„Zdravstveni sistem će preživjeti samo sa vakcinom“

Zdravstveni sistem Srbije trenutno broji najmanje 3.300 oboljelih zdravstvenih radnika i 67 preminulih ljekara. Njihov život u „crvenoj zoni“ pratio je nedostatak zaštitne opreme, manjak bolničkih kapaciteta, nepovjerljivi građani, preopterećenost poslom, loša organizacija rada i dugi redovi onih koji čekaju na njihovu pomoć.

Takvu situaciju nadležni nazivaju „prenapregnutim zdravstvenim sistemom", ali anesteziolog i predsjednik Sindikata ljekara i farmaceuta Srbije Rade Panić smatra da nema potrebe za eufemizmima. On je upravo izašao iz 24-časovnog dežurstva i nema dilemu da je zdravstveni sistem Srbije „pukao".

„Pod tim podrazumijevam da za svako dežurstvo koje sam proveo od 6. novembra do 31. decembra u kovid-jedinici u Kraljevu, nisam imao dovoljno mjesta u jedinici intenzivne njege za sve pacijente kojima je to bilo neophodno. Podrazumijeva se da je nedozvoljivo da se u situaciji epidemije u redovima čeka više od dva sata, gdje nisu odvojeni kovid i nekovid ili sumnjivi kovid-pacijenti“, objašnjava Panić u razgovoru za DW.

„Kada niste sposobni da zbrinete sve pacijente, onda morate da primjenite ratnu trijažu i birate kome ćete da date prednost, ko ima veću šansu da preživi. Kad je jedan takav slučaj, nekako i može da prođe, ali kad je to konstanta koja se održava i prisutna je na celoj teritoriji, onda je to zdravstveni sistem koji je pukao.“

Takav sistem preživjeće, kaže, samo ako dovoljna količina vakcine stigne do Srbije u neko dogledno vrijeme. U međuvremenu, zdravstveni radnici čine sve što mogu da se kolo vrti. „Ali mi ne možemo da garantujemo da će biti lijekova i svega što je potrebno“, dodaje Panić, jer za razliku od prvih mjeseci borbe protiv epidemije, u zdravstvenim ustanovama više ne manjka zaštitne opreme, ali počinju da nedostaju lijekovi.

„Ima već dvadesetak dana kako dobijamo informacije da počinju da nestaju neki lijekovi koji su maltene obavezna terapija u srednjim i teškim kliničkih slikama. Više ih u apotekama nema, sve je povučeno u bolnice.“

- pročitajte i ovo: Hrvatska i Srbija počele s cijepljenjem, BiH i ostali još čekaju

„Razmjere će se tek vidjeti“

Posljedice mogu da se vide na svakom koraku, smatra Panić. Posebno ih vide korona pozitivni pacijenti koji se vraćaju kućama na liječenje sa rizikom da se ponovo pojave na vratima bolnice u kritičnom stanju. Ali prave razmjere „pucanja“ vidjeće se tek kad statistika pokaže koji je broj nekovid pacijenata preminuo, jer zbog epidemije nije mogao da stigne na red za liječenje.

Epidemija je, kaže, stalnim i konkretnim pritiskom samo ogolila ranije probleme zdravstvenog sistema. Panić podsjeća na to da je još 2016. godine na protestu ispred Vlade Srbije vikao „Uzbuna, uzbuna, ovdje gori požar!“. Tada niko nije reagovao.

„Godinama se u srpskom zdravstvu ne radi kako treba, nego se Ministarstvo zdravlja koristi za političko potkusurivanje. Ništa se ne planira, a kada u zdravstvu ne planirate bar deset godina unaprijed, precizno i promišljeno, dolazite u veliki problem.“

A nepromišljenost se najviše ogleda u deficitu zdravstvenih radnika. Srbija je u epidemiju ušla sa deficitom od deset posto zdravstvenih radnika. „A sada je i zvanično potvrđeno da je tamo, gdje na jednog pacijenta dolazi jedna sestra, preživljavanje ubjedljivo najveće“, podsjeća Panić. „Kod nas je u intenzivnoj njezi otprilike jedna sestra na tri, četiri ili pet pacijenata, a na običnim odjeljenjima i po 30, 40 pacijenata. Ona ne može da stigne ni da ih obiđe i podijeli terapiju, a kamoli da im pruži dodatnu potrebu zdravstvenu njegu“, priča Panić.

O deficitu ljekara, kaže, najbolje svjedoče rezultati konkursa za novootvorenu bolnicu u Batajnici. „Na mjesto traženih 80 anesteziologa, primljen je jedan anesteziolog i 60 ljekara opšte medicine. Džaba zgrada, džaba respirator i ventilator ako nema ko na njemu da radi.“

- pročitajte i ovo: Novinari u zatvoru zbog izvještavanja o koroni

„Ili ćemo skinuti mantil ili ćemo izaći na protest“

Panić priznaje da ljekari nisu bili dovoljno glasni svih ovih godina i da sindikati nisu mnogo radili na zaštiti prava zaposlenih, ali ni prava građana.

„Ali mislim da se sistemski radilo na podjelama između medicinskih sestara i ljekara, između samih ljekara, između samih sestara , a onda se još dodatno problematika loše zdravstvene usluge spuštala na nivo zdravstvenih radnika, na koje građani svaljuju nezadovoljstvo onim za šta je odgovoran načenik, direktor i ministar“ žali se Panić. „Ja ne mogu pacijentu da objasnim da nema nekog lijeka ili bratu i ocu trudnice zašto oni tog trenutka ne mogu da daju krv za svoju ćerku i suprugu, nego moramo da trebujemo krv iz Kragujevca ili Beograda, jer je transfuzija novim zakonom centralizovana."

Svi ti dnevni izazovi, međutim, samo su pojačavali gnjev među ljekarima i sestrama. Kovid je prelio čašu i sada su na prekretnici. „Posljednjih dana ono što najčešće čujemo među kolegama je da će ili skinuti mantil i napustiti profesiju ili ćemo izaći svi na protest ili ćemo svi, čim se ukaže prilika, negdje preko granice“, kaže Panić.

„Kao da neko smišljeno radi na tome da zdravstveni sistem u Srbiji potpuno prestane da funkcioniše u onom državnom obliku kako ga znamo i pređe potpuno u privatne ruke.“

A to bi rješenje, prema njegovom mišljenju, bilo najpogubnije za građane. „Građani nisu u mogućnosti da plaćaju privatnu uslugu i naša budućnost je u tome da se ovaj sistem očuva sa pojačanim kadrom. Istina je da su mnogi otišli, ali istina je i da bi se mnogi vratili kad bi bili pristojni uslovi za rad. Dakle, ne pričamo čak ni o zaradama, već samo o pristojnim uslovima za rad“, zaključuje Panić.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android