Životi milion djece u opasnosti
25. mart 2019
Škola „Samora Mačel“ u Beiri postala je sklonište za više od hiljadu ljudi koji su u tropskoj oluji "Idai" izgubili sve. Mnogi tuguju za poginulim članovima porodice. Puno njih ne zna šta se dogodilo njihovim rođacima i prijateljima. Veliki broj je djece, koja su odvojena od svojih roditelja i lutaju sama. Spasioci su ih brodovima i helikopterima izmjestili sa poplavljenih područja, kaže Daniel Timme iz UNICEF-ove organizacije za pomoć djeci i dodaje: "Svakih nekoliko minuta dovode nove mališane. Prvo ćemo im dati suhu odjeću. Imamo lokalno osoblje koje se brine da vidi kakvo je zdravlje djece. Naravno, ova djeca su isto tako jako traumatizirana i moramo, koliko možemo, voditi računa i o njihovom emocionalnom stanju."
Organizacije za pomoć kao što je UNICEF i dalje rade pod izuzetno teškim uslovima. Dok se nastoje popraviti putevi do Beire, mnoge druge regije ostaju odsječene od vanjskog svijeta. „Iako sada ovdje imamo osoblje i prisutnost mnogih drugih humanitarnih organizacija, potrebno je dopremiti humanitarnu pomoć u zonu katastrofe. I to je logistički ogroman problem, jer se humanitarna pomoć u odsječene dijelove pogođene katastrofom može prebaciti samo avionom ili brodom", kaže Daniel Timme iz UNICEF-a.
On kao i svi drugi, čeka na nove isporuke pomoći. Oni su od vitalnog značaja za preživljavanje mnogih ljudi u ovoj gigantskoj humanitarnoj krizi, čiji je obim bio prepoznat sa zakašnjenjem, jer su bili potrebni dani da se shvati šta se tamo dešava, primjećuje Timme. „Zbog nepristupačnosti području katastrofe, dugo vremena nismo shvatali o kakvim se dimenzijama katastrofe radi i koliko je ogromna ljudska tragedija. Procjenjujemo da je za oko 1,8 miliona ljudi hitno potrebno obezbijediti humanitarnu pomo. Među njima je skoro milion djece", konstatuje ovaj saradnik UNICEF-a.
U pitanju su životi djece
Mnoga od ove djece su hronično pothranjena. Godine suše prethodile su tropskoj oluji Idai. Polja seljaka su preplavljena smeđom i prljavom vodom - punom fekalija, leševa ljudi koji trunu i stradalih životinja. Ali mnogi ljudi nemaju drugog izbora nego da piju ovu vodu. Prijeti izbijanje bolesti kao što je kolera. "Sada se vodi trka s vremenom za opskrbu preživjelih pitkom vodom”, kaže Daniel Timme i dodaje: „U svakom slučaju, imamo vode za piće za 500.000 ljudi u Beiri. Nažalost, ljudi u okolnim područjima, koja su mnogo više poplavljena, nemaju pitku vodu. Zato moramo distribuirati proizvode koji steriliziraju vodu. To je sada veliki prioritet. Posebno kada se radi o djeci koja imaju dijareju i koja će umrijeti ako ne dobiju vodu. Sada se radi o pukom spasavanju života.
Spasiti živote preživjelima - to je i dalje veoma komplikovana operacija, kako u Mozambiku, tako i u susjednim zemljama Zimbabveu i Malaviju. Svjetski program UN-a za hranu je za područja pogođena tropskom olujom proglasio katastrofu sa najvećim stepenom opasnosti, koja je primjera radi na snazi za Siriju. Cilj je da se što brže obezbijedi pitka voda, hrana, medikamenti i deke i mobilizira logistička i financijska pomoć. I druge organizacije su se uključile u akciju pomaganja. Svi se pripremaju za operaciju pomoći koja bi mogla potrajati dugo.