Zašto je Habermas odbio nagradu Mohameda bin Zajeda

Nagrada „Šeik Zajed Book Award" se ne može nazvati prestižnom, ali pozamašan je novčani dio od 225.000 eura. Pokrovitelj je Mohamed bin Zajed, prestolonasljednik emirata Abu Dabija i faktički vladar Ujedinjenih Emirata, dok je nagrada nazvana prema njegovom ocu. Priznanje je trebalo da bude uručeno tokom sajma knjiga u Abu Dabiju (23-29. maj).

Jedan od najvećih filozofa današnjice Jirgen Habermas (91) najprije je prihvatio nagradu, ali se potom predomislio, možda zbog kritika iz medija.

U jednom komentaru na portalu „Špigela“ u nedjelju ujutru je čak postavljeno pitanje da li se i velikan poput Habermasa može kupiti kao trofej? „U Emiratima nema ni traga od onoga što je Habermasu sveto i o čemu govori njegovo životno djelo: niti liberalne i kritičke javnosti, niti takmičenja političkih ideja sa strankama i slobodnim izborima, pogotovo nema opšte jednakosti koju osigurava pravna država“.

No već u nedelju popodne Habermas se obratio javnosti pismom preko njegove izdavačke kuće „Zurkamp“, gde navodi da je pogrešio i da će ipak odbiti nagradu. Habermas piše da mu isprva nije bila jasna tijesna veza institucije koja dodeljuje nagradu i političkog sistema u Emiratima.

Drugo pitanje je kakva je bila uloga Jirgena Bosa, direktora Frankfurtskog sajma knjiga? Prema Habermasovim rečima, upravo je Bos „razvejao sumnje“ i ubjedio ga da primi nagradu. No Bos, čovek koji vodi najveći sajam knjiga na svetu, istovremeno je u „naučnom komitetu“ za dodjelu nagrade „Šeik Zajed“.

Na upit DW-a, Bos kaže da ne može da otkriva detalje iz privatnih razgovora sa Habermasom, ali da se zalagao da upravo njemački filozof dobije tu nagradu za životno djelo. „Dodjela nagrade njemu bila bi povod da se njegovo značajno djelo i njegovi stavovi učine još poznatijim u arapskom kulturnom prostoru i tako podstaknu suočavanje arapskog društva sa njegovim djelom“, navodi Bos.

Kako nastavlja direktor Frankfurtskog sajma, „demokratske vrijednosti bolje možemo da zastupamo ako smo prisutni, nego ako povećavamo odstojanje“. Jirgen Habermas nije želeo da odgovori na pitanja DW-a.

Angažovani mislilac

Habermas je rođen 1929. u Diseldorfu i svakako je jedan od najuticajnijih živih filozofa. U medijima ga često nazivaju „frankfurtskom usijanom glavom“, jer pripada uticajnoj filozofskoj školi iz grada sa Majne. On je jedan od rijetkih velikana takve biografije koji i dalje redovno govore i pišu o aktuelnim političkim temama.

Njegova habilitacija „Strukturalna transformacija javne sfere" (1961) važi za remekdjelo u kojem uspostavlja pojam „javnosti“ kao „istorijske kategorije“. Prema Habermasu, o „javnom mnjenju“ se moglo govoriti tek u kasnom 17. vijeku u Engleskoj i 18. vijeku u Francuskoj.

Oko 1968. je bio važan dio „Frankfurtske škole“, kako se nazivala grupa intelektualaca koji su raspravljali o tome kako se prosvjećeni čovjek, koji se zahvaljujući razumu oslobodio sila prirode i sujeverja, mogao srozati do varvarstva nacionalsocijalizma.

Kao i pisac Ginter Gras, i Habermas je rastao u senci nacizma. To iskustvo ostavilo je traga u njegovom djelu gdje se pita kako je zemlja koja je iznjedrila Lesinga, Šilera i Getea poklonila poverenje vulgarnom despotu i čak ga izabrala za rajhskancelara 1933? I kako sprečiti da jezik ponovo postane oružje koje će zavesti ljude?

Tokom studentskih protesta Habermas je na Univerzitetu u Frankfurtu držao katedru za filozofiju i sociologiju. Mnogi šezdesetosmaši u tom profesoru vide svog mentora. Ipak, Habermas se distancirao od pokreta kad je postao radikalan i počeo je javno da ga kritikuje.

Zagovornik evropskog jedinstva

U svom kapitalnom djelu „Teorija komunikativnog djelovanja“ (1981), Habermas je razvio neku vrstu uputstva za moderno društvo. Prema njemu, temelj društva je u jeziku koji, kao sredstvo sporazumevanja, osposobljava za djelovanje. Pita se: kako u demokratiji obezbijediti prisilu boljeg argumenta?

Ovaj filozof je kasnije uvodio pojmove koji su postali temelj nemačke politike i suživota, recimo onaj o „konsezualnom“ društvu gdje građani nisu primaoci naređenja nego sami interveniraju, jasno iznose svoj stav i traže kompromis.

Poslednjih godina se javlja za riječ kao odlučni branilac evropskog jedinstva. Zbog toga je 2018. godine dobio „Nemačko-francusku medijsku nagradu“.

U Abu Dabiju je trebalo da dobije nagradu za životno djelo. Mnoge njegove knjige prevedene su na arapski jezik. „Na dugi rok vjerujem u prosvetiteljsku moć kritičke riječi koja prodire u političku javnost. Za to su dovoljne i moje knjige koju su prevedene na arapski, zbog čega sam zahvalan“, napisao je Habermas u pismu.

Na portalu „Špigela“ potom je objavljen drugi komentar u kojem se hvali to što se Habermas predomislio nakon prethodnog pisanja „Špigela“. „Habermas se pokazao otvorenim za nove informacije i argumente, a to je nešto što mnogim ljudima teško pada. Kod jednog 91-godišnjaka sa monumentalnim životnim djelom takva nesmanjena pokretljivost duha djeluje senzacionalno", piše Špigel.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu