Ženeva otvara novu etapu za BiH u sporu oko Trgovske gore

Bosna i Hercegovina i Hrvatska prvi put su direktno iznijeti argumente pred tijelima Espoo konvencije UN-a u sporu koji se vodi zbog planirane lokacije za skladištenje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, uz samu granicu sa BiH. Saslušanje je pokrenuto nakon prijava iz BiH da hrvatska strana nije osigurala punu i transparentnu prekograničnu proceduru, niti omogućila adekvatno učešće Bh. institucija i javnosti u procesu koji može imati ozbiljne posljedice po životnu sredinu i zdravlje stanovništva.

Godine ignorisanja 

Bh. strana računa da bi nalazi iz postupka po Espoo konvenciji mogli ojačati poziciju zemlje u eventualnoj arbitraži, dok Hrvatska ostaje pri tvrdnji da je projekat zakonit, tehnički kontrolisan i usklađen sa propisima.

„Dobar posao je urađen, tako da možemo biti zadovoljni činjenicom da su jasno otvorena pitanja kršenja međunarodnih obaveza, ali i brojnih nelogičnosti koje godinama prate ovaj proces“, kaže za DW Mario Crnković, predsjednik Udruženja „Grin tim“ iz Novog Grada, koji je prisustvovao saslušanju. 

Crnković upozorava da su posebno zabrinjavajuće izjave hrvatske delegacije o tome na koji način su pripremani podaci za teritoriju Bosne i Hercegovine u okviru predstojeće Studije uticaja na životnu sredinu. 

„Godinama se ignorišu institucije Bosne i Hercegovine, zanemaruju zaštićena područja, stručna javnost i relevantni akteri sa druge strane granice, a sada praktično dobijamo potvrdu da su ključni podaci za procjenu uticaja prikupljani improvizacijom. To je tragikomično, ali istovremeno i veoma opasno“, upozorava Crnković. 

Odluka u decembru 

Za vlasti ali i ekspertski i pravni tim iz BiH saslušanje je više od proceduralnog koraka. Uvjereni su da višegodišnja upozorenja o mogućem prekograničnom uticaju više ne mogu ostati svedena na razmjenu saopštenja i diplomatskih nota.

Koordinator pravnog i ekspertskog tima BiH Borislav Bojić rekao je da je Bh. delegacija imala tri pitanja na koja je odgovorila, dok se hrvatska strana tek treba izjasniti na 13 pitanja koje je dobila na saslušanju. 

„Nakon toga uslijediće prijedlog Espoo sekretarijata koji će biti upućen nama i Hrvatskoj, a poslije toga slijedi konačan zaključak. Veoma sam zadovoljan nastupom delegacije BiH“, rekao je Bojić, koji očekuje zaključak krajem godine.  

Problem za BiH je što se sporna lokacija nalazi u neposrednoj blizini granice, u području koje gravitira slivu Une, pa se u BiH od početka insistira na tome da takav projekat mora biti posmatran kroz prizmu mogućeg uticaja na vodu, zemljište, poljoprivredu, zdravlje stanovništva i dugoročnu bezbjednost pograničnih zajednica.

„Bosna i Hercegovina neće odustati od zaštite svojih građana, životne sredine i resursa i koristićemo sve međunarodne mehanizme koji su nam na raspolaganju“, rekla je nakon saslušanja ministarka okoliša i turizma Federacije BiH, Nasiha Pozder. 

Istu poruku šalje i Mario Crnković.   

„Ženeva je čula sve ono na šta upozoravamo godinama. Slučaj Trgovska gora odavno više nije samo pitanje ekologije i radioaktivnog otpada. To je formalno politički problem između dvije države, nastao političkim odlukama iz 1997. i 1999. godine“, kaže Crnković. 

Tri decenije planiranja 

U Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, kasarna Čerkezovac navodi se kao lokacija za skladištenje još 1999. godine, kroz Program prostornog uređenja Hrvatske (Narodne novine 50/99), o čemu je DW prvi pisao. 14 godina kasnije, lokacija Trgovske gore utvrđena je kao konačna lokacija. Ni 1999, ni 2013, nitko iz Bosne i Hercegovine nije reagovao sve do 2019. godine kada su se u cijeli slučaj uključili svi nivoi vlasti u BiH i nevladin sektor. 

