Zastrašujuće spoznaje o "Malim Germanima"

Režiseri Frank Geiger i Mohammad Farokhmanesh napravili su dokumentarni film bezazlenog naslova "Mali Germani" (org: Kleine Germanen). Ali kada se pogleda film, mnogim gledaocima bi se mogla zalediti krv u žilama. U međuvremenu je poznato da su ekstremno-desničarske, populističke ideje naišle na plodno tlo i uzele maha u Njemačkoj i cijeloj Evropi. Ali kakve posljedice sve to ima za mlade generacije? 

To su pitanja koja se postavljaju u filmu "Mali Germani" - na neobičan način. U filmu se puštaju da govore desni populisti i pripadnici desničarsko-nacionalnog spektra  kao što je poznati publicista i izdavač Götz Kubitschek. Oni govore o snovima iz djetinjstva i o tome kako bi trebalo vaspitavati mlade. Geiger und Farokhmanesh pri tome ništa ne komentiraju.

Od gledalaca se traži da sami donesu sud

Komentare u filmu daju ljudi, koji poznaju ekstremno-desničarsku scenu u Njemačkoj, ali koji se ne vide. Film daje uvid u ono što se dešava u omladinskim kampovima u desno-ideološkom okruženju.

Film uz pomoć animacije donosi priču mlade žene, koja je napustila desničarsku scenu, nakon što je i sama bila "mlada Germanka". Ona je kao dijete odgojena u desničarskom duhu. S obzirom da nije željela da je prepoznaju, režiseri su se poslužili animacijom kako bi ispričali njenu priču.

Priča o "Elzi" poslužila je kao primjer za svu djecu koja su odgajana na takav način. Geiger i Farokhmanesh time poručuju da nije sve izgubljeno i da ima nade. Svako može napustiti desničarsku scenu, pa čak i ako je kao dijete godinama bio izložen indoktrinaciji. "Mladi Germani" sada se prikazuje u kinima širom Njemačke. 

"Germanska nova medicina"

Deutsche Welle: Šta Vas je navelo da snimite ovaj film?

Frank Geiger: Čuli smo za slučaj jedne djevojčice koja je imala dijabetes i čiji su roditelji odbili da joj daju inzulin. Služba za brigu o mladima se uključila u ovaj slučaj ali roditelji su se iz jedne savezne zemlje preselili u drugu, kako bi spriječili da se djevojčici, bez njihovog odobrenja, daje inzulin. Mi smo se zapitali, šta se krije iza toga. O kakvoj se to ideologiji radi? Počeli smo da se raspitujemo o njima da bi se ispostavilo da porodica pripada ekstremno desničarskom spektru i da su generacije te porodice odgojene u tom duhu. Za njih je karakteristično da odbijaju klasične medicinske mjere jer ih smatraju "jevrejskom medicinom". Porodica je bila simpatizer "Germanske nove medicine", iza koje je stajao Ryke Geerd Hamer (njemački ljekar 1935 - 2017, koji je propagirao tzv. "Germansku nauku o izlječenju" i kojem je 1986. oduzeto pravo da radi kao doktor. Porodice, koje su pristalice ove ideologije, imaju puno djece, u prosjeku do 7 mališana, jer je to obrazac koji ta ideologija propagira. 

Otkud takve pojave u današnjoj Njemačkoj

Kako je tako nešto moguće u današnjoj Njemačkoj?

Frank Geiger: To je zanimljiv fenomen, da se u našem demokratskom društvu može živjeti odbijajući njegova načela. Potom smo pogledali koliko djece je tako odgojeno i došli smo do zastrašujućeg broja. Tako nas je zainteresovala ta tema.

O kojem broju djece je riječ??

Frank Geiger: Svjesno smo odustali od toga da navodimo brojke. Film bi nas trebao navesti na razmišljanje. Želimo ljude navesti da diskutuju i da razmisle u kojoj mjeri su i sami dolazili u kontakt sa takvim idejama. 

Dozvolite mi ipak da pitam, koje su dimenzije tog fenomena?

Frank Geiger: Mislimo da je riječ o 20.000 djece koji su tako odgojeni. Do te brojke došli smo skupa sa organizacijom "EXIT Deutschland" (Inicijativa za izlazak sa desničarske scene) koja ima intenzivan uvid u to.

Gospodine Farokhmanesh, Vi kao rođeni Iranac, imate drugi pogled, dakle pogled izvana na ova dešavanja?

Mohammad Farokhmanesh: Došao sam u Njemačku sa 22 godine. Odrastao sam u "Islamskoj Republici" i tamo sam socijaliziran. No, i pored toga što se zovem Mohammad, ja sam ateista i nemam puno dodira sa religijom. Kada sam došao u Njemačku, odgoj o kojem govorimo sam odmah osjetio sve do umjerenih slojeva društva, s tim što sam ja odrastao u diktatorskoj zemlji u kojoj nisam imao puno mogućnosti da se razvijam i usavršavam. Pitao sam se, otkud to u zemlji poput današnje Njemačke? Kako je moguće da se odgajaju takva djeca? Djeca koja mrze sve što je strano? Kako je moguće da sa mržnjom pristupaju svemu, što im nije poznato? Kada smo se počeli baviti ovom temom, ustanovili smo da o tome ili nema ili gotovo da nema istraživanja. Tu postoji jedna velika praznina.

Odustali ste od klasičnog dokumentarca. Puštate ljude da govore bez komentara. Zašto?

Frank Geiger: Puno je filmova koji se bave desnim ekstremizmom, koji idu u konfrontaciju. To vodi stvaranju frontova i razgraničavanja u smislu "Ovo su zli". To nismo željeli. Vodili smo razgovore sa niz eksperata. Dosadašnje suočavanje sa ekstremnim desničarima nije dovelo do smanjenja tih tendencija, već to učvršćivanja frontova i to tako da jedni ne žele da znaju za druge. Naša namjera je da se ljudi prisjete, da kažu, zanimljivu to sam čuo od dede ili tako je govorio moj stric. Mi nismo tako udaljeni od naše tradicije i prošlosti. Ona je duboko u nama. Toga ima svugdje. Ne možete se tek tako osloboditi takvog razmišljanja.

Da li su političari prepoznali taj problem, tim prije što  20.000 djece nije mala brojka?

Frank Geiger: Ne vjerujem da je taj problem došao u fokus. Po našem mišljenju u sukobu sa ekstremnom desnicom postoji potpuna bespomoćnost. Tu se mora promijeniti način razmišljanja, jer više ne funkcionišu klasične mustre ponašanja. 

Razgovor vodio: Jochen Kürten

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android