Šoping za bolji svijet

Fairtrade je žig odnosno certifikat koji dodjeljuju nezavisni kontrolni instituti u industrijskim zemljama. Dobijaju ga samo proizvodi koji zadovoljavaju određene standarde: poljoprivredni proizvodi moraju biti "bio - dakle organski uzgajani, u procesu proizvodnje ne smiju sudjelovati djeca, odrasle osobe koje su radile moraju biti adekvatno plaćene, tako da od svog rada mogu pristojno živjeti i uzdržavati obitelj. Da bi sve funkcioniralo, te proizvode netko mora kupovati, i tu na scenu stupaju potrošači - u Njemačkoj politički svjesna i korektna kupovina uzima sve više maha.

Dugo vremena je u Njemačkoj kao i u svim drugim zemljama s funkcionirajućom tržišnom privredom važilo zlatno pravilo: kada je u mogućnosti birati između dva kvalitativno usporediva proizvoda, kupac se okreće onome koji manje košta. Porijeklo, način proizvodnje ili transporta tu za kupca nisu igrali nikakvu ulogu.

Kupac postaje aktivista

S jačanjem ekološkog pokreta s jedne strane i pokreta za solidarnost sa zemljama trećeg svijeta krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina taj se stav počeo mijenjati. Pojavile su se prve prodavaonice biološke hrane i radnje u kojima su se mogli kupovati zanatski proizvodi iz zemalja u razvoju. Jedan od njih je bio Andreas Demmer iz Hamburga, danas vlasnik nekoliko prodavaonica: "1976. kada sam ja započeo iznajmili smo dva stana, za ured i skladište, ukupno 100 kvadrata. Prodavali smo čaj iz Tanzanije, kavu iz Nikaragve i različite rukotvorine."

Ideja je bila jednostavna: prodavač garantira da dio zarade od nekog proizvoda ide direktno proizvođačima u siromašnim zemljama trećeg svijeta što im omogućuje da rade i žive u ljudskim uvjetima. Ti su proizvodi doduše skuplji od sličnih u supermarketima, svojom kupovinom kupac međutim omugućava da neki poljoprivrednik, stolar ili pletač košara u Vijetnamu, Kongu ili Peruu mogu živjeti od svog rada, da njihova djeca mogu ići u školu a ne moraju raditi ili da mogu ići k liječniku kada su bolesni.

Tako primjerice od svakog prodanog manga sa čokoladnim prelijevom, cijena 3 eura, 12 centi ide u korist projekta protiv dječje prostitucije na Filipinima, od svkog kilograma kave iz Nikaragve 6,5 eura, 8 centi ide za izgradnju vodovoda i škole u kraju iz kojeg kava dolazi.

Pređena je kritična masa

U početku je većina stanovnika na taj pokret gledala kao na razbibrigu razmaženih ekologista i idealističkih revolucionara sa prebogatog zapada, ali s vremenom je ideja etički opravdanog kupovanja i fer trgovine uzela maha. Danas kupci dolaze iz širokog srednjeg sloja, to su tzv. "obični ljudi": " Mi mislimo da ljudi jedni drugima trebaju pomagati, i da trgovina treba biti pravedna. Poljoprivrednici u drugim zemljama bi trebali moći jednako tako živjeti kao i poljoprivrednici u Evropi."

Mala marginalna pojava koja je imala prvenstveno ideološki a manje ekonomski značaj, u međuvremenu je postala ozbiljna privredna grana. U Njemačkoj postoje 800 prodavaonica isključivo sa proizvodima iz pravedne trgovine, a u međuvremenu se neki od tih proizvoda mogu kupiti u 30.000 njemačkih supermarketa.

Samo u prvoj polovici ove godine se popjavilo 45 investicijskih fondova koji svoj novac ulažu samo u ekološke i fer-trgovinske projekte. Posegnuti u novčanik, i mijenjati svijet - to je moto kupaca nove generacije: "Ja mislim da ja sasvim konkretno mogu učiniti nešto za pravednu trgovinu, to je mopj mali doprinos. Mislim da bi to svatko trebao učiniti, kako bi svijet učinili boljim."