Zikr - čišćenje srca i duše vjernika

Omanja tekija bila je 22.marta bukvalno ispunjena do posljednjeg mjesta. Na prvom spratu bili su uglavnom muškarci, a na drugom žene. Derviši su obučeni u crno-bijele odore, a prisutni su bili i pripadnici njemačkog kontingenta Kfora, predstavnik Katoličke crkve, OSCE-a i drugih međunarodnih organizacija kao i gosti iz mnogih zemalja.

Ceremonija je počela ritualnim pjesmama. Derviši se njišu, što je karakteristično za Zikr. Šejh pažljivo prati svaki detalj i ubrzava ili smanjuje ritam. Uz pjevanje počinje udaranje u više instrumenata. Vrhunac ceremonije, a to je čast za svakog derviša, jeste probadanje gvozdenom iglom debelom nekoliko centimetara, a dugačkom i do pola metra, na prelazu između donje i gornje desne usne. Mnogi se tiskaju da ih šejh probode, a on to čini samo pojedincima.

Prvi na red dolazi najmlađi šejhov sin, dijete koje je peti ili šesti razred osnovne škole, pa još nekoliko mališana, najviše njegovih vršnjaka. Zatim stariji. I njima šjeh Adri Husein zabada deblje igle sa topuzom na vrhu. Neki te igle probadaju u predijelu jabučice. Jedan od gostiju pada u nesvijest ali se ceremonija se nastavlja. Nekima, kada šjeh skine iglu, curi krv, a to derviši sa ponosom pokazuju.

Poseban doživljaj

Nakon završetka Zikra, derviši, naročito oni koji su probodeni, ne žele da govore. Svi upućuju na šjeha Adrija Huseina, njihovog poglavara. On je tu titulu naslijedio od svog oca Džemaila, a poslije njegove smrti naslijediće ga neki od njegovih sinova. "Danas mi slavimo rođendan hazreti Alije. On je bio prvi od 12 imama. Hazreti Alija je nama posljednja stepenica da se povežemo sa hazreti Muhamedom, a preko pejgambera Muhameda sa Alahom."

Aljiriza Hasku iz Orahovca, koji se probadao dok je bio mlađi, kaže da, bez obzira što se to nekome čini ekstremno, to probadanje nije tako opasno.

„To je za nas poseban doživljaj, poseban dan i posebna čast za svakog derviša. Probadanje je neopisiv doživljaj i posebna čast da nam šejh probode iglu kroz neki od dijelova tijela.“

Reakcije prisutnih skoro su identične. Slažu se da su prisustvovali „nesvakidašnjoj ceremoniji“ i da će naredne godine opet doći. Eštral Tubijas, je istoričar umjetnosti iz Nemačke. „Ovaj događaj je za mene bio veoma intenzivan. Prvi put prisustvujem ovom ritualu i pozitivno me je iznenadila tolerancija derviša. U tekiji sam video katoličkog sveštenika, žene, računajući i one bez marama, među njima i Njemicu u uniformi“, kaže Tubijas.

Gosti i iz BiH

Samra Čampara je iz Sarajeva u Prizren ovim povodom dolazila i ranije i uvijek se oduševljavala onim što vidi i doživi. „Vidjela sam ja ovo i ranije, prije par godina. Došla sam ponovo i dovela veću grupu kolega iz Irske, Austrije, Hrvatske da pogledaju. I njima se dopada.“

Ingrid Vagner iz Austrije, bila je oduševljena onim što je vidjela. Ceremonija je bila veoma neobična, a ja tako nešto nikada nisam vidjela u životu. Neopisivo i nesvakidašnje iskustvo“, kaže Ingrid Vagner.

„Mnogo, mnogo lijepo, nešto neponovljivo, nešto nedostižno, nešto što čovjek ne može da razumije. To je božje dostignuće. Sve mi se dopalo, pogotovu ono pjevanje, zalaganje i religiozni zanos samih derviša ” ističe Ljira Ljulja, iz Skadra u Albaniji.

Prvi derviši su na Balkansko poluostrvo došli iz današnje Turske, Sirije i drugih, tada otomanskih teritorija. Pokret je pustio korijene u 19. vijeku, a veoma dugo prisutna je tradicija Zikra. Ona nema samo ritualni i religijski, već i kulturni i tradicionalni značaj. Ili, kako to kaže prizrenski šeh - „Zikr je čišćenje srca i duše vjernika od grijeha“.

Autor: Refki Alija

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić