Zvijer pred vratima

Dramatični nastupi Aleksandra Vučića imaju ustaljenu marketinšku matricu. U prvom dijelu malo srbuje, ali do granice. Granica je politička – ne kaže ništa što bi moglo da se shvati kao agresivni ispad prema komšijama. Ta granica nije istodobno i granica dobrog ukusa ili pristojnosti.

U drugom dijelu nabraja čudesa iz zlatnog doba.

U trećem dijelu – kada ljude nešto posebno žulja – on vadi grafikone, crta po tabli, pretvara se u eksperta, posvećenog ministra.

U četvrtom dijelu on zlatno doba kombinuje sa prizivanjem apokaliptičnih slika.

Šablon je dovoljno fleksibilan da se moduli mogu mijenjati, ali je cjelina utiska uvijek ista. Bez obzira o čemu predsjednik stvarno govori – o kriminalcima, pandemiji ili energetskoj krizi – sadržaj njegovog pojavljivanja pred kamerom je samo od sekundarnog značaja. Vučić je poruka.

Takav koncept krije i opasnost za njegovu sposobnost da nas zaista probudi i potrese. Prečesto je vikao iz sveg glasa „vuk, vuk!", pa je zvijer iz njegovog narativa više nalik nekom odbeglom kučetu. Mada je stvarna zvijer možda baš sada pred vratima.

Najprije je Vučić, polemišući sa odsutnim kritičarima, izložio grafikone koji uvjeravaju da u srpskom zdravstvu teku med i mlijeko. Uslijedila je uobičajeno najava većih plata, penzija, ambicioznih ciljeva.

Predsjednik je stigao da pohvali sandžačke Bošnjake, ćirilicu, srpski jezik, Republiku Srpsku, ali unutar Bosne i Hercegovine. Što se tiče odnosa sa Prištinom, Vučić je rekao da će svakako otići na razgovore, ali da oni nemaju smisla. 

Poruka da mnogi žele „drugo poluvrijeme" devedesetih, a da on vidi lijek u gladi za uspjehom, u ekonomiji i neuzvraćanju mržnjom na mržnju, uveo nas je u drugi krug pitanja, onih koja žuljaju i najodanijeg Vučićevog sljedbenika. Hoće li se prosječni građanin Srbije slijedeće zime smrzavati?

Vučić je proizveo dimnu zavjesu stručnosti, crtajući na tabli, povezujući električnu energiju, ugalj, naftu, gas, uvoz, izvoz, skladištenje i geopolitički poker oko Ukrajine.

Ako bi se poprilično zamorno izlaganje predsjednika, puno jednačina sa više nepoznatih, svelo na politički iskaz, on bi glasio: „Mi činimo nadljudske napore da vama naredne zime bude toplo." Novinarka ga je pitala da li će energije biti dovoljno i za firme i za domaćinstva. Vučić je odgovorio bez oklijevanja: „Ne mogu ništa ljudima da obećam."

Dakle, vuk je ipak pred vratima? Za predsjednika postoje dva apokaliptična scenarija. Prvi bi nastupio 21. jula, ako kroz Sjeverni tok 1 poslije remonta ne bi stigao ruski gas. „Kad se Njemačka nakašlje, mi dobijemo upalu pluća", objasnio je predsjednik kontekst.

A drugi, kada ruska vojska „obavi posao" sve do Kramatorska, i Putin uputi ponudu Zapadu, a sa Zapada dođe odbijenica, onda nas takođe čeka pakao. Mnogo veći rat.

Ljubitelj političkih alegorija, Aleksandar Vučić je izjavio da on „mali srpski brod" ne vidi isključivo zavezan uz veliki zapadni brod, ali ni u ruskoj luci. Ali nije znao da kaže koliko dugo će trajati ova nesvrstana plovidba pod slobodarskom zastavom i to po nemirnom geopolitičkom moru.

Još zagonetnija je njegova izjava da on na šahovskoj ploči sada mora da igra „kraljev gambit" jer su drugi odigrali to otvaranje. Prinuđen je da igra ofanzivno. Pretpostavljam, i sa više rizika.

Sve u svemu, nema potrebe za formalnim uvođenjem vanrednog stanja. Trajno vanredno stanje je od samog početka Vučićeva marketinška strategija.

Političko prokletstvo Srbije u tome je što su se Vučićeve melodramatične aveti usljed iščašenja savremenog svijeta počele seliti iz TV nastupa u tvrdu svakodnevicu. Navikli smo da Vučić pretjeruje, ali ovaj put ga je možda naš poludjeli svijet nadmašio.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu