Čatbot nije prijatelj: Zašto nam treba ljudska bliskost

Svoju najbolju prijateljicu upoznala sam na putu do škole. Živjele smo u istoj ulici, provodile vrijeme zajedno i postale najbolje prijateljice. Ljubavne veze su dolazile i odlazile, neke su ostajale u našim životima, a danas živimo u različitim gradovima. Ali naše dubokoprijateljstvo i dalje traje i uvijek će trajati – u to smo obje sigurne.

Prema istraživanju naučnika sa Univerziteta u Kanzasu, da bi neko postao najbolji prijatelj ili prijateljica, potrebno je da zajedno provedete oko 730 sati – otprilike koliko ima jedan mjesec.

Da bi se poznanstvo pretvorilo u prijateljstvo, potrebno je između 80 i 100 sati zajedničkog vremena, a najmanje 200 sati da biste bili dobro prijateljski povezani. Koliko tačno sati je potrebno da neko dobije titulu „najbolje prijateljice“, istraživači ipak nisu izračunali.

Takva prijateljstva, u kojima možemo jedno drugom sve da ispričamo, imamo samo s nekolicinom ljudi – najviše s troje, kažu psiholozi. Ali i dobra ili ležerna prijateljstva doprinose našem osjećaju blagostanja.

Kako i gdje upoznajemo prijatelje?

S prijateljima dijelimo zajedničke interese, smisao za humor ili slične navike. Zbog toga ih često upoznajemo tamo gdje se redovno zadržavamo i gdje kroz duže vrijeme više puta srećemo iste ljude.

Nekoliko podataka za Njemačku: u jednoj anketi više od dvije trećine mladih i mladih odraslih izjavilo je da su sve ili većinu svojih dobrih prijatelja i prijateljica upoznali u školi, tokom obrazovanja, na fakultetu ili na poslu. Sport, druge slobodne aktivnosti i krug poznanika takođe nude prilike za sklapanjeprijateljstava.

Kako odlučujemo s kim ćemo se sprijateljiti?

Čini se da i fizička blizina ima uticaj. Jedna studija je pokazala da se učenici koji sjede jedni pored drugih u učionici češće sprijatelje nego oni koji sjede dalje. Hoće li nam osoba s kojom dijelimo klupu zaista postati dobra prijateljica, zavisi na kraju od toga koliko nam je slična, navodi studija.

„Kada se okružim ljudima koji su mi slični i koji odražavaju moje vrijednosti ili stavove, tad se osjećam dobro – to je kao mala nagrada", kaže Ana Šnajder, profesorka psihologije na Univerzitetu u Triru, koja između ostalog istražuje uticaj digitalizacije na naše društvo.

„Slični ljudi su kod mnogih tema na istoj talasnoj dužini, što razgovore čini lakšim“, kaže i psiholog Tobijas Altman, koji na Univerzitetu Duizburg-Esen istražuje uslove za prijateljske odnose.

Sličnost izgleda da igra određenu ulogu i na genetskom nivou. Jedna studija sa oko 2.000 učesnika pokazala je da su prijatelji slični u oko jedan odsto svojih gena, iako nisu u srodstvu. To je otprilike kao kod rođaka četvrtog koljena. Najveće podudarnosti su pronađene kod gena povezanih s čulom mirisa.

A jedan izraelski istraživački tim otkrio je da naš prijateljski interes za neku osobu, barem pri upoznavanju, može biti određen i time koliko je njen tjelesni miris sličan našem. Nije bez razloga u našem jeziku izraz kad „nekog ne mirišeš" sinonim za „ne sviđa mi se" ili obrnuto.

Jesu li i onlajn prijateljstva „prava" prijateljstva?

U Njemačkoj je oko 22 posto kvir (queer) mladih izjavilo da su dobre prijatelje i prijateljice upoznali i putem interneta. Među ne-kvir ispitanicima to je reklo samo osam posto. Bilo da je riječ o 22 ili osam posto: može li se zaista sklopiti „pravo“ prijateljstvo na internetu? I jesu li takva prijateljstva jednako stabilna?

Ako bismo njegovali isključivo prijateljstva u digitalnom prostoru, bez kontakta u stvarnom životu, to na duže staze ne bi funkcionisalo, smatra psiholog Altman. Jer, prijateljstvo nije samo prostor u kojem se osjećamo dobro. Prijatelji nam pomažu da se bolje nosimo sa svijetom i da se suočimo s problemima.

