Čiji je veći invaliditet u BiH?

Prevoz sanitetskim vozilom do klinike radi medicinskih pretraga Željani nije dostupan. Iako je potpuno slijepa, ona nema pravo na takvu uslugu. Međutim, kao supruga ratnog vojnog invalida, prevezena je na željenu lokaciju bez problema.

Ovakvi paradoksi u Bosni i Hercegovini dešavaju se svaki dan. Uprkos brojnim apelima i dalje je prisutna sistemska diskriminacija osoba sa invaliditetom po uzroku nastanka invalidnosti. Invalidnine i naknade za tuđu njegu i pomoć su nešto veće u Federaciji BiH. Obespravljenost je jednaka u cijeloj zemlji.

U BiH postoje tri kategorije osoba sa invaliditetom. To su ratni vojni invalidi, civilne žrtve rata i civilni invalidi čiji uzrok nastanka invaliditeta nije ratnog karaktera.

Razlika u naknadama u FBiH je 1:5

Iako su potrebe ovih ljudi često iste, prava i beneficije za tri kategorije invaliditeta drastično se razlikuju. Tako na primjer osoba koja je potpuno slijepa, a ratni je invalid, ima prava na invalidninu, tuđu njegu i pomoć, dodatak za ortopedsko pomagalo, prednost pri zapošljavanju, stambenom zbrinjavanju, banjsko i klimatsko liječenje, parking, pravo na olakšice pri uvozu automobila, prednost pri čekanju u redovima, dok potpuno slijepa osoba od rođenja od svega toga ima samo tuđu njegu i pomoć.

“To je do prije par godina bila tabu tema u našem društvu. O tome se nije pričalo, niko nije ni tražio da se situacija promijeni. Konačno su se stvari pomjerile s mrtve tačke, pokreću se inicijative za izmjene zakona”, objašnjava Elvira Bešlija, generalni sekretar Saveza paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Federacije BiH.

Kolika je razlika u ostvarivanju prava, najlakše ilustruju podaci o novčanim naknadama. Za najteži oblik invaliditeta u Federaciji BiH, osoba koja je usljed povrede ili od rođenja nepokretna, dobija od države 403 KM naknade, dok za isti stepen oštećenja ratni vojni invalid ima oko 1.800 maraka. Bešlija navodi da je u Republici Srpskoj stanje još gore, jer su “civilni invalidi” do prošle godine primali svega 45 maraka naknade, a danas maksimalno 165 KM. “Ne tražimo da se oni izjednače s nama, već mi s njima”, dodaje Bešlija.

Kršenje osnovnih ljudskih prava

Bosna i Hercegovina ratifikovala je UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom 2010. godine, čime se obavezala na obezbjeđivanje jednakih prava svim osobama sa invaliditetom bez obzira na uzrok i način nastanka invaliditeta.

Helsinški parlament građana Banja Luka već dvije godine provodi projekat IN- Implementacija UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom u BiH.

“Zakoni nisu usklađeni s konvencijom, diskriminacija je evidentna. Taj problem se ne rješava jer je dosta škakljivo pitanja. Boračka populacija je u strahu da će njihova pava biti uskraćena, da će im invalidnine biti umanjene”, objašnjava Mladen Protić koordinator projekta.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nadležno je za praćenje ispunjenja ciljeva konvencije. Nakon što se prikupe podaci s terena, izvještaj i preporuke javno se objavljuju, ali predložene mjere nisu obavezujuće. “Ministarsvo još uvijek ne prati u kojoj mjeri se preporuke izvršavaju i sprovode u djelo, to se može očekivati tek iduće godine”, kaže Saliha Đuderija pomoćnica ministra za ljudska prava BiH.

Biljana Nedić nedavno je platila kaznu za parking. Iako je nepokretna, ona nema pravo na karticu s kojom se može parkirati na obilježeno, namjensko parking mjesto za korisnike invalidskih kolica.

“Bukvalno zbog naslova na mom nalazu nemam to pravo. Samo ratni vojni invalidi imaju rješenje o procentu invaliditeta koje se traži. A sadržaj nalaza je potpuno isti, kod mene takođe stoji da sam stopostotni invalid ali to ne vrijedi”, objašnjava Biljana.

Ona podsjeća da je parking mjesto za osobe sa invaliditetom dosta šire od ostalih i da jedino tu bezbijedno može izvesti kolica iz auta. Ogorčena je što prema važećem zakonu zapravo zloupotrebljava naljepnicu koja stoji na njenom automobilu.

“Ni posla, ni invalidnine”

“Ako već ne mogu da nas izjednače i da nam daju invalidnine, zašto nam ne odobre beneficije na struju, vodu, kupovinu određenih stvari, i to bi nam olakšalo život,” pita se Željana Došlić iz Banjaluke. Ona je završila srednju školu za telefonistu a radila je svega šest mjeseci. Posao bi joj mnogo značio ali je kaže, nemoguće doći do njega.

BiH i njeni entiteti ustavima garantuju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i obavezali su se da će obezbijediti da svi građani ravnopravno i potpuno uživaju i ostvaruju sva ljudska prava, kao i pravo na rad, zapošljavanje i zaštitu od diskriminacije po bilo kom osnovu, a time i po osnovu invalidnosti.

U saradnji sa Helsinškim parlamentom građana Banja Luka, Antikulturni teatar Alija Sirotanović, izveo je prije nekoliko dana predstavu pod nazivom "Čija su veća..?" Cilj je bio da se na komičan način govori o diskriminaciji nad jednom kategorijom osoba sa invaliditetom. Jedan od brojnih apsurda je i čekanje u redovima javnih ustanova, banaka i slično, gdje ratni vojni invalidi imaju prednost u odnosu na ostale kategorije, bez obzira što je stepen oštećenja kod jednih i dugih.