Odluka je bila očekivana. I logična. Njemački Savezni sud za rad u Erfurtu je smjenu glavnog ljekara u katoličkoj bolnici u Düsseldorfu zbog razvoda i ponovnog braka – proglasio nevažećom.
To je eklatantni primjer činjenice da je pokrenuto pitanje dosadašnjeg radnog prava u crkvenim institucijama u Njemačkoj i da njemačko pravosuđe svojim striktnim tumačenjima zahtjeva od katoličke crkve da djeluje.
Aktuelna pravna svađa stara je deset godina (!). Još 2009. godine je ovom medicinskom radniku zbog njegovog ponovnog ulaska u brak uručen otkaz. On se branio pravnim sredstvima. Od tada se njemački Savezni sud za rad tri puta bavio ovim slučajem, a po jednom su se njime bavili i Savezni ustavni sud, te Evropski sud u Luxemburgu. Čitavo to vrijeme, sve do danas, ovaj glavni liječnik radi u istoj bolnici. Pravni ping pong na visokom nivou.
Crkveno radno pravo je već odavno promijenjeno
Ono što je u svemu tome pikantno je da su njemački biskupi u međuvremenu - 2015. godine – na vlastitu inicijativu promijenili crkveno radno pravo, koje važi i za institucije Caritasa.
Od tada čestih slučajeva otpuštanja radnika – bili to rukovodioci crkvenih obdaništa ili ljekari – skoro da i nema. Tako su iz kelnske nadbiskupije nakon presude u Erfurtu izjavili: „Činjenično stanje o otpuštanju bi se prema današnjem crkvenom radnom pravu procjenjivalo drugačije".
Međutim, prema daljim navodima nadbiskupije u Kelnu, ovaj postupak se tiče i načelnih pitanja odnosa nacionalnog ustavnog prava i EU prava. U konačnici je Evropski sud u Luxemburgu korigirao presudu njemačkog Saveznog ustavnog suda u Karlsruheu. To da katolički glavni liječnik mora poštovati „sveti i neraskidivi karakter" braka onako kako ga shvata Katolička crkva, jednostavno nije „suštinski, legitimni niti opravdani profesionalni zahtjev".
Ova presuda se uklapa u sliku katoličke crkve koja se počela mijenjati. Crkva se, prema mišljenju sudije, treba suzdržavati od ovakvih kaznenih mjera. Jednostavno rečeno: glavni liječnik više ne smije biti otpušten (i iz razloga što na primjer protestanski kolega ili kolegica iz ovog razloga nikad ne bi bili otpušteni). S druge strane, sveštenik koji se vjenča uprkos celibatu, biće otpušten – to su presude iz Erfurta i Luxemburga.
Šta jednu crkvenu instituciju čini vjerodostojnom?
U Rimu se ovih dana mnogo govori o seksualnom zlostavljanju i klerikalizmu. Ali jedno od ključnih pitanja je crkvena vjerodostojnost. Da, jedna katolička bolnica nastoji imati posebnu karizmu i specifičan profil – na primjer da joj je na prvom mjestu čovječanstvo, a ne profit. Desetljećima su biskupi praktikovali ovo radno pravo, ali sada moraju pokazati drugačiji angažman da bi impresionirali druge svojim katoličanstvom.
Samo se čini da bi bilo lakše kada bi crkva propagirala povlačenje iz mnogih institucija i kada bi obnavila sjaj samo pojedinim „svjetionicima" katoličkih vrijednosti. Time se neće pomoći tržištu bolnica u Njemačkoj, biznisu vrijednom milijarde, kojem prijete rastući troškovi. Ovdje se radi o teškom poslu sa žestokom konkurencijom. Ne, ako crkva već želi impresionirati društvo, onda to treba učiniti kroz posebno zahtjevnu pratnju na tržištu postojećeg medicinskog kvaliteta.
To je veći izazov s kojim se mnoge kuće impresivno nose. Ali nažalost ne radi se o "Persil” bijeloj čistoći ličnih dosijea glavnih liječnika.