1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Znacajan presedan-izraelski parlament iglasao povlačenje iz područja Gaze

Peter Philipp27. oktobar 2004

Izraelski parlament je nakon dvodnevne debate usvojio sporni plan premijara Ariela Sharona. 67 od 120 poslanika Kneseta glasalo je za plan, koji predvidja iseljavanje 21 jevrejskog naselja u pojasu Gaze kao i 4 od 120 naselja na Zapadnoj obali Jordana. Sharon se morao osloniti na glasove opozicije, jer je dio njegove Likud partije bio protiv plana. Medjutim to nije bila nikakva istorijska odluka , kao što mnogi smatraju, piše u svom komentaru Peter Philipp...

https://p.dw.com/p/AVBE
Ariel Sharon sa poslanicima Kneseta
Ariel Sharon sa poslanicima KnesetaFoto: ap

Iako se radi o slučajnosti,ona ipak ima svoje simbolično značenje: sporno glasanje u Knesetu održano je upravo na devetu godišnjicu ubistva Jitzaka Rabina. Bivšeg izraelskog premijera ubio je jedan doseljenik, koji nije mogao podnijeti pomisao da bi Izrael u okviru sporazuma iz Osla morao odustati od naselja u zaposjednutim područjima. Sadašnji šef vlade Ariel Sharon, izašao je pred parlament da upravo to traži: iseljavanje iz pojasa Gaze i zatvaranje 22 naselja u tom području i još 4 na Zapadnoj obali. Pored Sharona stajali su njegovi tjelohranitelji, jer je itekako jasno da bi se moglo ponoviti ono što se dogodilo Rabinu 1995. godine.

Ipak, poredjenje Sharona sa Rabinom nije korektno ni prikladno. Pod Rabinom je tada došlo do velikog napretka kada je Izrael priznao Palestinski oslobodilački pokret ( PLO) sa kojim je peregovarao i stvarao put bolje budućnosti za dvije države u historijskoj Palestini. Sharon naprotiv, spada u one koji su od početka polemizirali i diprinijeli porastu zategnutosti sve do prvog ubistva jednog izraelskog premijera.

Nakon što je Sharonu uspjelo dobiti većinu u Knesetu za plan povlačenja, mnogi su brzo počeli slaviti kako bi bivšim protagonistima “Velikog Izraela “ pokazali da će Sharon time ući u istoriju. Zbog čega bivšim? Sharon je u svom govoru pred Knesetom više nego jasno rekao da on ne misli napustiti zaposjednuta područja i ukinuti naselja. On želi samo isprazniti pajas Gaze jer to njega i njegovu zemlju opterećuje. A umjesto toga se želi koncentrirati da ostane na Zapadnoj obali- “Judeji i Samariji “ kako Izraelci nazivaju ovaj dio svoje biblijske zemlje.

Ipak, prije koju godinu Sharon nije mogao ni sanjati da će predati Gazu. Ovim glasanjem u Knesetu načinjen je važan presedan. Nakon 37 godina donesena je prva odluka o povlačenju iz jednog dijela palestinskih područja zaposjednutih 1967. Ukoliko se može napraviti bilo kakvo historijsko poredjenje , onda je to napuštanje Sinajskog poluotoka nakon mirovnog sporazuma sa Egiptom. I tada su zatvorena naselja,a tadašnji premijer Begin je mislio da će mu uspjeti samo djelomično povlačenje. Konačno ,morao je sve predati, inače ne bi bilo mira. Baš kao i sada. Nacionalistički šef vlade morao se osloniti na podršku lijeve opozicije.

Takvo poredjenje mogli bi možda učiniti i Palestinci koji su odbijali plan o povlačenju iz Gaze. Sigurno je da bi jedan čestit mirovni sporazum i uredbe o povlačenju bile bolje za budući suživot. Zato što se tako nešto ne može postići i zbog pojedinih radikala u njihovim redovima, Palestinci bi trebali prihvatiti ono što im se sada nudi. Dakle, prvo Gaza, bez odustajanja od Zapadne obale. Svijet će ih u tome podržati. Ukoliko plan odbace, naići će na malo razumijevanja.