Šta su krali nacisti iz sinagoga?

Došli su sa sjekirama i bakljama. U noći sa 9. na 10. novembar 1938. godine pripadnici SS i SA trupa napali su „Malu sinagogu" u Würzburgu. Divljali su, trgali lampe sa zidova i uništavali inventar. Razvalili su i vrata škrinje u kojoj je Tora. Danas je još, kao ožiljak, primjetna pukotina na vratima.

Za vrijeme tog novembarskog pogroma, trupe nacionalsocijalističkog režima spalili su oko 1.400 sinagoga. To je oko jedna polovina svih jevrejskih vjerskih objekata u Njemačkoj i Austriji. Hiljade jevrejskih dućana je bilo uništeno, a 30 hiljada Jevreja je uhapšeno i odvedeno u koncentracione logore. Mnogi su ubijeni.

A nacisti, su krali šta su stigli – svitke iz Tore, rabinsku odjeću, menore, kiduš posuđe – sve na radost direktora njemačkih muzeja.

Pohlepa kao lajtmotiv

„Mi radnici muzeja moramo pogledati istini u oči: To je jednostavno bila pohlepa, želja da se posjeduje što je više moguće i da se poveća vlastita zbirka", govori Bernhard Purin, direktor Jevrejskog muzeja u Minhenu. Muzeji u gradovima kao što su Aschaffenburg, Mainz, Würzburg i Beč su sami sebi pripisali ili prihvatili jevrejske ritualne predmete pokradene za vrijeme nacističkog doba.

Čak je i direktor male zajednice kao što je Schnaittach pored Nürnberga u tome imao svoje prste: zato što je želio da ponovo izgradi svoj muzej u zgradi sinagoge, Gottfried Stammler spriječio je uništavanje kuće tokom pogroma i prikupljao ritualne predmete i namještaj – u narednim danima je isto radio i u drugim njemačkim zajednicama. Prema ekspertima, tada je to bila "najveća zbirka dokaza o jevrejskom životu na selu u južnoj Njemačkoj".

Sedam sanduka jevrejskog materijala

Ta zbirka je nadmašena nedavnim otkrićem u Majnskofranačkom muzeju – danas Muzej za Franke – u Würzburgu. Godine 2016. osoblje muzeja naišlo je na nekoliko sanduka sa važnim jevrejskim predmetima. Oko 150 predmeta bilo je djelimično ili do neprepoznatljivosti uništeno, jer je muzej 1945. godine bio bombardovan.

Purin je istraživao te predmete čitave dvije godine. „Čovjek ih mora posmatrati kao neku slagalicu“, rekao je on. „U počektu sjedite ispred bez ideje, a onda se pojave karakteristike koje vam pokažu put ka rješenju." A kada se slagalica na kraju sklopi, rezultat je sljedeći: Oko jedne trećine predmeta u sinagogama u, i oko Würzburga, je za vrijeme novembarskog pogroma 1938. godine bilo konfiskovano. Trenutno su ti predmeti izloženi u Jevrejskom muzeju u Minhenu. A među njima i škrinja za Toru sa oštećenim vratima.

Bliska saradnja sa NS vlastima

Muzeji su prisvajali jevrejsku imovinu ne samo za vrijeme pogromske noći. Preuzimali su je i kroz privatno vlasništvo koje su nacisti oduzimali Jevrejima. Dokazi za to postoje u Gestapo uredu u Würzburgu.

Prijateljski odnos i bliska saradnja između muzeja i nacionalsocijalističkih vlasti u svemu tome je igrala ključnu ulogu, govori Purin, direktor Jevrejskog muzeja u Minhenu: „Sve je išlo veoma prijateljski. Na primjer vođa regionalnog ogranka Nacističke partije Donje Frankonije je bio bivši školski kolega direktora Majnskofranačkog muzeja."

Na izložbi se nalazi i jedna menora (sedmerokraki ili osmerokraki svijećnjak) iz Miltenberga.To je mjesto na kojem je bio vođa regionalnog ogranka Nacističke partije 10. novembra. „Možemo samo špekulisati da li je baš on donio tu menoru."

Interes za umjetnički rad

Objekti u svoje vrijeme nisu bili izloženi. Prirodoslovni muzej Beč je 1939. godine predstavio antrološku izložbu o „tjelesnoj i duhovnoj slici Jevreja“. U Pragu je SS-ovce zabavljao „Jevrejski centralni muzej".

Direktore je često više zanimao ručni rad i domovinsko-istorijska vrijednost jevrejskih predmeta. „Iz primjera Minhena znamo da su takvi predmeti odabrani zato što se htjela dokumentirati ovdašnja umjetnost ručnog rada u gradskom muzeju“, govori Purin.

Christine Bach i Carolin Lange iz Muzeja za Franke navode da bi se moglo reći da se radilo o navodnoj „višoj stvari“: „Predmeti su se sačuvali od uništenja, dok se istovremeno besplatno došlo do novih izložbenih predmeta".

Opravdanja

Iza takvih opravdanja su se krili mnogi muzeji nakon rata: bivši radnik u muzeju u Aschaffenburgu je u jednom pismu opisao konfiskaciju kao „osiguranje".

Mordechai W. Bernstein, preživjeli Holokausta, koji je nakon rata istraživao istoriju uništenih jevrejskih zajednica u Njemačkoj, čuo je jednu drugu verziju. Njegovo istraživanje dovelo ga je u Würzburg. Citira Maxa Hermanna von Freedena, poslijeratnog direktora Majnskofranačkog muzeja: „Bio je rat. Totalni rat, moj gospodine! saveznički avioni su bili sposobni sve da unište!“

„Često se tvrdilo i da su to predmeti iz vremena prije rata“, priča Purin. „Počinioci u mujezima nakon rata su pokušali učiniti sve da prikriju svoje tragove.“

Budućnost umjetnosti otimanja

Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća to se polako počelo mijenjati. Društvo u Njemačkoj je počelo da se suočava sa posljedicama Holokausta, a muzeji su to slijedili. Sadašnja izložba ovoj debati samo daje još jedan podsticaj.

Jer, prema njemačkom zakonu, jevrejske zajednice koje su osnovane nakon rata nisu pravni nasljednici predratnih zajednica. Međutim, sredinom oktobra, gradsko vijeće Würzburga donijelo je značajnu odluku prema kojoj se pronađeni jevrejski predmeti trebaju predati izraelskoj zajednici. Ali ona je signalizirala da predmete ipak dugorčno želi prepustiti Muzeju za Franke. A među njima i škrinju za Toru.

Izložba „Sedam sanduka jevrejskog materijala" u Jevrejskom muzeju u Minhenu se može posjetiti do 1. 5. 2019. godine. Nakon toga, izložba će se moći vidjeti u Muzeju za Franke u Würzburgu.