Zemaljski karavan posjetio Srebrenicu | Panorama | DW | 06.07.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Zemaljski karavan posjetio Srebrenicu

Članovi ovog karavana posjećuju mjesta gdje je bio rat i gdje je ostala trauma. Njihova misija je da podjele mir, sreću i iscjeljenje u svijetu kroz riječi, umjetnost, muziku, shiatsu terapiju i međuvjerske molitve.

Zemaljski karavan je za sve otvoreno hodočašće na mjesta koja su pretrpjela traumu i nasilje, a cilj je da se pomogne u liječenju rana rata, nasilja i katastrofe. Pokrenuli su ga članovi budističke grupe Tao Sangha 2015. godine u Japanu i od tad oni putuju svijetom. Među njima su Austrijanci, Izraelci, Holanđani Japanci i Indonežani.

Austrijanka Alice za DW predstavlja članove grupe ovog zanimljivog karavana koji su svoje višednevno putovanje Bosnom započeli u Tuzli, da bi do Srebrenice stigli biciklima.

"Mi idemo naročito u zemlje u kojima su ratne rane još uvijek svježe i otvorene, jer pokušavamo pomoći u prevazilaženju tog stanja.  Praktikujemo thai shiatsu kao posebnu vrstu terapautske masaže koja nam pomaže da sa ljudima stvorimo bliži kontakt u slanju naše poruke mira i jedinstva među ljudima, narodima i religijama”, kaže Alice.

Pomiješana osjećanja

Bosnien und Herzegowina Earth Caravan (DW/M. Sekulic)

Na fotografiji sa lijeva na desno Irvin Mujičić, Megali iz Izraela i Jacomin iz Indonezije. U pozadini Rob iz Holandije.

Posjeta Memorijalnom centru u Potočarima za Izraelku Magali je bila puna teških emocija, ali sa druge strane je vidjela lijepe mlade ljude koji su im bili vodiči kroz memorijalni centar i muzej. „Stekla sam osjećaj da su i duše ljudi koji su ubijeni i nestali isto tako lijepe, čiste i nevine. Jedino što ja mogu sada je samo da se molim za njihovo spasenje”, kaže ona.

Slične utiske iz Potočara nosi i Japanka Miwa: “Veoma teško je opisati osjećaje koji vas obuzmu. Poruka koju sam ponijela iz Potočara je da ovo mora biti iskustvo i opomena za budućnost čovječanstvu i kako svi zajedno i svakodnevno moramo raditi na tome da se spriječi ubijanje i smrt nevinih, da se više nikad i nikome na planeti ne ponovi to što se ovdje desilo”.

Indonežanka Jacomin kaže da nije prvi put ovdje i dodaje: "Prije dvadesetak godina bila sam član  jedne muzičke grupe koja je tada posjećivala izbjegličke kampove na tlu bivše Jugoslavije pjevajući za djecu. Sada mi se ta sjećanja vraćaju i osjećam se veoma vezana za ovu zemlju i njene ljude, jer ja sam Indonežanka, ali živim u Holandiji. Kada dolazim u Potočare i znam da su to držali Holanđani, osjećanja mi se pomiješaju i bude mi veoma teško”, kaže Jacomin.

Slična osjećanja ima i rođeni Holanđanin Rob: “Srebrenica je za Holandiju i Holanđane crna tačka u istoriji i obični ljudi u Holandiji osjećaju dio krvice za to što se desilo ovdje, jer znaju da holandski vojnici i holandska vlada tada nisu učinili sve što su mogli da zaštite ljude koji su zatim bili ubijeni”, kaže on.

Ako to mogu Bošnjaci, Srbi i Hrvati, onda mogu i Izraelci i Palestinci

Jedan od ciljeva svjetskog karavan je i informisanje javnosti o stanju u odnosima Izraela i Palestine. Oni žele  da se više zna u kakvim uslovima danas živi narod Palestine, te žele da i palestinski narod ima svoju državu. Na pitanje DW-a, mogu li narodi Izraela i Palestine živjeti zajedno u miru, Izraelka Magali odgovara:

“Naravno da je moguće da Izraelci i Palestinci žive u miru jedni pored drugih, ali problem je što to moramo objasniti nekima koji ne misle tako - njih je mnogo. Mi želimo da pokažemo da je to itekako moguće, ali da vlast i politika treba više da slušaju i poštuju volju običnih ljudi”.