Kroz igru s vršnjacima djeca uče osnovna pravila društvenog ponašanja – na primjer, šta se dešava kada nekoga udariš. U adolescenciji su prijateljstva posebno važna za razvoj vlastitog identiteta. „Učimo da izdržimo i riješimo društvene konflikte, upoznajemo sebe kroz kontakt s drugima, pronalazimo svoje mjesto u društvu.“

Istina je da su neki ljudi u online prijateljstvima otvoreniji i iskreniji. Ali bez direktnog kontakta, kao što je razgovor uživo, teško je intuitivno osjetiti kako se druga osoba zaista osjeća, kaže Altman. Na internetu lakše dolazi do nesporazuma. Istovremeno, „sukobi se rjeđe otvoreno vode i razrješavaju. Jer, onlajn prijateljstva su znatno lakše zamjenjiva od onih u stvarnom životu."

Zašto čatbotovi ne mogu zamijeniti prijatelje

„Prijateljstva" s čatbotovima mogu biti veoma problematična. Ovi modeli vještačke inteligencije programirani su da konstantno sve kod nas smatraju dobrim. „To onda dodatno učvršćuje naše čudne osobine i mane.“ I Ana Šnajder potvrđuje da se ljudi čatbotovima lakše otvaraju jer ne moraju da strahuju od osuđivanja.

Ali, ako nikada ne dobijemo drugačije mišljenje o sebi kao povratnu informaciju, onda, kako kaže psiholog Altman: „Brže skliznemo ka radikalnim stavovima, postajemo beskompromisni u svojim uvjerenjima i prezahtjevni prema drugim ljudima." U SAD-u je nedavno jedno „prijateljstvo" s čatbotom završilo tragično.

Ipak, razlike između onlajn i analognih prijateljstava danas su znatno manje, kaže Šnajder. To je i zbog raznovrsnih mogućnosti digitalne komunikacije. U video pozivu možemo vidjeti i čuti drugu osobu, što omogućava bolje tumačenje nego u običnom čatu.

Osnovni uslovi za nastanak prijateljstva u digitalnom svijetu su isti kao i u stvarnom: „Samootkrivanje, dobrovoljno zajednički provedeno vrijeme, iskreno interesovanje za drugu osobu – i naravno, najvažnije je povjerenje.“ Na primjer, treba biti oprezan ako neko uporno odbija da komunicira putem videa.

Zašto nam prijateljstva prijaju

Još 2010. godine jedna meta-analiza koja je obuhvatila 148 pojedinačnih studija pokazala je: ljudi s mnogo društvenih kontakata žive duže. Prema toj analizi, dobra prijateljstva jačaju naše zdravlje otprilike isto kao kada prestanemo pušiti. A za očekivani životni vijek, prijateljstva su čak važnija od tjelesne težine ili bavljenja sportom.

Studija iz 2022. godine pokazala je da prijateljstva mogu smanjiti rizik od depresije. A jedno britansko dugoročno istraživanje s više od 10.000 učesnika otkrilo je: ko ima mnogo društvenih kontakata, ima i manji rizik od demencije. Taj je efekat bio još izraženiji kada su, pored porodice, postojali i kontakti s prijateljima.

Zašto su nam potrebna prijateljstva, a ne samo porodica?

Ljudi kao izrazito društvena bića jednostavno ne mogu bez traženja društvenih kontakata, kaže psihološkinja Ana Šnajder. Pored osnovnih potreba poput hrane i sna, svi ljudi na svijetu imaju tri velike društvene potrebe: da budu društveno uključeni, da mogu donositi vlastite odluke i da budu djelotvorni – odnosno da svojim djelovanjem mogu nešto promijeniti.

Sve te potrebe mogu se ispuniti kroz prijateljstva. Možda čak i više nego kroz porodicu, kaže Schneider: „Porodica nam je data. Ali, prijateljstva biramo sami. I kada dobijemo pozitivnu povratnu informaciju, znamo: ne vole me samo zato što sam kćerka, majka ili brat, nego zato što sam ja.“

Kako prijateljstvo i saradnja osiguravaju opstanak

Mi ljudi nismo jedina vrsta koja sklapa prijateljstva. Vampirski šišmiši – jedini šišmiši koji se hrane krvlju živih sisara – pomažu jedni drugima tako što povraćaju krv, odnosno dijele hranu, kada njihov prijatelj nije uspio da je pronađe.

I pacovi lutalice njeguju bliska prijateljstva izvan porodice. Pomažu svojim prijateljima da dođu do hrane ili oslobađaju zarobljene pripadnike svoje vrste. Biološki se isplati pomagati i van vlastite grupe, jer to osigurava opstanak vrste.

A kome se takva pomoć isplati, pacovi lutalice mogu nanjušiti: oni osjete da li je druga jedinka također sklona pomoći. Da li i mi ljudi to nesvjesno činimo s našim prijateljima i prijateljicama – to bi tek buduća istraživanja trebala pokazati.