Šetnja kroz vijekove

Stara pravoslavna crkva u Sarajevu korijene vuče još iz 5. ili 6. vijeka, gotovo od samih početaka hrišćanstva. Kao takva je, prema riječima kustosa Delibora Kajevića, služila sve do razdvajanja crkve na istočnu i zapadnu 1054. godine, od kada služi kao pravoslavna crkva.

Teška željezna vrata, nisko postavljena, svojevrstan su ulaz u prošlost, u vremena postanka varošice, Sarajeva, otomanskih osvajanja, ali i rušilačkih pohoda Eugena Savojskog, kuge, požara. U njene kamene zidove, rušene i obnavljane više puta, ugrađeni su vijekovi molitava i nade, bogobojaznosti i vjere.

U 5. ili 6. vijeku na istom mjestu nalazila se rano-hrišćanska crkva, a nakon šizme, odnosna raskola crkve na istočnu i zapadnu 1054. godine, nastavlja služiti kao istočna, odnosno pravoslavna crkva. Bez obzira na brojna rušenja i obnavljanja Stara pravoslavna crkva zadržala je specifičan oblik, netipičan kako za katoličke, tako I za pravoslavne crkve - sa dva oltara, dva nivoa, bez fresaka...

Crkva naprosto plijeni ljepotom svoje jednostavnosti. Ipak, posebnu ljepotu prostoru daju izrađeni detalji, poput starog željeznog lustera, te brojnih ikona rađenih na drvetu, mahom na Kreti u 15., 16., 17. vijeku. Centralni dio zauzima ikonostas rađen duborezom, sa pozlatom, na kojem je kroz vijekove radilo više majstora, zografa, među njima i čuveni majstor Radula iz druge polovine 17. vijeka.

Dok svodove drugih hrišćanskih bogomolja najčešće krase uprizorenja svetaca ili biblijskih priča, svod Stare crkve je jednostavan - dočarava nebo, modro, posuto zvijezdama.

Stara pravoslavna crkva baštini sedam rijetkih relikvija. Među narodom, bez obzira na vjeroispovijest, posebno se poštuje Kivot ili Grob svetog mladunca. Sanduk sa moštanim tijelom djeteta nalazi se na galeriji crkve. Netaknuto tijelo djeteta, umrlog prije nekoliko vijekova nesretnim slučajem, pronađeno je tokom obnove crkve početkom 19. vijeka.

Molitve u Staroj pravoslavnoj crkvi također se upućuju Sv. Tekli, rano-hrišćanskoj sveteljki iz 1. vijeka, porijeklom iz Sirije. Prema predanju, bila je učenica Sv. Pavla, pa je još za života proglašena pravoapostolskom. Ruku svetice je sa svojih putešestvija po Bliskom Istoku donio prvi srpski arhiepiskop Sv. Sava.

Posebno mjesto u crkvi zauzimaju i mošti velikomučenika Sv. Trifuna i Sv. Pantelejmona. Sv. Trifun je zaštitnik iskrene hrišćanske ljubavi, a i bračne vjernosti, dok se Sv. Pantelejmonu pripisuju iscjeljiteljske moći. Vjeruje se također da Sv. Pantelejmon upravlja vjetrovima, te da tako i dan danas obilazi svijet.

U ostakljenoj vitrini nalaze se i mošti rano-hrišćanskih svetaca Sv. Jakova Persijanca i Sv. Makrine. Sv. Jakov Persijanac svojevremeno se odrekao hrišćanstva, no vratio mu se čim je spoznao vlastiti grijeh, koji je otkupio krvlju. Sv. Makrina je sestra Sv. Bazilija Velikog i Sv. Grgura iz Nise, a i baka, Makrina starija, je također svetica.

Srpska pravoslavna crkva posebno poštuje i cijeni, također rano-hrišćanskog sveca - Sv. Sisoja, zaštitnika djece. Prema predanju, bio je učenik Sv. Antonija i preko 60 godina je proveo u molitvama i meditaciji u pustinji, iscjeljujući ljude i dijeleći savjete i molitve.

Posebno mjesto u prizemnom dijelu Stare pravoslavne crkve u Sarajevu zauzima Čudotvorna ikona Bogorodice Vladimirske, rad kretskih majstora iz 16. vijeka. Vjeruje se da ova ikona iscjeljuje i uslišava iskrene molitve. Inače Bogorodica Vladimirska zaštitnica je Rusije.

U samoj crkvi Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila nema dovoljno mjesta da se izlože sve vrednote skupljanje kroz vijekove, pa je dobar dio eksponata - ikona, crkvenih ukrasa i opreme, vrijednih dokumenata, oprave mitropolita, ali i narodnih nošnji izložen u Muzeju u sklopu Stare crkve.

Prvi srpski arhiepiskop Sv. Sava sastavio je početkom 13. vijeka Nomokanon ili Zakonopravilo, poznat i kao Krmčija - zbornik građanskih i crkvenih propisa. Sarajevska Krmčija Sv. Save rađena je 1307. godine.

Među eksponatima Muzeja Stare pravoslavne crkve nalaze se i brojni fermani - naredbe ili ukazi, odnosno proglasi turskih vladara. Jedno od pravila osmanske vlasti u BiH bilo je i da se Stara crkva može obnoviti, ali da mora zadržati originalni oblik. Zahvaljujući tome, zgrada crkve do danas je zadržala specifičan izgled.

U bogatoj riznici umjetnina nalazi se i “Liturgija pravednih i paklene muke grešnih”, kritskog majstora Georgea Klontzasa, s kraja 16. i početka 17. vijeka. Klontzas je radio i prijateljevao sa Domenikosom Theotokopoulosam, u svijetu poznatim kao El Greco, koji je upravo kroz izradu ikona izrastao u svjetskog slikarskog majstora toga doba.

Zidove Muizeja Stare pravoslavne crkve krase i brojne draperije (tapiserije) s prikazom svetaca ili prizorima iz Biblije. Draperije su u sarajevsku crkvu donošene iz cijelog svijeta, ali su rađene i u BiH, a materijal, poput svilenog, zlatnog i srebrenog konca, nabavljao se iz Evrope.