Šta je ostalo od SDS-a?
29. oktobar 2018
"Jasno želim da poručim građanima Republike Srpske da sa režimom, vođom režima i diktatorom nema pregovora. Ovi izbori su pokradeni i to narod u RS zna", rekao je nedavno, nakon izbora, predsjednik Srpske demokratske stranke, Vukota Govedarica, odbacujući bilo kakvu mogućnost razgovora sa aktuelnim predstavnicima vlasti i koalicionim dogovorima.
Rezultati Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine još se nisu ni ohladili a iz vrha SDS-a stigla je poruka da je saradnja sa SNSD-om jedna od opcija, uz uslov da se prihvati platforma stranke.
„Spremni smo za razgovore"
„Spremni smo razgovarati s političkim strankama koje su spremne podržati programsku platformu i načela Srpske demokratske stranke", rekao je Govedarica nakon višečasovne sjednica Glavnog odbora stranke sinoć (28.10.) u Banjaluci, koju su napustili članovi odbora iz Doboja, inače centrale pod vođstvom Obrena Petrovića, koji je odmah nakon izbora čestitao Dodiku na pobjedi i otvoreno se stavio na raspolaganje za saradnju. Ipak Govedarica kaže da još nisu dobili zvaničnu ponudu iz SNSD-a.
„Nismo dobili zvaničnu ponudu o koaliranju. Stav Glavnog odbora je da će osnova za pregovore biti programska platforma i načela stranke“, rekao je Govedarica.
Očigledno je da su unutarstranački sukobi u SDS-u veliki i da će rezultat toga biti prihvatanje saradnje sa SNSD-om, prvenstveno zbog stolica u koje je opozicija iz RS sjela prije četiri godine u Sarajevu, preuzimajući primat predstavnika RS na nivou BiH. Međutim, ovo je samo posljedica onoga što se desilo u SDS-u mnogo ranije, od smjene Dragana Čavića, kasnije Mladena Bosića i daljeg osipanja stranačkih prvaka. Veliki dio javnosti smatra da je sve što se dešava u SDS-u posljedica razjedinjenosti u toj partiji i što se uljuljkala u ulogu najveće opozicione partije u RS.
Ime stranke ne donosi rezultate
„Mnogi od važnih članova bi tu stranku vjerovatno napustili i rascijepili da ipak nije riječ o stranci čije ime predstavlja politički "brend" u RS i BiH i na taj načinin donosi neku "korist". SDS je pomalo uljuljkan u ulozi najveće opozicione stranke smatrajući da će rezultati doći sami od sebe samo zbog te uloge i samog imena stranke koje nosi težinu. Ulazak u vlast na nivou BiH nakon prošlih opštih izbora je "otupio opozicionu oštricu" SDS-a i drugih stranaka opozicije, te očigledno stvorio određene navike kojih neki nisu spremni da se odreknu pa i zbog toga žele dogovor sa SNSD, stvarajući utisak da kao da su jedva čekali da SDS još jednom izgubi pa da imaju opravdanje", kaže novinar, Željko Svitlica.
SDS i SNSD bili su u koaliciji na nivou BiH nakon izbora 2010. godine u trenutku dok je SDS bio opozicija SNSD-u na nivou RS. Ta politička ljubav nije dočekala kraj mandata jer je bilo nerealno očekivati saradnju na državnom nivou uz politička trvljenja na nivou RS.
Sada je pitanje da li će se dalje komplikovati situacija na nivou RS s obzirom na to da je Dodik odlučio da se smjenama obračuna sa DNS-om pod krinkom da su radili protiv njega u kampanji. A zapravo je jedini problem rast DNS-a na 12 mandata u Narodnoj skupštini RS i činjenica da će sa takvim odnosom snaga tražiti premijersku fotelju. S obzirom na to da je to malo vjerovatno, izlaz su manje stranke koje neće tražiti puno a dovoljan ih je broj za formiranje stabilne većine. Ukoliko se to desi, SDS bi prema nekoj računici ušao u vlast i na nivou RS, dijelom i zbog višegodišnjeg nezadovoljstva među članstvom zbog stalnog opozicionog djelovanja.
Borba za fotelje
Istovremeno, pod krinkom ujedinjenja oko srpskog pitanja bili bi u koaliciji na državnom nivou, mada je to u praktičnom smislu manje bitno, kada je riječ o donošenju odluka, s obzirom na način donošenja odluka u Parlamentu BiH.
„Saradnja na nivou BiH ne bi bila bez posljedica i po partijsku matematiku u RS ali tu "ljubavnu priču" u Sarajevu smo već gledali i raskinuta je zbog stranačkih interesa SNSD. Ko kaže da i sada ne bi bilo tako. Kod nekih istaknutih članova SDS-a očigledno je došlo do umora u bivanju (ili glumljenju) u opoziciji. Zanimljivo je i kako se veliki "krvavi"sukob stranaka prije izbora, nakon izbora pretvorio u unutarstranački i u SDS-u i DNS-u ali i SNSD-u".
Prije nekoliko dana predsjednici SNSD-a i HDZ-a BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović dogovorili su što hitnije uspostavljanje „programske koalicije koja će posvećeno raditi na sprovođenju reformi na putu ka EU...". S druge strane nijedna platforma iz RS nije se bazirala ni na reforme ni na evropski put, što je na kraju rezultiralo samo rasporedom stranačkih kadrova, što bi i sada bio slučaj. Iako je i dogovor Dodik-Čović samo floskula koja je izgubila smisao, upravo zbog nepostojanja rezultata na tom polju. A i ranije najave Čovića da vlast neće biti formirana dok se ne sprovede odluka Ustavnog suda u slučaju Ljubić.
Ozbiljan početak kraja?
U svakom slučaju, ukoliko SDS uđe u koaliciju sa SNSD-om biće to u najmanju ruku gaženje svega onog o čemu su govorili u protekla dva mandata - kriminalu, korupciji, nepotizmu, režimu....Istovremeno, ulazak u koaliciju na državnom nivou, pod plaštom nacionalnog jedinstva, uz opoziciono djelovanje na nivou RS bio bi fijasko, jer je takav recept već isproban. Izvjesno je samo, slažu se mnogi, da bi ovo mogao biti ozbiljan početak kraja partije koja je formirana u predvečerje raspada bivše Jugoslavije, na Petrovdan 1990. godine.
„Kad se sve sabere SNSD neće imati problema sa formiranjem sebi odanih koalicija, a neki u SDS kao da trče cestom i viču Miloradu Dodiku: pričekajte, hoćemo i mi s vama, autobus u kojem se vozimo je spor i raspadnut", kaže Svitlica.