Zeleno svjetlo za sporazum EU i BIH

"Poziv iz Berlina je učinio svoje", piše bečki Standard. "Njemački ministar spoljnih poslova lično je telefonirao s šefom najveće srpske partije u BiH, Miloradom Dodikom i pozvao ga da učini ustupke. Sada još samo da države-članice Evropske unije daju zeleno svjetlo i da konačno dođe do potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom."

Još nekoliko Dodikovih zahtjeva

Standard napominje da je to bio uslov evropskih država, zapravo zahtjev da se partije u BiH obavežu na reforme kako bi Sporazum mogao da bude potpisan, a da bi se to desilo i Savjet Evrope mora da zeleno svjetlo. "Doduše, Dodik je imao još nekoliko zahtjeva kao uslov za njegov potpis. Prvenstveno", piše list, "on je htio da osigura da će Republika Srpska, dio zemlje u kojoj on vodi glavnu riječ, ostati zaštićena. A to znači da će zahtjevi za ustavnim refoformama, jednostavno pasti u vodu", piše bečki Standard.

"Ovo je bilo u potpunosti u njemačkom duhu da zajedno s Velikom Britanijom izradi novu strategiju za BiH. Jer, stara strategija EU kojom su se prvo, kao suštinske, zahtijevale ustavne reforme, potpuno je propala u posljednjih nekoliko godina. Sada se prije svega radi na tome da se reformiše državna administracija i tržište rada. Njemačka je još prošlog ljeta izradila strategiju za 'privredni rast'. Zahtjeva se pojednostavljenje dobijanja dozvola za preduzetnike što je u ovom trenutku prekomplikovano i netransparentno. Onda je potrebno da se reformiše socijalni sistem, posebno kada je riječ o socijalnim davanjima koja ubuduće neće biti raspoređivana po tome ko ima zakonska prava na njih već prema potrebama. Veliki dio novca za sada ide ratnim veteranima, a u istom trenutku mnogi Bosanci i Hercegovci su uzeli kredite kako bi se uopšte mogli prehraniti." Bečki list u svom onlajn izdanju pak zaključuje kako je još uvijek "nejasno kako će se zamišljeni privredni rast ostvariti u praksi".

Stari politički trikovi - obećanja

Njemačka štampa piše i o situaciji u Grčkoj i u oštrom tonu primjećuje da otpisa dugova neće i ne može biti i da premijer Grčke Aleksis Cipras treba da se dozove pameti. „Ako Cipras već nije znao prije izbora, sada svakako zna: neće biti otpisa grčkih dugova, a bolne reforme moraju da se nastave“, piše Noje osnabriker cajtung. „Tu poruku su grčki premijer i ministar finansija mogli da čuju u Briselu, Parizu i Frankfurtu, i to od vodećih evropskih političara i šefa Evropske centralne banke. Istu poruku će Varufakis opet čuti i danas, kada se sretne sa Šojbleom (njemački ministar finansija Volfgang Šojble prim. red.). Ali, na tome ne smije da ostane. Grčkoj vladi i zemljama evra treba poželiti da, uprkos demonstraciji moći, sagrade prve mostove kompromisa.“ Štraubinger Tageblat piše da, kako god okreneš i kako god strategiju nazoveš, Grčka ne može da pobjegne od neophodnosti da samu sebe izliječi. „Ta spoznaja je nelagodna, sa njom se nije moglo u izbornu kampanju. Cipras to dobro zna, zato je posegnuo za najstarijim političkim trikom – obećavao je. Najkasnije od posjete centrali EU zna da ta obećanja ne može da ispuni. Za njih su potrebne milijarde koje Atina nema.“

„Skoro da je impresivna predstava koju izvode Cipras i, pre svega, njegov ministar finansija Varufakis“, piše Velt. „Liberalni komunista Varufakis izgleda kao da se sprema na borbu prsa u prsa. Košulja preko pantalona, otvorena kragna. Prijeti. Proklinje. Hoće pobjedu – pogotovo nad Njemačkom. Pred takvim siledžijom ne smijete se uplašiti, inače su vam šanse slabe. Zato je i dobro što je Vlada u Berlinu za sada uzdržana. O kompromisu će moći da se pregovara tek kada bude poznato sa kakvim konkretnim brojevima i faktima Grci dolaze.“ Oštar je i Štutgarter nahrihten: „Varufakis će se sa svojih posjeta Frankfurtu i Berlinu vratiti praznih ruku. U Atini će ga sačekati njegov premijer – praznih džepova nakon posjeta Rimu, Parizu i Briselu. Njih dvojica mogu samo sebe da krive. Prvih dana na vlasti izazvali su neopisiv haos. A nije da u EU djelimično nema razumijevanja za Ciprasa i Varufakisa. Ipak, kako izaći u susret ljudima koji čine sve da prokockaju i poslednje ostatke ekonomske pouzdanosti i političkog kredibiliteta?“, pita se Velt.

Noje vestfeliše je nešto blaži i primjećuje mogućnost da se atinskim „narodnim tribunima“ ipak izađe nekoliko koraka u susret. „Grci moraju da dovedu sopstvenu državu u red, to je neizbježno. Ali, napredak može i drugačije da se kontroliše – ne mora se slati omražena Trojka koja je u Grčkoj postala simbol stranog uplitanja. Radi se prevashodno o psihologiji, političkom obziru. Uslovi kredita su već sada dovoljno povoljni, a njihovu otplatu ionako neće doživjeti ni Šojble ni Merkel, ali ni Cipras. Nešto kozmetičkih ustupaka ne bi nanijelo štetu.“