Zastoj kineskog šopinga u Evropi

Koliko nemačkih kompanija su Kinezi prošle godine u potpunosti ili djelimično preuzeli? To San Ji, zadužena za poslovanje sa Kinom u konsultantskoj firmi Ernst&Young, još uvijek ne može da kaže. Jedno je sigurno: „Rekordan broj iz 2016. godine nećemo tako brzo dostići." Sa 68 preuzetih firmi, Njemačka je u pretprošloj godini bila omiljeni cilj investicija kineskih firmi u Evropi. Prošle godine ne samo da je broj preuzetih firmi bio manji, već i obim transakcija, objašnjava San Ji.

Jedno je pri tom bilo odlučujuće: „U novembru 2016. godine kineska vlada je postavila nekoliko uslova kako bi strožije kontrolisala odliv kapitala u inostranstvo", kaže San Ji u razgovoru za DW. Između ostalog, kineski investitori su morali da prođu određene provjere, prije nego što su juan mogli da zamijene za evro ili dolar.

Da bi se dogovorena transakcija zaista i obavila, njemački prodavci od tada traže veće sume novca kao garanciju. „On mora da se isplati na račun u Njemačkoj. Ili garanciju daje banka. Nekoliko planiranih transakcija zbog tako je nažalost propalo", dodaje naša sagovornica.

Miješanje Komunističke partije

Prepreke nisu samo zbog propisa. Njemačka strana kao da ima i loš predosjećaj. „Vidimo da raste uticaj Komunističke partije na pojedine firme što je suprotno onom što smo prošle godine čuli u Davosu. To je ono što nas iritira", kaže predsjednik uticajnog Saveza njemačke industrije Diter Kemp za DW. Kineski predsjednik Si Đinping u Davosu se bio predstavio kao zagovornik slobodne trgovine.

Kineska Komunistička partija ne krije da sa trona tehnološkog liderstva hoće da svrgne tradicionalne industrijske zemlje poput Njemačke. Strategijom „Made in China 2025" definisane su ključne industrije koje bi trebalo da dominiraju. U njih spadaju vazduhoplovna i svemirska industrija.

Možda zato njemačka ministarka privrede hoće detaljno da ispita planirano preuzimanje kompanije Cotesa – koja proizvodi dijelove za avione – od strane kineskog državnog koncerna. „Od uvođenja investicionih revizija u Njemačkoj 2004. godine nijedna kupovina nije zabranjena", poručuju iz Ministarstva. Ali, prošle godine su pravila pooštrena. „Od kada je u julu 2017. godine na snagu stupio novi zakon, ispitano je oko trideset planiranih kupovina. To otprilike odgovora polovini u čitavoj godini", stoji u odgovoru ministarstva na upit DW.

Oštriji zakon zbog jednog slučaja

Povod za pooštravanje zakona o poslovanju sa inostranstvom bilo je preuzimanje firme Kuka iz Augzburga koja proizvodi robote od strane kineskog mešovitog koncerna Midea 2016. godine. To je njemačkoj politici bio alarm. „Kuka je veoma važan akter za industriju 4.0", smatra Oliver Emons iz fondacije „Hans-Bekler". Bolno je dati jednu takvu firmu za visoku tehnologiju u kineske ruke. Sa druge strane to su pravila igre tržišne ekonomije. Kuki treba kapital, Midea je željna tehnologije. Tražili su i pronašli jedno drugog.

Uostalom, kineske kompanije su prošlih godina izgradile imidž iskrenih investitora, koji pokazuju dugoročni interes za njemačke kompanije. U jednom istraživanju fondacije „Hans-Bekler", kineske investicije su zato pozitivno ocijenjene: „Ukoliko pogledamo investicije, vidimo da veći dio kompanija i dalje investira, i dalje cijeni obrazovanje i preuzima zaposlene", kaže za Emons, koji je autor studije, za DW.

Otpuštanje radnika

Ali kada je studija rađena još nisu bili poznati prvi slučajevi gubitka radnih mjesta. Tako je bilo sa kompanijom Ledvance, koja pripada jednom kineskom konzorcijumu: ukinuto je 1.300 radnih mjesta. Tako velike promjene su iznenađujuće, smatra Emons.

Trećina, odnosno 250 radnih mjesta, otpašće i u Augzburgu u kompaniji Kuka. Pri tom je matična kompanija Midea garantovala za radna mjesta. Iako šef kompanije Kuka Til Rojter tvrdi da taj korak nema veze sa saradnjom sa Mideom „pitanje je da li bi to uradio da u kući nije imao kineske investitore", kaže Emons.

On smatra da takvi slučajevi štete ugledu kineskih investitora i da će doprinijeti povećanju straha od prodaje njemačke tehnologije Kini. Ekspertkinja za Kinu, San Ji, smatra da je takav strah neosnovan: „Kao prvo, Kinezi ovdje nisu najveći investitori iz inostranstva. Ispred njih su još Amerikanci, Britanci i Švajcarci. Kao drugo, osim nekoliko izuzetaka, Kinezi su kupili kompanije za koje u Njemačkoj ili Evropi više nije bilo perspektive."