pokreta, a predstava traje 70 minuta tako da možete zamisliti kolika je to količina raznolikih pokreta", kaže ona.

Wayne Mc Gregor i u toj predstavi istražuje odnose misaonog procesa i tijela, što pretače u rastrzane, nekoordinirane pokrete plesača koji izgledaju kao da pate od Alzheimerove bolesti, a kako predstava odmiče, njihove se kretnje polako usklađuju da bi na samome kraju došli do savršene harmonije.

Fasciniran mini-kamerom

Uz koreografska eksperimentiranja, za McGregora posebno je važna i suradnja s neuro-znanstvenicima, jer shvaćanje procesa u mozgu omogućuju mu otkrivanje procesa vlastite kreativnosti i intuicije. Kad je počeo surađivati s neuro-znanstvenicima, shvatio je da je opće razumijevanje njihova posla, ali i funkcioniranja mozga na vrlo niskom stupnju. Projekt u Cambridgeu proučavao je ljude koji zbog nepovezanosti tijela i mozga ne mogu koordinirati pokrete. Prikupljene informacije dalje su se koristile za istraživanje liječenja posljedica moždanog i srčanog udara. To pokazuje, kaže McGregor, koliko često ne vidimo kako se i gdje sve mogu iskoristiti znanstvena otkrića, a stručnjaci uvijek točno znaju kako će određenu informaciju upotrijebiti za pronalaženje odgovora i nadilaženje prepreka. Britanskom koreografu jako je zanimljiv i izum mini-kamere, koja svakih nekoliko sekundi bilježi naš dan, a koristi se kao pomoć oboljelima od Alzheimerove bolesti da bi znali rekonstruirati svoje aktivnosti. "Ja se u plesu puno bavim sjećanjem – pitam se što pamtimo s jučerašnje probe ili iz neke improvizacije. Zanima me kakva je memorija pokreta i tijela. Tako da se moj rad isprepliće s radom neuro-znanstvenika", objašnjava McGregor koji kroz shvaćanje rada vlastitog mozga, uči i kako što lakše manipulirati i odlučiti što želi postići.

Prozračivanje prašnjavog Kraljevskog baleta

Jedno od velikih postignuća, ne samo za njega, nego i za cjelokupni suvremenu plesnu scenu dolazak je na mjesto kućnog koreografa Kraljevskog baleta, čiju je estetiku i repertoar uspio promijeniti. Zapanjilo ga je. priča, što su ga uopće pozvali da to radi, ali smatra da to pokazuje u kojem se smjeru ta institucija željela mijenjati: "Shvatili su, naime, da žele privući drugačiji tip publike, da žele kombinirati umjetničke forme i stvoriti neku novu energiju, a znali su i da njihovi plesači traže nove izazove". McGregora, pak, uvijek privlači raditi s mladim koreografima, pomoći 18- i 19-godišnjacima da razviju svoj stil i stvore mjesto za rad jer su u Velikoj Britaniji njima najčešće zatvorena vrata. Kraljevski balet je ogroman mehanizam i promjene sporo postaju vidljive, no događaju se, tvrdi uspješni koreograf. On smatra da jedna primabalerina jednako savršeno mora moći otplesati klasični i suvremeni repertoar, jer to je ono što ju čini posebnom.