Nakon svega što su vidjeli i doživjeli u Srebrenici, učesnici Svjetskog karavana kažu kako bi njihova poruka odavde Izraelu, Palestini ali i cijelom čovječanstvu  trebala biti ustvari pitanje: "Ako zajedno u miru mogu živjeti Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Srebrenici, nakon toliko prolivene krvi i genocida, zašto to ne bi mogli Izraelci i Palestinci i na drugim mjestima gdje ljudi bespotrebno ginu?".

Priroda, ljudi i ekološki čista hrana bogatstvo Srebrenice i BiH

Bosnien und Herzegowina Earth Caravan (DW/M. Sekulic)

Detalji iz sela Osmače

O Srebrenici i onom što se tamo desilo tokom rata devedesetih, imali su puno informacija, ali su se članovi karavana željeli i sami uvjeriti, a posebno vidjeti kako je u Srebrenici danas.

"Jedan od naših ciljeva je stvaranje bolje budućnosti za generacije koje dolaze i zato smo odlučili da ostanemo nekoliko dana u Srebrenici i upoznamo se sa životom povratnika u selima. Čuli  smo za projekat seoskog turizma koji vodi mladi Irvin Mujičić što nas je posebno zainteresovalo. Oduševljeni smo onim što smo do sada uspjeli vidjeti, jer priroda se svakim danom ozbiljno uništava i nema mnogo ljudi mogućost da živi u harmoniji sa čistom prirodom, a mi to želimo propagirati za dobrobit čovječanstva”, kaže Alice za DW.

Svjetski karavan se kratko zaustavio u samoj Srebrenici, gdje su učesnici probali bh. brend domaće pivo sa rakijom šljivovicom, odakle su stigli u selo Osmače, gdje ih je u svom domaćinstvu ugostio Azem Avdić. Oduševila ih je bosanska domaća hrana iz čiste prirode i posebno gostoprimstvo Bosanaca koji gostu po nepisanom pravilu i običaju nastoje ponuditi najbolje što imaju.

Iz Osmača su se na ručku zaustavili u selu Jasenova na imanju Emina Bektića - jednog od prvih povratnika u ovaj kraj. Emin, seoski pjesnik i muzičar u sedmoj deceniji života pričao im je o svojoj ljubavi prema konjima kojih ima petnaest, kao i o životu rudara koji je penziju zaradio radeći u njemačkim rudnicima uglja. Ljubav prema konjima je prenio i na svoje četiri kćerke čije fotografije kako jašu konje su prenijeli svi svjetski mediji.

Karavan mira kroz Srbiju

Bosnien und Herzegowina Earth Caravan (DW/M. Sekulic)

Vožnja čamcem u kanjonu Drine

Gosti Srebrenice iz ovog kravana su bili i u dijelu novog Nacionalnog parka u čuvenom lovištu Sušica, obišli su veliku nekropolu stećaka na putu ka ostatcima kula starog grada Klotjevca odakle su sišli u kanjon Drine i iz čamca razgledali njegovu ljepotu.

Domaćin na ovoj pješačkoj turi bio im je Irvin Mujčić, zaljubljenik u prirodu koji u Srebrenici već nekoliko godina propagira seoski turizam dovodeći grupe stranaca iz svih krajeva svijeta. I sam je povratnik u rodni grad u kojem je u ratnom vihoru izgubio oca, a on sa sestrom majkom i mlađim bratom izbjegao u Italiju gdje je odrastao, završio fakultet i nakon nekoliko godina rada u zemljama Afrike i Evrope vratio se u Srebrenicu i pored kuće u gradu odlučio da živi u selu.

Svjetski karavan  nastavlja svoju mirovnu misiju na biciklima kroz Srbiju kao svojevrstan marš mira kako bi i ljudima tamo poslali poruku pomirenja na putu prevazilaženja problema i ružnih dešavanja iz prošlosti.

Sa jezera Perućac preko graniče rijeke Drine prelaze u Srbiju put Kosjerića, Gornjeg Milanovca i Šumarica do Petrovca na Mlavi kao krajnjeg odredišta ovog putovanja.

Na pitanje zašto baš Petrovac na Mlavi za DW su kazali da tamo imaju od prije uspostavljenu dobru sradnju sa profesorima i nastavnicima škola u o ovom gradu, koji veoma dobro rade sa djecom što je i dio njihove misije, tako da žele pripomoći boljoj budućnosti te djece.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Reklama