Znao je postaviti pravo pitanje!

DW: Godinama ste poznavali Zbigniewa Brzezinskog. Šta vas je povezivalo, a šta ne?

Horst Teltschik: Mi smo se izvanredno razumjeli. Uvijek sam mislio da je interesantan i da svojim mišljenjem i pitanjima "vraća iz mrtvih", čak i ako se čovjek baš uvijek i ne slaže s njim - on je imao veoma jasno definirana mišljenja, koja su pod jakim uticajem njegovog porijekla. Rođen je u Poljskoj i upravo ta činjenica imala je odlučujući uticaj na njegovu procjenu Sovjetskog saveza, odnosno Rusije.

Prvi put sam se s njim sreo intelektualno, dok sam bio student u Berlinu kod profesora Richarda Löwenthala, tadašnjeg genija međunarodne vanjske i sigurnosne politike. Onaj ko je studirao kod njega i htio se baviti Varšavskim paktom, morao je pročitati standardno djelo Brzezinskog "Sovjetski blok". Ova knjiga me je uvela u aktivno bavljenje politikom.

U kojoj mjeri?

Imala je odlučujući podsticaj, odnosno pitanje - kako se razvija Sovjetski savez? Hoće li on ostati blok? Hoće li Moskva biti u mogućnosti da održi imperiju ili će doći do tendencija kao što je rast nacionalne svijesti i želje za slobodom naroda istočne Evrope, prije svega Poljaka, koji će je voditi u promjene? Brzezinski je s jedne strane na to pitanje dao odgovor, rekavši da će SSSR uvijek i po svaku cijenu prevladati, ali s druge strane, samo njegovo jasno definiranje ovog pitanja, za nas je bilo dovoljno da nas motivira da Sovjetski savez uvijek pratimo. Zbog toga je naša politika u 80-im bila sljedeća: Podržat ćemo sve reformske pokrete u državama Varšavskog pakta koliko god to možemo. To je bio najuzbudljiviji podsticaj koji je stigao od Brežinskog.

On se mogao posmatrati i kritički. Dok je radio kao savjetnik za sigurnost kod Cartera u konfliktu u Afganistanu, u jednoj prilici se ponio veoma populistički. Stajao je na planini i izjavio da mu treba kalašnjikov da puca. To je bio jedan veoma "vojnički" nastup protiv sovjetske intervencije - signal Hladnog rata.

Kurs Brzezinskog, za razliku od sovjetskog, jedva da je odgovarao politici Istočne Njemačke...

Da i ne. Dok je Poljska sa pokretom Solidarnost 1980. bila na vrhu, Brzezinski je govoreći o ulozi SSSR-a bio pesimističan. On jednostavno nije mogao zamisliti da se Sovjetski savez može promijeniti. Zbog svog poljskog porijekla, imao je uvijek duboko nepovjerenje prema Moskvi.

Zar mu aktuelni razvoj situacije ne daje za pravo?

Da, to je jedna važna diskusija. Ja lično ipak mislim da nije bio u pravu, pa ni kada je Putin izigravao i demonstrirao svoju moć u Ukrajini, Gruziji i Transnistriji. Mislim da se današnja Rusija još uvijek odupire procesu promjene, ali je ne može spriječiti na duge staze.

Da li je duh Brzezinskog igrao određenu ulogu za Vas u vremenu Ujedinjenja Njemačke?

U tom vremenu ne, jer je neko drugi igrao tu ulogu - Henri Kissinger. U to vrijeme on je redovno dolazio u Bonn i razgovarao samnom i sa kancelarom. Brzezinski nas, s druge strane, nije posjećivao. Zašto on to tada nije radio, ne znam. U to vrijeme je češće putovao u Poljsku, što je sasvim razumljivo.

Brzezinski je tada podržavao ulazak novih zemalja članica u NATO. Jeste li Vi dijelili njegovo mišljenje?

Ja bih lično kao prioritet odredio proširenje EU, a tek onda u drugom koraku, proširenje NATO-a.

Zašto?

Jer bi to Rusija bolje razumjela i lakše podnijela. Guranje, kojim se vlada Njemačke probila na vrh, dalo je utisak Moskvi da je ona usmjerena protiv Rusije - što je iz interesa Poljske i baltičkih zemalja bilo razumljivo. Tamo je naravno sigurnost bila važnija od ekonomskog razvoja. U baltičkim državama su sovjetske trupe bile raspoređene još za vrijeme Gorbatschowa. To nije bilo za zaboraviti.

U Poljskoj i na Baltiku od početka imaju povjerenja u Amerikance.

Poljaci vjeruju samo Amerikancima i to vrijedi još i danas. Oni to neće tako otvoreno reći, ali NATO je za njih veoma važan samo zbog činjenice što ga vode Amerikanci.

Mislite li da to u ovim vremenima može biti riskantno?

Da, ja to tako vidim.

Da se vratimo na Brzezinskog - još i prije krize u Ukrajini, on je upozoravao da tamo može doći do igre moći između Istoka i Zapada. Nedugo potom, došlo je do rata.

Njegova porodica vodila je porijeklo iz Ukrajine, zbog čega je imao drugačiji emocionalni odnos prema Ukrajini i Poljskoj, nego što su ga drugi imali. Kada posmatram iz tog ugla, razumijem zašto je odgovornost za razvoj situacije u Ukrajini prebacio Rusiji i zahitjevao da se protiv Rusije ide punom snagom. 

Poljskoj priznajem da se uvijek brinula o Ukrajini. Brinula se da dođe do dijaloga tamo, dok se Zapad za to uopšte nije interesovao. Posljednje za što su se Amerikanci interesovali je denukleariziranje Ukrajine. Nakon što je to izvršeno, oni se više nisu interesovali za zemlju. Tako isto i ostatak Evrope. Samo je Poljska i dalje Ukrajini davala pažnju. Ostatak Evrope jeusmjerio pogled prema Ukrajini tek kada je došlo do krize.

Šta će Vam ostati kao najjače sjećanje na Brzezinskog?

To će uvijek biti jedan nezaboravan momenat 11-og septembra u Pekingu, koji smo doživjeli skupa. Bili smo pozvani na jednu međunarodnu konferenciju od strane Kineza, skupa sa Helmutom Kohlom. Kohl je predložio zajedničku večeru sa Brzezinskim. Zbigniew je bio spreman da krene odmah i dok smo sjedili u apartmanu Helmuta Kohla i čekali, čuli smo šta se desilo u New Yorku. Pratili smo prenos tragičnog napada na televiziji i bili duboko potreseni. Tada mi je Brzezinski rekao: "Čuj, šta bi ti u ovom momentu savjetovao američkom predsjedniku?" Ovo pitanje neću nikada zaboraviti. Nisam imao odgovor. Situacija je bila toliko šokantna i nezamisliva, da nisam mogao odgovoriti tek tako. U tom trenutku još niko nije znao ko su počinioci, ali kao savjetnicima za sigurnost, što smo tada obojica bili, ovo pitanje bi nam bilo postavljeno istog trenutka. Šta bi trebao uraditi predsjednik? Obojica smo bili bespomoćni. Spontano, nismo imali nikakav odgovor.