Programom zbrinjavanja radioaktivnog otpada Hrvatske do 2060. godine, lokacija na Trgovskoj gori odabrana je za skladištenje niskog i srednjeg nivoa radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane Krško (NE Krško) u Sloveniji. Vlasništvo nad ovom elektranom dijele Hrvatska i Slovenija pa samim tim i sve poslove u vezi sa radioaktivnim otpadom. Ove dvije zemlje obvezale su se ugovorom da će Hrvatska prvo do 2023, a nakon toga do 2028. godine preuzeti svoj dio radioaktivnog otpada NE Krško. 

Slovenci su prvobitno ponudili Hrvatima zajedničko odlaganje u blizini elektrane, ali je Hrvatska odbila zbog visokih troškova i donijela odluku o prebacivanju otpada u Hrvatsku. 

Zbog toga posljednjih nekoliko godina u BiH djeluju ekspertski i pravni tim, s ciljem da se objedine pravni, ekološki, geološki, zdravstveni i bezbjednosni argumenti protiv planirane lokacije. Ali bez sluha druge strane. 

„Trgovska gora je pitanje zdravlja i opstanka ljudi u slivu rijeke Une i šire, od Bihaća do Gradiške", rekao je ministar za prostorno uređenje i ekologiju u vladi RS, Bojan Vipotnik. 

Moguća arbitraža 

Saslušanje u Ženevi nije konačna presuda, niti odluka koja bi sama po sebi odmah zaustavila hrvatske planove, ali će se procjenjivati da li je bilo kršenja obaveza iz Espoo konvencije, međunarodnog ugovora koji od država traži da procijene i komuniciraju prekogranične uticaje projekata koji mogu izazvati štetu po životnu sredinu. 

Ako se utvrdi da je Hrvatska propustila da BiH uključi na način koji konvencija zahtijeva, takav nalaz ne bi bio samo politička opomena nego i pravni oslonac za naredne korake, koje BiH najavljuje.

Zbog toga se sve češće spominje mogućnost arbitraže ili drugih pravnih mehanizama, ukoliko politički i stručni pritisak ne dovedu do odustajanja od lokacije uz granicu sa BiH.

Sa druge strane, Hrvatska i dalje zastupa stav da se projekat razvija u skladu sa pravilima i da nema osnova za dramatizaciju. U hrvatskim obrazloženjima naglašava se da je riječ o otpadu niske i srednje radioaktivnosti, da se planira skladištenje prema propisanim bezbjednosnim standardima i da nema razloga za zaključak da bi projekat ugrozio stanovništvo preko granice. 

Za Zagreb, riječ je o tehnički upravljivom poslu pod regulatornim nadzorom, a za BiH o zahvatu koji se ne može odvojiti od njegovih geopolitičkih, ekoloških i zdravstvenih posljedica.

Radovi se nastavljaju

U hrvatskom Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane „Krško“, ranije su naveli da je počela priprema za odlaganje, rušenjem objekata na lokaciji Čerkezovac. Takođe, direktor Fonda, Josip Lebegner, na održanoj prezentaciji prošlog mjeseca o temi „Radioaktivni otpad u Hrvatskoj“, potvrdio je da je zahtjev za procjenu uticaja zahvata na životnu sredinu početkom aprila predat Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije na daljnje postupanje.

Predstavnici Hrvatske na saslušanju u Ženevi nisu se oglašavali o ovom pitanju u javnosti, ali ni mediji u toj zemlji ne bave se ovim pitanjem u smislu opravdanosti odlaganja radioaktivnog otpada na granici sa susjednom zemljom. 

Osim postupka po Espoo konvenciji, iz BiH je već najavljeno i djelovanje prema instrumentima Bernske i Helsinške konvencije, čime se želi otvoriti više frontova i otvoriti dugotrajan proces sa namjerom zaustavljanja skladištenja radioaktivnog otpada. 

„Ukoliko konvencija padne na slučaju Trgovska gora, onda će padati i na mnogim drugim projektima širom Evrope, gdje će države moći ignorisati međunarodne procedure, susjedne zemlje i sigurnost građana bez ikakvih posljedica“, zaključuje Mario Crnković.