"Zaustavljen rast selefijske scene"
5. april 2018
DW: Gospodine Kiefer, prema novinskim izvještajima se broj selefija u Njemačkoj udvostručio od 2013. Istovremeno se kaže da se trend povećanja pristalica tog pokreta usporava. Kakav je Vaš utisak, je li selefijska scena još uvijek u porastu ili njihovo vrijeme već prolazi?
Michael Kiefer: Imam utisak da ona više ne raste. Naravno, to ima veze sa činjenicom da je takozvana Islamska država pretrpjela ozbiljan poraz u Iraku i Siriji. Propaganda je bila tako usmjerena da se uvijek govorilo "mi se borimo u ratu svih ratova, u konačnoj bitci". Ovaj projekat je propao. I ako se krene od pretpostavke da su aktivnosti Islamske države 2013. i 2014. djelovale mobilizirajuće, sada se može reći da taj teški poraz djeluje demobilizirajuće. Prema tome, pretpostavljam da se scena u narednih nekoliko mjeseci vjerovatno više neće značajno povećati, ali ipak nisam u potpunosti siguran.
Kako se selefije u zemlji pokušavaju mobilizirati, nakon što je projekat uspostave kalifata propao?
Trenutno se pokušava preraditi ovaj poraz i poziva se na izgradnju mreža, da se aktivira u mjestu stanovanja i tako dalje. To se uglavnom radi putem društvenih mreža, preko WhatsApp-a, ali i drugih kanala. Naravno, još uvijek postoji prilično aktivna scena propovjednika, koji i dalje ovdje pokušavaju propagirati. Ali, velika vizija je nestala. Radi se na promjeni strategije, što će svakako uvesti red u tu scenu.
Ta scena je u velikim gradovima poput Berlina i Hamburga porasla brže nego negdje drugo. Zašto?
To je u logici društvenih pokreta, da su u okviru urbanih naselja ti fenomeni vidljiviji nego u provinciji. Ako za primjer uzmemo Rursku oblast sa devet miliona stanovnika, tu se, naravno, može pronaći više žarišta nego u Bavarskoj šumi ili u Sauerlandu. Kada je riječ o rastu te scene na određenim lokalitetima, moramo biti pažljivi, jer je odlika te scene izražena mobilnost i veoma dobra umreženost. U prošlosti smo već više puta vidjeli da se akteri preseljavaju, uzimajući sa sobom i svoju mrežu ili je ponovo grade. I tako se može desiti da se za nekoliko sedmica u nekom novom gradu formira sasvim nova scena, koja potom brzo može uzrokovati nevolje. To je drugačije nego kod desničarskog ekstremizma, jer je ta desna scena po mom mišljenju mnogo prizemnija.
Vi ste, između ostalog, istraživali chat-protokole mladih salafista. Kako se odvija njihova radikalizacija?
Radikalizacija se nikada ne odvija prema nekoj jedinstvenoj šemi. Ali ono što možemo reći je da je radikalizacija uvijek vezana za grupe. Ona se u pravilu ne događa sama od sebe. Uvijek su tu uključeni drugi mladi ljudi, od kojih se neki već dugo poznaju. Riječ je o rođacima, drugovima iz osnovne škole ili čak vrtića. Od jednog određenog trenutka se već može prepoznati ta kobna grupna dinamika. To podrazumijeva da se ove grupe i zatvaraju, izolujući se od spoljnog svijeta. Povremeno, u ovim grupama postoji neka vrsta otvorene konkurencije, ko je sada najradikalniji, a kada se to dogodi, tada je kasno za prevenciju.
Vi radite i na prevenciji radikalizacije. Kada se mora početi s tim?
Kada se uoče prvi znakovi, tada se mora početi. To što se događa nisu munjeviti procesi, već postepene promjene. A ono što je važno je da se pravilno protumače znakovi. Prije svega je važno da se nastavnici, socijalni radnici, roditelji, ali i druge osobe iz okruženja nekog adolescenta, uključe i razviju svojevrsne pažljive brige. Već u ranom stadiju treba pitati - "Hej, šta se događa, šta radiš, gdje si se zadržao?". A potom je jako važno rano suprotstavljanje tome i da se mladim ljudima da do znanja da se brinete za njih. Treba mladima pokazati veću prisutnost i, ako je potrebno, intervenirati jednostranim mjerama, odnosno zabranom određenih stvari. Međutim, sve to se nikada ne može preporučiti kao neki patentirani recept, jer u osnovi se u svakoj pojedinoj situaciji moraju preduzimati individualne mjere prigodne za svaki taj slučaj. Potrebno je vrijeme, ali ako se dobro uradi, može se doći do uspješnog rješenja.