Zločin bez kazne | Politika | DW | 24.09.2011
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zločin bez kazne

Prije 19 godina u bijeljinskom naselju Bukreš, iz svojih kuća izvedeno je 22 ljudi. Među njima bilo je sedmoro djece. Oko ponoći, svi su ubijeni na obali Drine u semberskom selu Balatun, a tijela su bačena u rijeku.

default

Mezarje Lipić-Selimović

Deset godina vodili su se kao nestali trinaestoro Sarajlića, petoro Malagića i četvoro Sejmenovića, ali su srodnici i prijatelji tražili istinu. Polovinom 2002. na groblju u Sremskoj Mitrovici pronađeni su posmrtni ostaci 13 tijela. Nakon identifikacije i obdukcije, 30. jula 2005. sahranjeni su na mezarju Lipić-Selimovići u Bijeljini. Do 2011. pronađeno je i sahranjeno osamnaestoro, a četvoro se još uvijek vode kao nestali. Najbliži srodnici ubijenih ali i istražitelji ovog zločina, više ne vjeruju da će kazna stići sve naredbodavce i počinitelje.

Amir Hadzisalihovic

Amir Hadžisalihović - fatiha za ubijene u Bijeljini

Pronađeni na groblju u Sremskoj Mitrovici

"Već dugo vremena otkrivena su tijela ubijenih i mnogo je vremena prošlo i od dženaza i od otkrivanja zločina. Za veći dio tih zločinaca se znaju imena i prezimena, ali sam jako skeptičan da će biti kažnjeni, da će biti privedeni pravdi da odgovaraju za takva nedjela i zločine. Ovo je bio planirani i režirani događaj zločina koji se desio 24. na 25. septembar 1992. godine. 22 čovjeka ubiti, to je jako veliki zločin. Nadam se, ipak, da će jednog dana pred lice pravde biti privedeni i da će biti adekvatno kažnjeni," kaže Amir Hadžisalihović brat ubijene Amire Hadžisalihović, udate Sarajlić

U vrijeme zločina bio je u Austriji gdje je i danas. Za Deutsche Welle kaže da je uz pomoć prijatelja Srba 2000. došao do svjedoka, a 2002. i do groblja u Sremskoj Mitrovici gdje su pod NN oznakama bila sahranjena brojna tijela. Vidio je urednu arhivu, sa opisom i fotografijama leševa izvađenih iz Save. Tu je pronašao svoje najbliže, a potom su tijela ekshumirana i prebačena u BiH. . 

Iste godine pravosudnim organima prijavio je zločin. Ističe da je desetak puta tražio pokretanje istrage, te da je Okružno tužilaštvo u Bijeljini konačno uzelo izjave od osumnjičenih. Svi su tvrdili da o tome ništa ne znaju. Nakon dženaze 2005. slučaj je prebačen u Tužilaštvo BiH. Hadžisalihović dodaje da i Haški tribunal i Međunarodni Crveni krst znaju ime čovjeka iz Balatuna koji je svjedok zločina i čiji iskaz pobija navode tadašnjih zvaničnika policije da su za slučaj saznali tek tri dana kasnije.

Amir Hadzisalihovic

Amir Hadžisalihović

"Oko ponoći čula se rafalna paljba koja je trajala oko 15 minuta. Oko šest sati ujutro 25. septembra otišao sam sa kolegom na to mjesto i vidjeli smo strašan prizor. Tijela na gomili, krv i rasuti mozak. Oko podne toga dana stigla je civilna i vojna policija, koja je naredila da se tijela bace u vodu," navodi Amir šta mu je rekao svjedok. Kaže da postoje i svjedoci da je te noći u Bukrešu civilna policija zatvorila saobraćaj negdje iza 21 sat. Nedugo potom, prema svjedočenju jednog od komšija, kuće Sarajlića, Sejmenovića i Malagića ostale su prazne. No, kaže Amir, pitanje je ko je spreman, nakon toliko godina, svjedočiti. On je već dva puta dao izjavu istražiteljima SIPA-e.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Ništa nije urađeno na rasvjetljavanju zločina

Ništa nije urađeno na rasvjetljavanju zločina

Mustafa Skokić suprug je Zumrete Skokić, rođene Sarajlić, čiji su najmiliji pobijeni. U vrijeme zločina Zumreta i Mustafa bili su u Janji, a danas žive u Americi. Skokić je među prvima, dva dana nakon zločina, otišao u policiju pitati šta se dogodilo. Tadašnji komandir Policijske stanice Bijeljina rekao mu je da su oni razmijenjeni, ali da bi bilo bolje da se više "ne raspituje". 

Mustafa Skokic

Mustafa Skokić

Kad je Skokić pomenuo da se priča o leševima u Balatunu, odgovoreno mu je da su to "neki Cigani koje su htjeli prijeći rijeku, ali ih je srbijanska policija pobila". On kaže da u Bijeljini niko ništa nije uradio na rasvjetljavanju zločina i misli da se radi o montiranom procesu. "Kad je slučaj prebačen na Tužilaštvo BiH, tadašnji državni tužilac Marinko Jurčević, u mom prisustvu, pozvao je jednog isljednika i rekao mu -"Evo ti predmet i evo ti član familije. Ovo je veoma, veoma, veoma osjetljiv predmet jer se nigdje u BiH nije desilo da se noću izvede sedmoro djece i da se ubije."- I to je, kao, trebalo da bude prioritet. To je bilo 2005. i od tada pa do danas ništa nije urađeno. Nešto tu nije uredu. Neko tu vrši opstrukciju. Daj Bože da se išta riješi. Čisto sumnjam i da može biti išta," kaže Skokić.

Portparolka Tužilaštva BiH, Selma Hećimović, potvrdila je da je predmet "Sarajlić" u ovoj pravosudnoj instituciji i da je "u radu". Više nije mogla reći bez konsultiranja sa postupajućim tužiteljem. Predmet Sarajlić dio je i optužnice Haškog tužiteljstva protiv Miće Stanišića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS. Proces je u toku, a pored svjedoka, jedan od dokaza je i javno saopštenje jedne političke stranke. Naime, neposredno nakon zločina, gradski odbor Srpske radikalne stranke je za ubistvo 22 ljudi javno optužio pripadnike jedinice specijalne policije Duška Malovića za kojeg tužilaštvo tvrdi da je bio lična pratnja Miće Stanišića.

Sramota za pravosuđe i državu

Bijeljinski novinar i publicista Jusuf Trbić, 2005. je objavio knjigu "Gluho doba", koja govori o zločinima u Bijeljini. U istraživanju zločina nad porodicama Sarajlić, Malagić i Sejmenović, Trbić je došao do imena naredbodavaca i izvršitelja iz policijskih i bezbjednosnih struktura tadašnje RS. Tvrdi da je ubijanje nedužnih ljudi, čak djece, bilo dio plana zastrašivanja u svrhu etničkog čišćenja.

Flash-Galerie Gräber der getöteten Menschen bei Bijeljina

Mezari ubijenih Sarajlića, Malagića i Sejmenovića

"Činjenica da ovaj slučaj ni do danas nije procesuiran je zaista nevjerovatna. Jer, ako sam ja mogao doći do imena svih onih koji su izvršili zločin, do imena onih koji su naredili zločin, do imena policajaca koji su čuvali stražu, do svih podataka vezanih za ovaj strašni zločin, onda je i pravosuđe moglo mnogo više da učini. Dakle, sve je poznato i nevjerovatno je da do danas nije ništa riješeno. Naravno, to nije jedini slučaj u BiH. Očito je da u našem sudstvu ima mnogo kočnica, da ima onih kojima je stalo do toga da se neprocesuiraju zločini, da se ne kažnjavaju zločinci. Vjerovatno su i uticajni političari zainteresovani da se to ne događa. Ovakva dešavanja su zaista sramota za pravosuđe i za čitavu ovu državu i za čitavo ovo naše društvo," kaže Trbić.

Ubijena djeca

Ubijeni su: Almir (Rašida) Malagić – 17 godina, Admir (Osmana) Sarajlić – 6 godina, Alma (Osmana) Sarajlić – 9 godina, Selma (Muharema) Sarajlić – 12 godina, Zekerijah (Muharema) Sarajlić – 17 godina, Edin (Jusufa) Sejmenović – 13 godina, Edina (Jusufa) Sejmenović – 18 godina.

Autor: Emir Musli

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić

Reklama
default

Kako se raspala Jugoslavija?

Ratna dešavanja koja su pratila raspad SFRJ bila su razorna za region. Novonastale države izlaz iz krize vide u ulasku u EU. Jedan od uslova za brže eurointegracije, koji stiže iz Brisela, jeste regionalna saradnja.